USKORO DOLAZI U HRVATSKU

Jedne snježne noći u Parizu nije bilo taksija… I dogodio se Uber

26.09.2015 u 08:00

Bionic
Reading

Sad već legendarna snježna noć u Parizu krajem 2008. kad Travis Kalanick i njegov prijatelj Garrett Camp nisu mogli uhvatiti taksi, čini se kao malo prebajkoviti početak jednog globalnog poslovnog rata. Pa, ipak. Ideja koja se rodila te večeri rezultirala je u jedinstvenim poslovnim uzletom, možda i najboljim primjerom revolucionarnog utjecaja digitalne tehnologije na današnje poslovanje i ekonomiju

Frustracija time što dvojica informatičara nisu mogla dozvati taksi, u samo nekoliko godina pretvorila se u Uber - globalnu kompaniju vrijednu desetke milijardi dolara koja posluje u pedesetak zemalja i više od tristo gradova. Zasluga za takav streloviti rast leži dobrim dijelom u karakteru Travisa Kalanicka, glavnog izvršnog direktora Ubera.

Na samom početku nije se moglo slutiti u kojem će smjeru krenuti ova ideja. Želja koja se javila kod Kalanicka i Campa tih dana u Parizu bila je jednostavna: želim da mogu pritisnuti tipku i da mi za nekoliko minuta dođe prijevoz. No kad su ideju za novu aplikaciju za pametne telefone predložili kolegama, ovi su je odbacili kao nešto što nema budućnost. Kalanick je također bio među onima koji su odustali od zamisli, no Camp se nije dao pokolebati.

Prva aplikacija osmišljena 2010.

Pomalo opsjednut idejom Camp je nakon povratka u San Francisco registrirao internetsku domenu 'UberCab.com'. U izjavi za Vanity Fair prošle godine Camp kaže da nije želio napustiti ideju, ali i da je želio Kalanicka za partnera. U Parizu su njih dvojica posjetili Eiffelov toranj gdje je u jednom trenutku Kalanick preskočio ogradu kako bi uhvatio bolji pogled. 'Sviđala mi se ta njegova osobina da krene za onim što želi. Znao sam da za tako veliku ideju treba imati hrabrosti, a on je na mene ostavio dojam nekoga tko je ima', objasnio je Camp.

Kompanija je tako osnovana 2009. godine, a prva verzija aplikacije pojavila se u ljeto 2010. Ono što je bila prvotna ideja pretočeno je
i u stvarnost. Na pritisak tipke za nekoliko minuta dolazi prijevoz. Jednostavnost korištenja, dostupnost prijevoza i jeftinija usluga najvažniji su aduti kojima Uber tako brzo dobiva korisnike.

Aplikacija zahvaljujući GPS tehnologiji s telefona preuzima podatke gdje se točno nalazi korisnik, pronalazi najbližeg vozača, a korisnik može na karti pratiti i dolazak vozača točno na mjesto gdje se nalazi. Naplata je također riješena kroz aplikaciju jer vozači nemaju ni klasične taksimetre niti raspolažu gotovinom. Cijena vožnje naplaćuje se s kreditne kartice koju je korisnik vezao uz aplikaciju, Uber uzima svoju proviziju, a ostatak se prosljeđuje vozaču.

Prvi sukobi s taksi službama

Uber je tako eliminirao potrebu da se telefonski zivka taksi kompanije kako bi se dogovorio prijevoz ili da se stoji uz rub ulice u nadi da će naići prazan taksi. Nema više niti gnjavaže oko naplate prijevoza bilo gotovinom, bilo karticama, a kako aplikacija automatski vozaču pokazuje točno kako doći do destinacije, korisnici usluge više ne moraju niti navoditi vozače kao što je to ponekad potrebno u korištenju klasičnih taksi prijevoznika.


Jednostavnost i jeftinija usluga pokazali su se vrlo dobitnom kombinacijom. Toliko dobitnom da je već u San Franciscu, gdje je aplikacija i službeno puštena u upotrebu 2011. godine, njena popularnost izazvala prvi sukob. Gradske vlasti pobunile su se jer je kompanija u svojem imenu koristila riječ 'cab' (skr. od taxicab) koja označava taksi službu, a UberCab nije bio niti ostao klasični taksi prijevoznik. Zbog toga je ime tvrtke skraćeno u Uber pod kojim je i danas globalno poznata.

Sukob s gradskim vlastima u San Franciscu bio je samo prvi od velikog broja sukoba koji obilježavaju širenje Ubera po cijelom svijetu. Najglasniji i najljući protivnici Ubera gotovo svugdje su licencirani taksi prijevoznici. Od prosvjeda, čak i fizičkih sukoba s vozačima Ubera, preko pritisaka kroz lokalne i državne vlasti, taksisti su redovno oni koji se najviše bore protiv Uber-konkurencije.

U tri stotine gradova, 50 država, milijun vozača

Vozač Ubera može postati svatko. Dovoljno je da ima vozačku dozvolu, auto i pametni telefon. Države i gradovi koji imaju nešto strože licenciranje za taksi prijevoznike su se spremniji pobuniti protiv dolaska Ubera, no činjenica da se u samo pet godina usluga proširila na tristotinjak gradova u više od 50 država te da danas za kompaniju radi više od milijun vozača govori u prilog tome da su napori gradskih vlasti često uzaludni.

Tu do izražaja dolazi osobnost Travisa Kalanicka. Iako nije odmah ispočetka proglašen za glavnog direktora kompanije, Kalanick se na toj poziciji pokazao dobitnom kombinacijom. Daleko od naizgled bezobzirnog ponašanja po kojem je poznat još jedan revolucionar u prijevoznoj industriji, Michael O'Leary koji je od Ryanaira ponudom vrlo jeftinih letova stvorio jednu od najvećih svjetskih aviokompanija, Kalanick koristi sličnu metodu – ne obazire se previše na prigovore regulatora i konkurenata.

Dolazak Ubera na novu lokaciju gotovo uvijek je obilježen problemima. No popularnost koju usluga ima kod korisnika adut je koji Kalanicku rijetko tko uspijeva izbiti iz ruke. Dok se postojeći taksisti, njihove kompanije i regulatori natežu oko toga kako i na koje načine spriječiti Uber, usluga obično pridobije toliku podršku kod građana da oni postaju njeni najglasniji zagovornici. Uz to, kompanija kao odgovor na prigovore koristi vrlo uspješne medijske kampanje. Razni su dosad bili načini na koji se pokušavalo zabraniti poslovanje Uberu, ali niti jedan nije zaustavio njegov izuzetan globalni rast.

Vrijedan 50 milijardi dolara

Za razliku od poznatih globalnih lanaca poput McDonald'sa ili Starbucksa, kojima su trebala desetljeća da bi dosegnuli današnju prisutnost na svjetskom tržištu, Uber je to uspio u samo nekoliko godina. U nizu prikupljanja kapitala, od kojih je posljednje bilo prije nekoliko mjeseci, procijenjena vrijednost Ubera rasla je nevjerojatnom brzinom. Tako se ljetos mogla čuti procjena da Uber danas vrijedi pedesetak milijardi dolara.

Kao i drugdje u svijetu, kad je prije nekoliko mjeseci najavljeno da Uber dolazi u Hrvatsku, informaciju su domaći taksisti dočekali s negodovanjem. Točan datum početka pružanja usluga u našoj državi se još ne zna, no niža cijena i bolja usluga koju je donijela konkurencija među samim taksi prijevoznicima, najpoznatija kroz poslovanje tvrtke Cammeo, govore da se može očekivati da bi Uber mogao imati solidnu podršku i kod nas.

No nisu samo taksisti konkurencija Uberu. Prvotnu ideju su u svoje aplikacije pretočile i druge tvrtke koje posluju na tržištima na koja se Uber još nije stigao proširiti. Najveća prijetnja je ovih dana postala najavljena suradnja između kineske kompanije Didi Kuaidi te američke tvrtke Lyft. Uber se u posljednje vrijeme vrlo snažno proširio na kineskom tržištu na kojem uživa vrlo veliku popularnost. No, kako su mu svi konkurenti dosad bile relativno male kompanije rast mu nije bio previše ugrožen.

'Sve se može dostaviti u pet minuta'

Suradnja Lyfta i Didi Kuaidi je prva takva nešto ozbiljnija prijetnja. Obje su tvrtke konkurencija Uberu na njihovim lokalnim tržištima, a vrijednost obiju kompanija zajednički se procjenjuje na nekih 17 milijardi dolara. Čelnici kompanija ostavili su otvorenom mogućnost da im se na svjetskom tržištu pridruže i drugi igrači, što bi Uberu već moglo dodatno zakomplicirati život.

Kalanicka vjerojatno niti to neće previše zabrinuti. Na krilima uspjeha Ubera on ima viziju za puno šire poslovanje od samog organiziranja prijevoza. 'Ako vam možemo dostaviti prijevoz u samo pet minuta, onda vam možemo dostaviti bilo što drugo u pet minuta', predviđa on. Ambicije mu ne manjka. A mora se priznati, ni njihova ostvarenja.