Pod suverenim vodstvom Jure Radića IGH je prošao put od 'zvijezda do trnja'. U godinama buma građevinskog sektora IGH je bio nositelj velikih državnih poslova u kojima su se vrtjele milijarde kuna. Opijen financijskom moći, Radić je tada poslovanje tvrtke počeo širiti izvan osnovne djelatnosti (projektiranje i nadzor), kupujući brojna zemljišta i pripremajući velike projekte diljem Hrvatske. Najavljivao je i velik iskorak na inozemna tržišta.

Međutim, recesija je brzo raspršila snove velikog građevinskog maga. Nelikvidnost, prezaduženost, višak radnika ubrzo su postali realnost donedavno lokomotive hrvatskog građevinarstva. Proteklih godina IGH se riješio dijela projekata iz svog porfelja, smanjio broj zaposlenih i reducirao troškove poslovanja, ali visoke obveze, dvostruko veće od kapitala, i dalje su prevelik uteg u poslovanju.

Kako bi stabilizirala poslovanje, uprava se odlučila na radikalan korak – povećanje temeljnog kapitala sa 63,43 milijuna kuna na 169,43 milijuna kuna izdavanjem 265.000 novih dionica. Takav korak upućuje na mogućnost ozbiljne promjene vlasničke strukture budući da IGH trenutno ima 158.580 izdanih dionica. Ukoliko u vlasništvo uđu novi igrači, izgledna je i promjena Uprave, koja je tvrtku dovela u nezavidnu situaciju.   

Postojeće vlasnike zabrinjava značajan diskont na cijenu dionice i isključivanje malih dioničara odredbom da iznos upisanih dionica ne smije biti manji od 50.000 eura. Nove dionice prodavale bi se po jediničnoj cijeni od 760 kuna, 23,9 posto niže od prosječne burzovne cijene prije prijedloga Uprave. Nakon objave prijedloga, burza je očekivano reagirala pa su dionice potonule 15-ak posto.

Trenutno vlasništvo Radićevog instituta je poprilično raspršeno. Deset najvećih dioničara drži svega 26,9 posto kapitala. Najveći pojedinačni dioničar je splitska tvrtka Akcionar u vlasništvu brokera Ivana Leje, koja drži 12,7 posto dionica. Među ostalim značajnijim dioničarima ističe se AZ mirovinski fond (1,24 posto) te bivši i sadašnji menadžeri tvrtke (Petar Đukan, Ante Stojan i Žarko Dešković).

Analitičari dvoje u uspješnost javne ponude kojom IGH namjerava prikupiti 201,4 milijuna kuna i popraviti nepovoljnu strukturu bilance. Dok jedni smatraju da će IGH bez problema privući ulagače s obzirom na primamljivi diskont na cijenu dionice, drugi drže da će ulagači biti oprezni nakon velikih gubitaka koje su pretrpjeli na dionicama Ingre i Dalekovoda. Naime, nakon provedenih dokapitalizacija, cijene dionica ovih građevinskih kompanija potonule su više od 50 posto.

Čini se da ni Uprava IGH nije uvjerena u realizaciju željenih ciljeva, o čemu svjedoči prilično niska granica uspješnosti javne ponude. Naime, dokapitalizacija će se smatrati uspješno provedenom i ako se upiše 35 posto novih dionica. Upis i uplata novih dionica vršit će se u dva kruga. U prvom krugu pravo upisa imaju postojeći dioničari, a u drugom drugom krugu moći će sudjelovati drugi zainteresirani investitori.

Najizgledniji kupci su mirovinski fondovi koji bi za relativno sitni novac zajednički mogli ovladati tvrtkom sa snažnim core biznisom, a nije isključeno da se u drugom krugu (ukoliko postojeći dioničari ne pokažu interes za dokapitalizacijom) u utrku uključe inozemni igrači. Među zainteresiranima se spominje američki Bechtel, koji godinama uspješno surađuje s Institutom IGH na regionalnim projektima.