Više detalja o Agrokoru AG pronašli smo u sudskom registru kantona Zug. Iz javno dostupnog dokumenta vidi se kada je tvrtka osnovana, tko je bio predsjednik uprave (Ivica Todorić), tko su kroz godine bili članovi uprave, pa čak i tko je radio reviziju. Tvrtka je registrirana na adresi Eschenring 3, Zug. 

Na istoj adresi registrirana je i tvrtka bivšeg premijera Nikice Valentića, Niva Trading, koja je u likvidaciji od 2015. godine, kao i tvrtka Martar AG, čiji je šef Branko Tarnik, bivši član Nadzornog odbora Agrokora. Agrokorov novac je, prema iskazima ispitanih svjedoka u slučaju protiv Ivice Todorića, 'otputovao' kao depozit, no zapravo se radilo o pozajmicama drugim tvrtkama, a neki od tih zajmova navodno su išli Todoriću osobno.

Zasad se govori o sto milijuna eura na računu Agrokora AG iz Švicarske koji su otišli do tvrtke Agrokor Investments BV sa sjedištem u Nizozemskoj. Dodatno, Todorić je možda dobar dio novca doista deponirao po bankama diljem Europe, a do njega je sada praktički nemoguće doći. 

Naime novac (kao i svaka druga imovina) može se zamrznuti, ali se ne može zaplijeniti ili ovršiti do pravomoćne sudske odluke, objasnio je za tportal poduzetnik i ekonomski analitičar Goranko Fižulić.

U ovom trenutku ne zna se kakav je status Agrokorova novca u inozemstvu, je li on deponiran na računima banaka, je li 'pobjegao' kroz zajmove niti koliko ga zapravo ima. Kako onda država može vratiti neopravdano iznesen novac?

'To treba promatrati kroz vlasničke odnose i međusobno financiranje tvrtki. Svaka se imovina može zamrznuti i dobiti u sudskom postupku', kaže Fižulić, neovisno o tome je li riječ o novcu Agrokora, Ivice Todorića ili članova njegove obitelji. 

'Morate imati pravomoćnu sudsku presudu. Sve to traži sudske odluke i to pravnih entiteta u kojima se nalazi ta imovina. Ako želite dobiti nešto iz Švicarske, to mora potvrditi njihov sud. Međutim zasad imamo premalo informacija, ne znamo statuse, ne znamo zašto je došlo do kolanja novca, praktički ne znamo ništa', kaže Fižulić.

Iz javno dostupnih izvora ne može se doznati ništa ni o Juris Treuhandu, revizorskoj kući sa sjedištem u Zugu, koja je revidirala poslovne knjige Agrokora AG. Isto vrijedi i za stanovitog Marija Starca iz njemačkog Lindaua, koji se navodi kao član uprave 'švicarskog Agrokora'. 

No zato se može reći nešto više o kantonu Zug. On je dom za više od 30.000 raznih kompanija, među ostalim sjedište u njemu imaju i globalni divovi poput Glencorea, najveće rudarske tvrtke na svijetu. 

Glencore je inače treća najveća obiteljska tvrtka na svijetu i ima bogatu povijest kršenja sankcija, poreznih skandala i nikad dokazanih sumnjivih aktivnosti poput podmićivanja. U Hrvatskoj su poznati po tome što su navodno prodavali Ini naftu koju su ranije kupili od Iraka pod Sadamom Huseinom, koji je u to vrijeme bio pod teškim sankcijama. 

U Zugu prijavljeno prebivalište ima kontroverzni poduzetnik Robert Ježić, krunski svjedok protiv bivšeg premijera Ive Sanadera. Na računu njegove tvrtke Dioki Holding, također registrirane u tom švicarskom kantonu, još uvijek se nalazi pet milijuna eura koje je obećao vratiti državi. Radi se o novcu koje je navodno mađarski MOL bio namijenio kao mito za Sanadera, a Ježić je odigrao ulogu posrednika.

Zug je globalno poznat po niskim porezima, zbog čega korporacije često u njemu registriraju svoje sjedište ne bi li uštedjele. Prosječna stopa poreza na dobit kreće se oko 12 posto, a u samom kantonu hvale se time kako su porezni obveznici njihovi klijenti, ne dužnici, te ih rado obasipaju savjetima kako platiti što manje. Zahvaljujući novcu od poreza, Zug je postao najrazvijenija švicarska regija.