Moderna punionica vrijedna više od 45 milijuna kuna otvorena je prošli tjedan, točnije u ponedjeljak, 19. rujna. Makedonska glasila u svojim su izvješćima uglavnom koristila informacije iz službenog priopćenja. Kao nositelja investicije navodila se hrvatska tvrtka ML Gari, ali bez objašnjenja tko je njezin vlasnik. Isticalo se i kako krajnja vrijednost investicije može biti čak veća od 100 milijuna kuna, jer su na istoj lokaciji u planu daljnja ulaganja.

Makedonci im dali koncesiju na 30 godina

Zainteresirani tim informacijama, bacili smo se u istraživanje koje nas je dovelo do glavnih junaka priče – ugostitelja slastičara albanskih korijena Dašmira Abdije i odvjetnika Branimira Kojića, obojice iz Maloga Lošinja.

U makedonskom Centralnom registru njih dvojica upisana su kao suvlasnici tvrtke ML Gari osnovane 2011. u Skopju s temeljnim kapitalom od svega 5.000 eura (37.500 kuna).

I dok Abdija nije bio spreman za razgovor, njegov partner Kojić za tportal je otkrio pojedinosti njihova poduzetničkog pothvata u Makedoniji.

'Inicijator svega je Abdija. On se prije šest godina s tvrtkom Mali Lošinj javio na vrlo širok natječaj makedonske vlade za istraživanje mineralnih sirovina, između ostalog i vode. Na natječaju je ponudu dalo nekoliko ponuđača, lokalnih i stranih, a njihove su ponude odbijene zbog formalnih nedostataka. Nakon provedenih istraživanja sklopljen je Ugovor o koncesiji na 30 godina s pravom produljenja na još 30 godina pod određenim uvjetima', navodi Kojić.

On sam se, kaže, u projekt uključio na nagovor oca Dašmira Abdije, sada pokojnog Hazbija Abdije, s tim da je tvrtku Mali Lošinj osnovao još Abdijin djed 1993. Firma ML Gari koja stoji iza punionice vode je tvrtka-kćer društva Mali Lošinj. Kojić se u početku bavio samo pravnom stranom posla, da bi s vremenom počeo sudjelovati u svim važnim odlukama.

Glavni investitori - Rusi

Kad bi se gledala samo financijska strana projekta, bilo bi točnije reći kako se radi o rusko-hrvatskoj investiciji.

'Novčani ulog Abdije i mene je takav da nas se teško i može nazvati investitorima gledajući samo novčanu visinu investicije. U temeljnom kapitalu po završetku procesa dokapitalizacije sudjelovat ćemo s manje od jedan posto', ističe Kojić.

Objašnjava kako su Abdija i on još uvijek jedini suvlasnici tvrtke ML Gari, jer zbog izmjene zakonskih propisa u Makedoniji, postupak dokapitalizacije odnosno pretvaranja kredita u poslovni udjel u društvu još traje.

Najveći je ulagač ustvari UK Promsvyaz, jedno od vodećih društava za upravljanje investicijskim fondovima u Rusiji. Ista ta tvrtka na Lošinju u svojim rukama drži lokalnu turističku firmu Jadranka Grupu. UK Promsvyaz u vlasništvu je banke Promsvyaz, jedne od najvećih ruskih banaka čiji su vlasnici braća Aleksej i Dimitrij Ananijev, poduzetnici teški nekoliko milijardi dolara.

'Kada smo ishodili sve potrebne dozvole i ugovore, urbanizirali zemljište i obavili druge pripreme uključili su se drugi investitori financiranjem projekta', kaže Kojić.

U makedonskim medijima pisalo se kako je vrijednost investicije šest milijuna eura (45 milijuna kuna), da bi se prilikom otvaranja punionice pojavio iznos od čak 14 milijuna eura (105 milijuna kuna).

Izvor na 1.200 metara nadmorske visine

'Približno su točni navodi makedonskih medija o visini ulaganja, s time da se iznos od 14 milijuna eura odnosi na drugu fazu investicije. Naime, prema urbanističkom planu na toj parceli, zemljište je u vlasništvu ML Gari, predviđena je izgradnja četiri objekta. Sada je izgrađena punionica s infrastrukturom za ostale objekte', objašnjava Kojić.

Ističe kako je kvaliteta vode bio prvenstveni razlog za pokretanje projekta. Izvor se nalazi kod sela Gari, najbliži veći grad je Debar, na 1.200 metara nadmorske visine, na samoj granici Nacionalnog parka Mavrovo.

'Mislimo da se radi o najvišim komercijalnim izvorima u regiji, a zasigurno i puno šire. Snaga odnosno kapacitet izvora vrlo je velik, tako da postojećom punionicom možemo maksimalno koristiti oko pet posto stvarnog kapaciteta, što znači da postoji značajan potencijal za daljnji razvoj projekta', naglašava Kojić.

Povrat uloženog za 14 do 15 godina

Raduje ga to što se dovršava autocesta Tirana - Debar - Priština koja će luku Drač u Albaniji približiti na manje od 100 kilometara od punionice. Ujedno je u planu povezivanje Debra s Kičevom gdje je zadnja postaja željeznice u zapadnoj Makedoniji.

'Najveći je trošak kod poslovanja s vodom prijevoz pa sve što utječe na njegovo smanjivanje bitna je stavka u poslovanju i daljnji motiv investitora', kaže Kojić.

Povrat uloženog on i njegovi partneri očekuju kroz 14 do 15 godina. Vodu pod imenom Maya planiraju plasirati zasad samo na tržište Makedonije, Albanije i Kosova

'Hrvatsko tržište nije nam trenutno u fokusu, a s vremenom i razvojem prometne povezanosti možda tek krajnji jug Hrvatske. Isto tako Crna Gora i jug Srbije, osobito u segmentu staklene ambalaže kao našeg premium proizvoda', priča Kojić te dodaje kako je tehničku stranu sve do proljeća ove godine vodio inženjer Dražen Balić iz Hrvatske, idejna rješenja i dizajn također su radili ljudi iz Hrvatske, a iz Lijepe Naše su i staklene boce i etikete.