Dok Kina, barem prema službeno objavljenim brojkama, uzima predah od epidemije koronavirusa 2019-nCoV te Europa preuzima zloglasni primat po broju zaraženih i preminulih, stručnjaci i dalje raspravljaju o tome koji je pristup epidemiji najbolji. Postavljaju se pitanja je li potrebno uvoditi najstrože zabrane kretanja, je li dovoljna dobrovoljna samoizolacija te kako tretirati slučajeve bez simptoma bolesti. Također, raspravlja se o tome je li potrebno testirati sve potencijalno zaražene i one koji to žele ili je testiranje na prisutnost virusa potrebno provoditi samo kod onih za koje epidemiolozi i liječnici procijene da postoji realna šansa da su se negdje zarazili.

Svaka država zasad ima svoju verziju pristupa spomenutim problemima i odluke se najčešće donose u hodu. Donesene mjere mogu biti slične, no njihova se primjena može razlikovati od države do države – ovisno o kapacitetima, ali i društvenim uređenjima. U nekim državama stanovništvo lakše prihvaća stroge mjere izolacije i druge poteze vlasti. U aktualnoj nezahvalnoj situaciji rade se i usporedbe između toga kako su reagirale pojedine države, a jedna od češćih je usporedba Južne Koreje i Italije.

Radi se o dvije države koje su otprilike istovremeno zabilježile prve slučajeve zaraze koronavirusom koji uzrokuje bolest Covid-19. Obje države spadaju u istu kategoriju po broju stanovnika – Italija ih ima šezdesetak, a Koreja pedesetak milijuna – razvijene su nacije s jakom industrijom, s time da je Koreja, čija površina odgovara trećini površine Italije, gušće naseljena. Obje države imaju otprilike jednako efikasne zdravstvene sustave. Italija odvaja oko 8,9 posto bruto domaćeg proizvoda na zdravstvo, dok je taj udio u Koreji na 7,3 posto. Usporedba prema broju zaraženih i preminulih zasad ide u korist Koreje. Posljednje brojke govore o oko 8,5 tisuća zaraženih i devedesetak preminulih. Nasuprot tome, talijanska je situacija mnogo tužnija – više od 35 tisuća zaraženih i više od tri tisuće mrtvih. Potrebno je napomenuti da se u slučaju epidemije, čije širenje ovisi i o bezbroj drugih varijabli, različiti pristupi koje su primijenile ove dvije države nikako ne mogu uzimati kao jedini faktori.

Epidemiolozi podsjećaju da brojke zaraženih u ove dvije države nije moguće izravno uspoređivati, ali neki ističu da je agresivno i ustrajno testiranje snažan alat u borbi protiv virusa. Široko testiranje daje vlastima bolju sliku o granicama zaraze, a kad se testiranje provodi u ograničenom broju, države su prisiljene donositi oštrije odluke o ograničavanju kretanja stanovništva.

Italija je započela sa širokim testiranjem, nakon čega je suzila fokus te se sada vlasti ne moraju boriti s procesiranjem tisuća i tisuća testova, opisuju na Reutersu. Loša strana tog pristupa je to što vladajući ne mogu vidjeti što im se priprema, nego pokušavaju ograničiti kretanje cijelog stanovništva. S druge strane (svijeta), u Južnoj Koreji se pristupilo masovnom testiranju desetina tisuća ljudi i korištenju najmodernije tehnologije kako bi se pratilo potencijalne prenositelje bolesti.

Koreja jest naredila karantene u nekim organizacijama i stambenim kompleksima, no nije došlo do nacionalnih zabrana. Pristup koji u aktualnoj krizi koristi Koreja dijelom je posljedica lekcija naučenih iz prijašnjih sličnih zaraza – posebno epidemije MERS-a u proljeće i ljeto 2015. godine. MERS, kao i SARS, čija je epidemija pogodila istočnu i jugoistočnu Aziju 2002. i 2003., bolesti su koje također uzrokuju različiti sojevi koronavirusa.

Problem kod širokog obuhvata testiranja svih potencijalno zaraženih, osim upitnih kapaciteta za to u pojedinim državama, je i to što, barem prema sadašnjim saznanjima, mnogo zaraženih pokazuje tek blage ili čak nikakve simptome bolesti. Ako se njih automatski pribraja zaraženima, velike brojke mogle bi pridonijeti panici ostatka stanovništva, što je situacija koja se pokušava izbjeći, tim više što bolest životno ugrožava tek manji dio oboljelih.

U borbi sa širenjem koronavirusa Koreji pomažu i zakonske odredbe koje vladajućima daju vrlo široke ovlasti za pristup podacima – od pristupa nadzornim videosustavima, podacima o kretanju koji se mogu dobiti s pametnih mobitela ili iz automobila, podacima o plaćanjima kreditnim karticama i bilo kakvim drugim osobnim podacima ljudi za koje se potvrdi da su prijenosnici bolesti. Dio tih informacija može se i javno objaviti kako bi se obitelj, prijatelji i svi oni koji su dolazili u doticaj sa zaraženima također mogli testirati. Korejske vlasti koriste podatke o lokacijama zaraženih da bi stanovnike koji žive u blizini porukama poslanim na mobitele obavijestile o novim slučajevima.

Uz sve to, informatički pristup pomaže organizaciji zdravstvenog sustava. Ljude koji su pozitivni na virus smješta se u samoizolaciju i nadgleda ih se daljinski preko aplikacija na mobitelima ili preko telefona, sve dok se ne oslobodi krevet u bolnici. Kad se oslobodi mjesto, po njih dolazi sanitetsko vozilo, a u bolnici ih se smješta u potpunu izolaciju, opisuje Reuters.

Korejski pristup nije savršen jer velik broj testova znači i da dolazi do zastoja u njihovom procesiranju. Kad se provodi manji broj testiranja, rezultati se brže dobiju, što znači da vlasti odmah znaju o čemu se radi.

Korejski sustav također boluje od istih problema kao i brojni drugi zdravstveni sustavi ovih dana – manjka zaštitnih sredstava poput maski ili dezinfekcijskih sredstava i, najvažnije, manjka raspoloživog osoblja. Iz svega toga ne može se isključiti ni manjak prava na privatnost u slučajevima kad se objavi da je netko zaražen.

Odluka o testiranju dijelom ovisi i o tome što se može napraviti za one koji se ispostave zaraženima, posebno ako se radi o izdvojenijim regijama u kojima brzo može doći do preopterećenja zdravstvenih kapaciteta. Takav problem postaje kritičan kad se zaraze i zdravstveni radnici. U svemu tome konačne odluke o tome koji pristup primijeniti nisu lake jer sve nose određene rizike te imaju i svoje dobre i loše strane. Bilo bi odlično kad bi se moglo odabrati jedinstveno rješenje, no ono zasad nije nadohvat. Pandemija novog koronavirusa jedna je od najizazovnijih situacija posljednjih godina za cijeli svijet i u njoj će se donositi i dobre, ali nažalost i loše odluke. Valja se samo nadati da će biti više dobrih.