Da nešto ne štima s poslovnim knjigama Agrokora, moglo se naslutiti iz nalaza kreditnih agencija koje su upozoravale na netransparentnost financijskih izvješća Agrokora.

Unatoč upozorenjima, još sredinom veljače analitičari kreditne agencije Moody's baratali su podacima da koncern ima dovoljnu likvidnost za otplatu svih dugova koji dospijevaju 2017., unatoč otkazivanju sindiciranog zajma 18. siječnja.

Međutim, nepuna dva mjeseca nakon tog izvješća pokazalo se da Agrokor ima velikih problema u podmirivanju tekućih obveza odnosno da je insolventan.

Takav rasplet šokirao je i ruske bankare, koji su sredinom ožujka odobrili financijsku injekciju tešku 100 milijuna eura smatrajući da će to biti dovoljno za stabilizaciju Agrokorovih financija. Kada su shvatili da je novac otišao u vjetar, izrazili su sumnju u Agrokorova financijska izvješća.  

Kakvi će sve kosturi iz ormara isplivati iz Agrokora, pokazat će izvanredna revizija PwC-a. Tada će se tek znati kolika je Agrokorova rupa i postoji li sumnja u kaznenu odgovornost menadžera koji su potpisivali financijska izvješća.

U praksi računovodstvenim manipulacijama najčešće pribjegavaju dvije vrste kompanija – one koje izrazito dobro posluju te one koje se nalaze u velikim problemima.

Dok uspješne kompanije nastoje različitim metodama smanjiti osnovicu za plaćanje poreza na dobit, kompanije u problemima poput Agrokora pokušavaju pak napumpati financijske rezultate kako bi stvorile ljepšu sliku o poslovanju i poboljšale svoju kredibilnost.

Istraživanja pokazuju da problematične kompanije najčešće friziraju prihode kako bi se sakrili gubici. Pritom se koriste različitim metodama, među kojima se ističu dvostruko knjiženje istih računa kupaca (kao što je to činio Parmalat), knjiženje fiktivnih računa te priznavanje prihoda unaprijed (slučaj Enron).

Druga je mogućnost prikrivanje troškova kako bi se fiktivno povećao financijski tijek. Pritom se najčešće koriste različite mogućnosti odgode plaćanja. Afera mjenice pokazala je kako je Agrokor koristio vrlo kreativne metode poboljšavanja novčanog tijeka. Jedna je od kreativnih metoda bildanja financijskog tijeka i računovodstveno pretvaranje troškova u ulaganja (poznato u slučaju američkog WorldComa).

Pritom treba naglasiti da nisu sve namještaljke kojima se ušminkavaju poslovne knjige nelegalne. Upravo je zadatak revizora taj da razgraniči ono što je u okviru zakona od onoga što odstupa od zakonskih normi. Ovisno o prirodi i razmjeru uočenih nepravilnosti, revizor umjesto pozitivnog mišljenja daje mišljenje s rezervom, suzdržanost od mišljenja ili pak negativno mišljenje.

Primjerice, ako revizor utvrdi da nema vjerodostojnih ugovora, a vršene su isplate novca iz kompanije ili ako ustanovi da postoje dugovi za koje ne postoji dokumentacija, to može biti povod za negativno mišljenje. Pogotovo ako se pokaže da takve prevare imaju značajan utjecaj na financijsku sliku poduzeća.

Tada na scenu nastupaju forenzičari čiji je zadatak dubinski proanalizirati tijekove novca i utvrditi postoje li obilježja računovodstvene prevare.

Na koncu, ako se potvrdi sumnja, pokreće se istraga, a svi odgovorni menadžeri koji su potpisivali financijska izvješća podliježu kaznenoj odgovornosti. Za kaznena djela povezana s friziranjem financijskih izvješća predviđene su kazne do deset godina zatvora.

Također, ako se utvrdi kaznena odgovornost menadžera, svi oštećenici mogu tražiti sudskim putem naplatu štete iz njihove osobne imovine.