Domaćinstvo velikih sportskih događaja nerijetko je kontroverzno pitanje oko kojeg se uvijek vode rasprave jesu li veće koristi od turističkih prihoda i reklama ili su veći troškovi koji nastaju zbog organizacije samog događaja. Odgovor, naravno, ovisi o tome koliko točno iznose te brojke, no kad se planirani troškovi penju na čak 200 milijardi dolara, to pitanje postaje iznimno važno.

Pred neugodnim pitanjem isplativosti mogli bi se naći i vlastodršci u Kataru, državi Perzijskog zaljeva koja se posljednjih mjeseci našla pod povećalom javnosti i medija. Katar je mjesto gdje bi se 2022. godine trebalo održati svjetsko prvenstvo u nogometu koje je, uz ljetne olimpijske igre, svakako najveći globalni sportski događaj. Prema posljednjim informacijama, ta država s Arapskog poluotoka za pripremu i organizaciju te manifestacije namjerava izdvojiti čak 200 milijardi dolara.

Početkom ove godine katarski ministar financija Ali Šarif Al-Emadi objasnio je da se enormna brojka ne odnosi samo na investicije u osam klimatiziranih nogometnih stadiona, već i u obnovu i izgradnju luke, autocesta, željeznice, aerodroma, ali i bolnica i drugih objekata kao i poput potpuno novog grada za 200.000 ljudi. Bloomberg piše da bi samo za projekt nadzemne i podzemne željeznice trebalo bi biti odvojeno 35 milijardi dolara, dok bi se istovremeno kapacitet aerodroma u Dohi trebao povećati na više od 50 milijuna putnika godišnje.

Al-Emadi je izjavio da država troši oko 500 milijuna dolara tjedno na infrastrukturne projekte vezane uz veliki sportski događaj i da bi taj ritam potrošnje trebao potrajati do 2021. godine. Katarski ministar financija je dodao da namjeravaju sve dovršiti na vrijeme kako se ne bi desilo da su radovi još u tijeku u trenutku kad gosti i sportaši već počnu dolaziti u tu zemlju.

Još u veljači je, prema njegovim riječima, bilo već ugovoreno 90 posto svih poslova.

Tako je, primjerice, u svibnju završena rekonstrukcija i obavljeno svečano otvorenje prvog od osam stadiona koji bi se trebali koristiti za prvenstvo. Khalifa stadion u glavnom gradu Dohi je sagrađen prije četrdeset godina, a u sklopu priprema za prvenstvo je moderniziran i kapacitet mu je proširen na više od 40.000 posjetitelja. Prije nogometnog na njemu bi se trebalo održati i svjetsko prvenstvo u atletici 2019. godine.

Prije desetak dana otkriven je dizajn još jednog od preostalih sedam stadiona koji se nalaze u raznim fazama izgradnje širom Katara. Nasser Al Khater iz organizacijskog odbora za prvenstvo u Kataru 2022. godine izjavio je prilikom otvaranja Khalifa stadiona da je napredak na svim drugim stadionima dobar i da bi do 2021. svi oni trebali biti dovršeni.

No zavidna razina investicija i agilnost u obnovi i izgradnji infrastrukture za održavanje prvog svjetskog nogometnog prvenstva u nekoj arapskoj državi, imaju i svoje naličje. A to je naličje samo jedan u nizu rizika koji prijete domaćinima i stavljaju veliki upitnik pod konačno pitanje hoće li se svjetsko prvenstvo za pet godina stvarno i održati na Bliskom istoku.

Katar je, naime, specifičan po tome što tek nešto više od deset posto stanovništva ima državljanstvo, dok su većina od oko 2,7 milijuna ljudi koji tamo žive i rade useljenici, i to dobrim dijelom jeftina radna snaga iz južne i jugoistočne Azije. Uvjeti pod kojima ti radnici rade, jedno je od onih spornih pitanja na koja su mediji u nekoliko navrata pokušali upozoriti zbog sumnji u kršenje prava radnika i u nesigurne i neadekvatne uvjete u kojima oni obavljaju svoj posao.

Druga prepreka je bilo pitanje održavanja samog prvenstva usred ljeta kada temperature zraka u Kataru redovito prelaze razinu od 40 stupnjeva Celzijevih što bi bilo opasno kako za sportaše tako i za gledaoce. Odgovor na taj izazov je dvostruk. S jedne strane stadioni bi trebali imati najmoderniju klimatizaciju, a s druge strane je objavljeno da će se termin održavanja prvenstva s tradicionalnih ljetnih mjeseci prebaciti na studeni i prosinac. No ta je odluka izazvala ogorčenje jer će poremetiti rasporede nacionalnih i međunarodnih prvenstava i liga koje su u tom razdoblju godine obično u punom jeku.

Treći rizik je ishod nekoliko istraga oko toga pod kojim je uvjetima uopće dodijeljeno domaćinstvo svjetskog nogometnog prvenstva Kataru. Te su istrage samo dio puno šireg spektra sumnji, istraga i sudskih procesa o korupciju u FIFA-i, čelnoj organizaciji svjetskog nogometa.

Još i prije samog glasanja za domaćina u prosincu 2010. godine dvojica dužnosnika FIFA-e suspendirana su zbog sumnji u to da su potplaćeni. Nakon toga, u posljednjih nekoliko godina, je nekoliko država otvorilo istrage u moguću korupciju visokih dužnosnika FIFA-e i njenih regionalnih organizacija. Sama FIFA je provela internu istragu u kojoj je zaključeno da nepravilnosti nije bilo, no i dalje su aktualne druge među kojima su i proces američkih vlasti, kao i nedavno pokrenuta istraga u Francuskoj gdje se istražuje kakvu je ulogu u dodjeljivanju domaćinstva Kataru imao tadašnji francuski predsjednik Nicolas Sarkozy.

Francuska je tada snažno podržavala kandidaturu Katara, a otkriveno je da je desetak dana prije samog glasanja održan sastanak na kojem su sudjelovali Sarkozy, bivši francuski nogometaš Michel Platini te katarski dužnosnici, a na kojem je navodno donesena odluka i o tome da će Katar preuzeti vlasništvo u poznatom francuskom nogometnom klubu Paris Saint-Germain.

Dodatni zaplet u svemu tome stigao je ovog ljeta kad je nekoliko susjednih država s Arapskog poluotoka i Bliskog istoka, predvođenih Saudijskom Arabijom odlučilo prekinuti diplomatske veze s Katarom i uvesti mu sankcije temeljem optužbi da ta država podupire terorističke grupe i pojedince. Uvođenje sankcija samo je posljedica napetih odnosa između Saudijske Arabije i Katara koji tradicionalno održava dobre veze s Iranom, najvećim političkim protivnikom S. Arabije na Bliskom Istoku.

Katar je na sankcije odgovorio nijekanjem optužbi, a u međuvremenu je opskrbu hranom organizirao preko Turske i Irana, dok materijali za nastavak infrastrukturnih projekata dolaze kroz obližnji Oman.

Priče o propalim investicijama nakon velikih sportskih događaja jako su dobro poznate. Najsvježiji su u sjećanju vjerojatno Brazil i ljetne olimpijske igre koje su tamo održane 2016. godine, a među lokacijama koje su izdvojile izdašne sume novca za organizaciju velikih sportskih događaja posljednjih godina, nalaze se i ruski Soči, glavni kineski grad Peking i još mnogi drugi. Na kraju krajeva, i Hrvatska još uvijek plaća i još će dugo plaćati troškove bezglavog građenja dvorana za svjetsko prvenstvo u rukometu 2009. godine.

Unatoč padu cijena energenata na svjetskom tržištu u proteklih nekoliko godina, Katar je u ovom trenutku sposoban investirati 200 milijardi dolara u infrastrukturu koja bi se, ako se ispune želje tamošnjih vlastodržaca, trebala koristiti i nakon svjetskog nogometnog prvenstva. Cijelo ulaganje i jest jedan od načina na koji se država želi okrenuti drukčijim načinima stvaranja prihoda od tradicionalnog izvoza fosilnih goriva i energetske industrije o kojima danas ovisi. No, u pet godina koliko još preostaje do velikog događaja može se desiti još puno toga. A s obzirom na već započete i zahuktale radove i iznose koji se vrte oko njih, eventualna promjena odluke do koje bi moglo doći promijeni li se politička situacija ili ako se neupitno dokaže korupcija prilikom dodjeljivanja organizacije Kataru, mogla bi biti crveni karton za ekonomiju te male države.