U trenutku kada svjetski i europski stručnjaci kontinuirano rade na osiguravanju što veće razine sigurnosti u prometu, ali i zaštite korisnika, hrvatska Vlada i nadležno Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture iznijeli su prijedlog novog Zakona o prijevozu u cestovnom prometu kojim bi se uvela potpuna anarhija na cestama.

Naime, ono što vrijedi za većinu djelatnosti u Hrvatskoj, u kojima potrošači i korisnici transparentno znaju što plaćaju i koliko je određeni proizvod/usluga siguran za njih, za autotaksi industriju prema nacrtu prijedloga novog zakona jednostavno neće vrijediti. Takav stav hrvatska Vlada želi ozakoniti, očito ne shvaćajući pritom koliku razinu štete bi to donijelo našim građanima.

Uzmimo za primjer jedan važan prehrambeni sektor u Hrvatskoj – pekare. Zamislite situaciju u kojoj biste ulazili u neku pekaru, a pritom znajući da osoba koja za vas priprema kruh ne mora zadovoljiti niti minimum preduvjeta za rad s prehrambenim namirnicama – primjerice ne mora imati sanitarnu knjižicu. S druge strane, ako je jedna osoba ispred vas u redu, cijena peciva bit će primjerice 3 kune, ali ako je ispred vas deset ljudi, cijena peciva popet će se na deset kuna.

Biste li bili zadovoljni takvim omjerom cijene, usluge i proizvoda? Pogotovo ako pritom znate da ste u kao hrvatski potrošač u jedinstveno nepovoljnoj poziciji i da svaki drugi građanin bilo koje europske zemlje ima veće prava od vas?

Prenesimo sad tu situaciju na autotaksi industriji. Ukratko, nadležno Ministarstvo zahtijeva da bespogovorno prihvatite sljedeće činjenice:

Kao putnik, vi nažalost nećete znati tko će vas voziti do vašeg odredišta. Nećete znati i nećete imati pravo pitati je li vaš vozač kvalificiran za uslugu koju vam pruža. Dapače, njega zakon neće kažnjavati ako će, primjerice prije nego što pokupi vašeg tinejdžera pri izlasku iz kluba tijekom noćnog izlaska, prije toga 20 sati uredno raditi i voziti. Takvog vozača nitko neće kontrolirati, on nema ograničenja za to koliko sati će provesti na cesti. Ironično, vozače kamiona se itekako kontrolira tijekom rada, a kazne ukoliko tahograf pokaže višak radnih sati su drakonske. Dakle, naša Vlada i Ministarstvo potiču da se vi i vaši najmiliji vozite u nesigurnim uvjetima.

Nitko, apsolutno nitko neće kontrolirati niti regulirati cijenu vožnje. Svaki vozač će moći proizvoljno odrediti cijenu svoje usluge i vi kao korisnik nemate pravo na žalbu i prigovore. Drugim riječima, ukoliko se usvoji Zakon u predloženom obliku, vi se nećete imati kome žaliti. Pod krinkom digitalizacije i eliminacije zastarjelih alata, koristit će se aplikacija temeljena na GPS karti Hrvatske koja nije cjelovita i dovoljno detaljna da bi dala precizan izračun. Nećete znati što točno plaćate i na svaki vaš argument odgovor će biti vrlo jasan – Zakon to dopušta.

Nakon navedenog postavlja se pitanje – koja je uopće svrha naših zakona? Da se legalizira ugroza putnika i potrošača? Da se u sektoru autotaksi prijevoza pogoduje tvrtki koja se, dapače, uopće ne želi definirati kao pružatelj usluge autotaksi prijevoza?

Na aktualan prijedlog Zakona u cestovnom prometu uloženo je gotovo 5000 prigovora. To je samo kap u moru nelogičnosti i opasnosti koji može donijeti novi Zakon, a njegovo usvajanje rezultiralo bi opasnim i dalekosežnim posljedicama. I dok zemlje diljem svijeta zabranjuju rad kompaniji koja kao monopolist ugrožava građane, ali i egzistenciju domaćih obrtnika, Hrvatska takvu praksu očito pozdravlja.

Ostaje nada da će nadležno Ministarstvo prepoznati važnost argumenata koji se protive usvajanju Zakona u ovome obliku i na vrijeme poduzeti sve kako bi se zaštitili hrvatski građani. Vrijeme je da domaći političari počnu učiti iz stranih primjera i iskustava, a ne u trenucima kada si zbog nastalih šteta prisiljeni povlačiti brzoplete i već ranije predviđane poteze.