Irci se spremaju za prvo ispitivanje nove tehnologije u SAD-u, gdje će raspršiti stotine tona smrvljenog otpadnog betona na poljoprivredno zemljište. Točnije, rasporedit će 500 tona betonske prašine na 50 hektara obradivog zemljišta - što je otprilike veličina 120 nogometnih igrališta - u blizini Chicaga.

Tijekom nekoliko mjeseci drobljeni beton će se razgraditi u tlu i tako pokrenuti proces koji se naziva 'pojačano trošenje'. Ovo je ubrzani oblik prirodnog procesa poznatog kao kemijsko trošenje stijena, a one erodiraju pod utjecajem padalina tijekom milijuna godina, pri čemu se iz atmosfere izdvaja ugljični dioksid i pretvara u bikarbonat.

Bikarbonat se ispire u rijekama i morima te ili ostaje pohranjen u otopljenom obliku ili 'zaključan' u riječno/morsko dno.

Poznato je to da bazalt, olivin i drugi alkalni materijali mogu ukloniti ugljični dioksid iz atmosfere. Međutim Silicate je otišao u potpuno drugom smjeru koncentrirajući se na upijajuća svojstva otpadnog betona.

'Prva smo tvrtka u svijetu koja koristi ovaj materijal za izdvajanje ugljika u velikim razmjerima', rekao je za The Irish Times osnivač startupa Maurice Bryson, dodajući da je beton bolji od drugih materijala jer se brzo troši.

Terenska ispitivanja pokazala su da se betonska prašina gotovo potpuno istroši u godinu dana, a koncentracija otrovnih teških metala, kao što su nikal i krom, neznatna je u odnosu na druge materijale.

'Građevinska industrija stvara milijarde tona otpadnog betona, najzastupljenijeg materijala koji je stvorio čovjek, svake godine', objašnjava Bryson. 'Drobljeni beton je idealan materijal za pojačano trošenje minerala. Njegovim mljevenjem stvaramo finu prašinu koja se može sigurno nanijeti na poljoprivredno zemljište te će povećati produktivnost usjeva promjenom pH vrijednosti tla.'

'Ovo je dobra vijest za farmere, ali druga velika prednost je ta da, kako se materijal razgrađuje, on uklanja ugljični dioksid iz atmosfere pretvarajući ga u stabilni bikarbonatni ion. Ugljik koji uklanjamo iz atmosfere sigurno je zaključan više od 80.000 godina', ističe Bryson.

Silicate mjeri koliko je ugljika izdvojeno, a zatim prodaje ugljični kredit velikim tvrtkama i korporacijama kako bi mogle smanjiti svoj klimatski otisak.

Pojednostavljeno rečeno, ugljični kredit (engl. Carbon Credit) je količina od jedne uskladištene tone ugljika, odnosno dozvola za ispuštanje tone CO2. Predstavlja osnovnu jedinicu kojom se može trgovati na tzv. tržištima emisija. Takvi verificirani krediti mogu se prodati organizacijama ili pojedincima koji žele dodatno smanjiti svoje emisije putem kompenzacije ugljika.

Bryson je morski biolog koji ima magisterij iz područja ugljičnog financiranja, kao i iskustvo s održivim financijama jer je jedno vrijeme radio u analitičkoj kući S&P u Londonu.

'Bio sam upoznat s potencijalom pojačanog trošenja za uklanjanje CO2 iz atmosfere. Također sam čitao radove profesora Franka McDermotta s University College Dublin o trošenju bazalta u Irskoj. Prišao sam mu i predložio da napravimo neke pokuse s betonom. To je bila geneza Silicatea, a McDermotta je sada naš znanstveni voditelj', kaže Bryson, dodajući da vodi tim od pet ljudi.

'Naši potencijalni kupci su globalni', dodaje. 'U ovom trenutku Stripe, Klarna Bank, Microsoft, Shopify, Mitsubishi i JP Morgan vodeći su kupci kredita za uklanjanje ugljičnog dioksida, a mnoge druge tvrtke spremne su im se pridružiti. EU Green Deal će zahtijevati da se sve zaostale emisije trajno uklone nakon 2050. godine, što znači da će tvrtke biti obvezne kupiti kredite za uklanjanje ugljika.'

Silicate je financiran primarno putem bespovratnih subvencija od oko 300.000 eura iz različitih izvora, uključujući, između ostalih, Science Foundation Ireland, njemački Munich Re i EIT Climate-KIC. Tvrtka je također osvojila 91.337 eura na međunarodnom natjecanju Thrive Shell o klimatski pametnoj poljoprivredi.

Prvo testiranje kod Chicaga moglo bi trajno odvojiti do 100 tona ugljičnog dioksida iz atmosfere i zaključati ga u svjetskim oceanima na desetke tisuća godina, tvrdi Bryson.

Tvrtka procjenjuje da proces ima potencijal za uklanjanje između 50 i 100 milijuna tona ugljičnog dioksida godišnje samo na američkom Srednjem zapadu - za usporedbu, automobil ispušta oko 4,6 tona ugljičnog dioksida godišnje.

'Kako budemo širili operacije na druge zemlje, predviđamo da ćemo moći sigurno ukloniti megatone CO2 iz atmosfere do 2034., povećavajući se na potencijalno gigatone do 2040.', rekao je Bryson.