Niz razornih šok-valova - od pandemije covida do rata u Ukrajini, energetske krize i inflacije - gurnuo je zdravstvene radnike do krajnjih granica izdržljivosti. Stotine tisuća liječnika i medicinskih sestara štrajkaju, a drugi rade na pola radnog vremena da bi se lakše nosili sa stresom.

Oni koji to više ne mogu podnijeti potpuno napuštaju javni zdravstveni sustav. Neki odlaze u prijevremenu mirovinu dok se drugi odlučuju za potpunu promjenu karijere.

Ali najveći dio bježi iz javne službe u privatni sektor - trend je to koji najviše brine čelnike zdravstvene politike u Europi.

'Velik odljev u privatni sektor donosi nejednakost', upozorila je prošlog mjeseca Sandra Gallina, glavna zdravstvena dužnosnica Europske komisije, piše Politico.

Osobito je to zabrinjavajuće u Austriji, u kojoj strelovito raste privatni izvanbolnički sektor, upozorio je Clemens Martin Auer, predsjednik Europskog zdravstvenog foruma. Slabosti u sustavima javnog zdravstva dovode do društvenih nejednakosti, a one sve više potkopavaju održivost javnog zdravstva.

'Kad zakažu javni zdravstveni sustavi, privatni sektor će popuniti prazninu — naravno, jer to je biznis. Ali ako, kao ja, cijenite sustave solidarnosti, trebali biste se zabrinuti da bi privatni sektor mogao preuzeti cjelokupne zdravstvene sustave. Jer privatni zdravstveni sustavi nisu rješenje, oni stvaraju nove probleme', rekao je Auer.

Dobar primjer onoga što znači privatizirano zdravstvo je sustav SAD-a. 'Nedavno sam bila u Americi i vidjela sam sustav koji ne želim', istaknula je Gallina.

Kriza zdravstvene radne snage u Europi nije nova. No trenutni šokovi uslijedili su nakon godina stezanja remena u zdravstvu te premalog ulaganja u liječnike i medicinske sestre.

Nedostatak osoblja je iz godine u godinu sve veći. Neka područja Europe oduvijek su se borila sa zapošljavanjem medicinara, posebno ruralni dijelovi, koji sada postaju medicinske pustinje. Druga područja, posebice istočna i južna Europa, gube liječnike jer oni odlaze u druge zemlje EU-a privučeni većim plaćama.

Europi trenutno nedostaje čak 1,8 milijuna zdravstvenih radnika. Osim toga, europske zemlje koje se oslanjaju na kombinaciju javnih zdravstvenih sustava i shema socijalnog osiguranja za financiranje zdravstvene skrbi suočene su s ozbiljno ograničenim proračunima.

'Zdravstveni sustavi su u krizi jer su naša društva u krizi', rekla je Ilona Kickbusch, osnivačica Globalnog zdravstvenog centra pri Graduate Institute u Ženevi. 'Postajemo kanta za smeće za društvene probleme koji se ne rješavaju.'

Nije nikakvo iznenađenje to da je u nedavnom istraživanju 70 posto zdravstvenih radnika u Europi prijavilo simptome izgaranja na poslu.

Europske zemlje trebaju se 'pozabaviti dubokim društvenim problemima', rekla je Kickbusch. To uključuje pomaganje ljudima da izađu iz siromaštva, podršku najugroženijima te rješavanje pretilosti i lošeg zdravlja politikama reguliranja industrije hrane, alkohola i duhana, rekla je.

'Ako se naša zdravstvena politika ne usmjeri na promicanje zdravlja, na prevenciju, na pokušaje rješavanja problema na drugačiji način, europski sustavi javnog zdravstva riskiraju slom', uvjerena je.

Zdravstveni sustavi moraju se hitno pozabaviti zadržavanjem osoblja tako što će javni sektor učiniti privlačnijim, isplativijim i ugodnijim. Prvi korak je rješavanje nekih temeljnih ljudskih potreba, rekao je Michael West, iz londonskog trusta mozgova za zdravstvenu politiku The King's Fund.

'Osoblje treba imati autonomiju i kontrolu umjesto da rade u kulturama straha i okrivljavanja', rekao je. Moraju se osjećati cijenjenim i poštovanim od svojih kolega i menadžera, a istovremeno moraju imaju veću kontrolu nad ravnotežom između posla i privatnog života, smatra West.

Kako bi to postigli, zdravstveni sustavi moraju stvoriti kulture koje odražavaju temeljnu vrijednost zdravstvenih radnika, a to je vrijednost suosjećanja, rekao je. 'Suosjećanje je najmoćnija pojedinačna intervencija koju imamo u zdravstvenoj skrbi.'

Tehnologija također može pomoći, rekao je Ran Balicer, glavni direktor za inovacije u Clalitu, najvećem od četiri izraelska pružatelja zdravstvenih usluga.

'U tradicionalno upravljanim sustavima zdravstvene skrbi nema načina da ponuda može zadovoljiti potražnju, čak i ako žestoko obučavamo nove medicinare. AI i digitalne inovacije jedina su nada koju imamo da sustavi zdravstvene zaštite postanu održivi', mišljenja je Balicer.

U Izraelu su pokušali redizajnirati sustav koristeći AI. Naprimjer, u primarnoj zdravstvenoj zaštiti - gdje su liječnici opće prakse plaćeni više od kirurga - liječnici vide prioritetni popis pacijenata na svojim računalima, poredan prema riziku od težeg oboljenja. A u radiologiji, u kojoj nema dovoljno stručnjaka, sustav umjetne inteligencije rangira slike prema riziku od identificiranja anomalije te one najvećeg rizika pregledavaju liječnici.

U međuvremenu malo privatizacije tu i tamo nije loše, izjavila je Gallina, posebno u pružanju usluga koje podržavaju sustav javnog zdravstva. Ali to je delikatna ravnoteža. Pretjerajte - i sustav javnog zdravstva će se urušiti.

Brazil je dobar primjer za to, istaknula je Kickbusch. Ta južnoamerička zemlja imala je 'fantastičan sustav javnog zdravstva', rekla je, s jakim službama za obiteljsku skrb i centraliziranim sustavom liječnika opće prakse. No kad su se javne investicije počele urušavati, srednja klasa odlučila se za privatnu skrb. 'Rezultat je bio taj da se njihov izvrsni sustav raspao', rekla je Kickbusch.