Građani uopće ne znaju što je razdjelnik, ustvrdila je uvodno naša sugovornica te pojasnila: 'Razdjelnik, prvo i osnovno, nije mjerni instrument. On ne može mjeriti potrošnju toplinske energije i nema nikakve sličnosti s instrumentom koji to radi i koji se zove kalorimetar. On je po zakonu iz 2005. bio obavezan za ugradnju u sve kotlovnice, a nije svuda ugrađen, iako objektivno mjeri potrošnju u kilovatsatima.

Razdjelnici su potpuno beskorisni i štetni. No prilikom njihove ugradnje nije bilo baš sve posve beskorisno jer je ugrađen i određeni broj termoventila na radijatorima, koji su korisni. Ti ventili nastavljaju štedjeti u zgradama koje su već izbacile razdjelnike. Ljude se sada plaši kaznama koje će platiti ako ne ugrade razdjelnike iako zakonodavcu nikada nije bila namjera bilo koga kažnjavati', kaže Mrkonjić.

Ilustrira da su u dvije najhladnije zemlje Europske unije, Švedskoj i Finskoj, razdjelnici, ali i kalorimetri, zabranjeni. Zašto?

'Zato što vas razdjelnik psihološkim pritiskom sili da štedite iako on ništa ne mjeri. On upozorava da možete dobiti nemogući račun. To je isto kao što nas se plašilo redukcijama struje', rekla je.

Podsjeća nas i da gotovo 90 posto toplinske energije stanovi koji imaju po jedan vanjski zid i koji su manji od 60 kvadrata dobivaju od susjednih stanova.

'Do 40 posto takvih stanova grije se 'na susjede'. U tim zgradama, u kojima živimo, izolacija je postavljena samo izvana. To je napravljeno da gradnja bude jeftinija i da grijanje bude jeftinije, tj. da se toplina neometano širi kroz zgradu. Takvo grijanje troši upola manje energije i zato Šveđani i Finci neće ni čuti za razdjelnike. Kada je vani minus pet stupnjeva Celzijusa, u prosječnom stanu, kada se susjedi razumno griju, može se postići temperatura od 18 stupnjeva Celzijusa, dok se još pet-šest stupnjeva 'dogrije' vlastitim radijatorima. Ali kada svi ugrade razdjelnike, kreće spirala smanjivanja grijanja, zbog čega se svi smrzavaju, prestaje grijanje susjednih stanova i zapravo se troši više energije, što vodi do razbacivanja novca', kaže naša sugovornica.

Iznosi i primjer iz Francuske, u kojoj je vlada pokušala uvesti razdjelnike u zgrade s najlošijom energetskom efikasnošću. Stanari tih zgrada naručili su studiju od tamošnjeg energetskog instituta kako bi istražili tehnička svojstva razdjelnika. Studija je pokazala da su oni vrlo manjkavi: greške koje su razdjelnici radili i koje se međusobno multipliciraju dosezale su i nekoliko desetaka posto.

'Bi li vi došli kupovati kod mene u dućan da vam kažem da imam blagajnu koja griješi 30 ili 70 posto? Ne biste nikada. Ali u Hrvatskoj država vas tjera da kupujete kod mene', dodaje Mrkonjić.

Razdjelnici se u Hrvatskoj ugrađuju od 2003. godine. Stanari, ako su se složili, mogli su ih ugraditi sami. 'Imam primjer iz 2009. za zgradu u Osijeku i tvrtku za prodaju i ugradnju razdjelnika. Već u drugom članku ugovora stoji da razdjelnik nije mjerilo energije i ne podliježe mjeriteljskim normama RH. Oni su se tada morali ograditi da ih stanari ne tuže. Kad je donesen zakon o obaveznoj ugradnji, oni su to potrošačima jednostavno zatajili. Ljudi i danas tuže tvrtke koje su im ugradile razdjelnike, ali njihovi odvjetnici imaju efikasnu obranu i kažu - odlučili ste kupiti razdjelnike od nas ne zato što smo vam mi zatajili neke važne informacije, već zato što vas je na to prisilio zakon', kaže Mrkonjić.

No iznad svih zakona je Ustav koji kaže da imamo slobodno tržište i da potrošač sam mora odlučiti što će i kada kupiti. 'Tu su i zakoni EU-a, na koje se poziva i Zakon o tržištu toplinske energije, koji kažu da se razdjelnici mogu, ali ne moraju ugraditi ako se pokažu isplativima i ako je to tehnički moguće. Ali kod nas se manipulira brojevima. Sada se provlači i teza da se razdjelnike ugradilo u 100.000 stanova, pa hajdemo ih ugraditi i u preostalih 50.000. Skriva se 20.000 stanova koji imaju vlastite kotlovnice, a podliježu ovom zakonu. Točne brojke već je dala studija koju je napravio Ekonomski institut u Zagrebu, u kojoj stoji da su razdjelnici ugrađeni u 54 posto stanova', zaključuje Mrkonjić.