Profesor ekonomije s američkog Sveučilišta Yale Jeffrey Sonnenfeld i njegov tim tvorci su 'liste srama' s evidencijom tvrtki koje su napustile Rusiju, a i onih koje i dalje rade u toj državi. Na tom popisu trenutno se nalazi više od 1300 multinacionalki. Sve one su ili prekinule poslovne aktivnosti ili su u fazi povlačenja s ruskog tržišta. Međutim švicarski ekonomisti Simon Evenett i Niccolò Pisani objavili su da je manje od devet posto zapadnih kompanija stvarno prekinulo poslovanje u Rusiji. To je razljutilo Sonnenfelda te je optužio Švicarce za 'lažiranje podataka'
Nakon toga se rasplamsao žestok akademski rat. Dekani švicarskih sveučilišta St. Gallen i IMD, čiji su Evenett i Pisani zaposlenici, 20. siječnja izdali su priopćenje u kojem su rekli da su zgroženi načinom na koji je Sonnenfeld napao njihove kolege. 'Najoštrije odbacujemo neutemeljene i klevetničke optužbe', poručili su.
Sonnenfeld je na to odgovorio da Švicarci svojim tvrdnjama raspiruju 'Putinov lažni narativ' da zapadne tvrtke nikada nisu otišle i da je rusko gospodarstvo otporno. Na što su Švicarci ponovo ljutito prosvjedovali odbacujući Sonnenfeldove kritike i optužbe za političku pristranost.
Zašto je uopće američki profesor tako ljutito reagirao na švicarsko istraživanje? Da bismo došli do odgovora, moramo se vratiti godinu unazad.
Nekoliko tjedana nakon ruske invazije na Ukrajinu 24. veljače Sonnenfeld je privukao veliku pozornost američkih medija kampanjom za povlačenje velikih zapadnih kompanija iz Rusije. Njegov tim na Yaleu do sredine ožujka sastavio je popis od 300 tvrtki koje su rekle da će napustiti rusko tržište, a ta se lista i danas ažurira.
'Mnogi su mi direktori rekli da žele da ih se vidi kako rade pravu stvar. Bilo je to rijetko jedinstvo domoljubne misije, osobnih vrijednosti, istinske brige za mir u svijetu i korporativnog interesa', izjavio je tih dana Sonnenfeld za Washington Post.
Sonnenfeld se više od 40 godina zalaže za etično poslovanje i po tome je čuven u američkim akademskim i poslovnim krugovima. Uvjeren je da je njegova kampanja izuzetno važna u uvjeravanju zapadnih biznismena da moraju napustiti Rusiju. A kad ga je u studenom prošle godine Moskva proglasila neprijateljem ruske države, nakon što je dodan na popis od 25 američkih političara i akademika kojima je zabranjen ulazak u tu zemlju, doživio je to kao veliko priznanje.
Za to vrijeme Švicarci su radili na svom istraživanju koje je osporilo Sonnenfeldove tvrdnje o 'korporacijskom egzodusu' iz Rusije.
Postavlja se pitanje zbog čega se američki popis i švicarska istraga toliko razlikuju.
Sonnenfeld surađuje s Kijevskom školom ekonomije (KSE), koja vodi evidenciju o tome napuštaju li tvrtke Rusiju praćenjem javnih izvora, poput novinskih izvješća. Prema njihovom popisu, od 3096 evidentiranih, njih 196 je u potpunosti napustilo rusko tržište dok ih je 1163 obustavilo poslovanje u toj državi.
Švicarci Evenett i Pisani rigorozniji su u svom istraživanju. Njih zanima je li se kompanija zaista odrekla imovine i kapitala u Rusiji. Za njih nije dovoljna samo objava da se odlazi s tržišta, već je li zatvorena podružnica i jesu li prodane trgovine ili tvornice. Naravno, to nije tako lako provesti jer je pitanje hoće li se i kad naći kupac. Uz to, Švicarci su fokusirani samo na tvrtke sa sjedištem u zemljama članicama G7 ili Europskoj uniji koje imaju podružnice u Rusiji.
Sonnenfeldova lista sastoji se od svih stranih tvrtki koje posluju s Rusima, bez obzira na to imaju li ondje tvrtke kćeri.
Tako švedska Ikea na američkom popisu ima najvišu ocjenu A jer je zatvorila svoje ruske trgovine i otpustila 10.000 radnika, ali se ne nalazi na švicarskoj listi jer se još uvijek nije riješila imovine i kapitala. Iz Ikee poručuju da je 'proces smanjenja poslovanja u tijeku'. Uz to, njihova internetska trgovina u Rusiji i dalje radi.
Najočitiji problem sa Sonnenfeldovom metodom je taj što stavlja prevelik naglasak na ono što kaže sama kompanija. Čak i ako tvrtka ima najbolju ocjenu na njegovoj listi, to ne znači da se njezina roba ne može nabaviti u Rusiji.
Neke su tvrtke požurile s obećanjem da će otići iz te države, ali zatim su odustale od toga. Druge preusmjeravaju robu u Rusiju preko posrednika u Turskoj, Dubaiju ili Kini. Neka se roba ilegalno krijumčari. A uz to pojedine kompanije imaju ogromne zalihe koje se još uvijek prodaju.
Dovoljno se prošetati središtem Moskve i sve postaje jasno, piše Politico. Mnogi su luksuzni brendovi zatvorili trgovine, ali njihovi proizvodi se i dalje mogu lako pronaći. Najnovija Samsungova prijenosna računala, televizori i telefoni su dostupni. Satovi Swatch, alkoholna pića Jägermeister i hrana Dr. Oetker i dalje su u prodaji u trgovačkom centru na Crvenom trgu preko puta Kremlja.
Sve te tvrtke tvrde da su prekinule poslovanje s Rusijom, ali priznaju da to ne ide baš tako lako. Swatch se pravda da su dostupni satovi iz starih zaliha i da ih prodaju 'trgovci na malo nad kojim tvrtka nema kontrolu'. Dr. Oetker poručuje da nisu upoznati s time u kojoj mjeri pojedina trgovačka društva još uvijek imaju zalihe njihovih proizvoda. Jägermeister pere ruke tvrdeći da ne može spriječiti da njihova pića kupuje treća strana i prodaje ih u Rusiji. Samsung inzistira na tome da je obustavio prodaju u Rusiji, ali iz tvrtke dodaju da 'aktivno prate složenu situaciju kako bi odredili sljedeće korake'.
Velik je problem to što su sankcije pretvorile susjedne zemlje u 'trgovačka središta', preko kojih strana roba i dalje dospijeva na rusko tržište, ublažavajući ekonomski učinak.
Mnoge tvrtke jako sporo napuštaju poslovanje s Rusima iako su smještene u kategoriju A na Sonnenfeldovoj listi.
Pivski div Heineken u ožujku 2022. objavio je da napušta Rusiju, ali još je u toj državi te 'naporno radi na prijenosu poslovanja na održivog kupca u vrlo izazovnim okolnostima'. Bušilice američkog proizvođača Black & Decker i dalje se mogu kupiti na ruskim internetskim stranicama dok tvrtka poručuje: 'Planiramo prekinuti trgovinu do kraja drugog tromjesečja ove godine nakon likvidacije viška i zastarjelih zaliha u Rusiji. Zadržat ćemo pravni subjekt koji će provoditi sve preostale administrativne aktivnosti povezane s prestankom rada.'
Svi nabrojeni proizvodi spadaju u robu široke potrošnje koju je lako pronaći. Zapadne i ukrajinske sigurnosne službe više su pak zaokupljene inženjerskim komponentama za Putinov ratni stroj, a koje su još uvijek dostupne preko stranih tvrtki koje rade u sjeni, piše Politico.