Ekonomske sankcije EU-a na ugljen i naftu trajno su preoblikovale trgovinu s Moskvom. Uvoz ugljena pao je na nulu, a uvoz ruske sirove nafte brodovima trenutno je nezakonit te je još samo četiri zemlje primaju cjevovodom.

Za usporedbu, EU je samo prije tri godine 54 posto svojih potreba za kamenim ugljenom zadovoljavao uvozom iz Rusije, a isto tako je četvrtina nafte dolazila od velikog istočnog susjeda.

Što se tiče plina, EU sad uvozi manje od 10 posto iz Rusije, a prije rata u Ukrajini taj je udio bio veći od 40 posto. Međutim sasvim je druga priča s nuklearnim sektorom. Reaktori izgrađeni u bivšem Sovjetskom Savezu, a koje koriste europske zemlje, ne mogu bez goriva iz Rusije.

Ruska državna kompanija Rosatom 2021. opskrbila je europske reaktore s 20 posto od potrebnih količina prirodnog uranija, a uz to je pokrila četvrtinu usluga konverzije i trećinu usluga obogaćivanja uranija. Iste te godine zemlje EU-a platile su Rusiji 210 milijuna eura za uvoz sirovog uranija.

Vrijednost uvoza nuklearne tehnologije i goriva povezanih s Rusijom u cijelom svijetu porasla je prošle godine na više od milijardu dolara (940 milijardi eura), piše Politico. U EU je vrijednost ruskog nuklearnog izvoza pala u nekim zemljama, poput Bugarske i Češke, ali je porasla u drugim, uključujući Slovačku, Mađarsku i Finsku.

Iako bi se uranij iz Rusije mogao zamijeniti uvozom iz drugih zemalja u roku od godinu dana, zemlje s ruskim VVER reaktorima oslanjaju se isključivo na gorivo koje proizvodi Moskva.

'U Uniji se nalazi 18 nuklearnih elektrana koje je projektirala Rusija. Stavljanje njih pod sankcije izazvalo bi duboke podjele u EU', smatra nuklearni stručnjak Mark Hibbs.

Najglasniji protivnik sankcija je Mađarska, jedna od pet zemalja - uz Slovačku, Bugarsku, Finsku i Češku - koja ima reaktore izgrađene u Rusiji, za koje do sada nema alternativnog goriva.

Bugarska i Češka potpisale su ugovore s američkom tvrtkom Westinghouse za zamjenu ruskog goriva, ali proces bi mogao potrajati tri godine jer nacionalni regulatori moraju analizirati i licencirati novo gorivo.

Daleko veći problem su konverzija i obogaćivanje uranija zbog kroničnog nedostatka kapaciteta diljem svijeta. Za istiskivanje Rosatoma trebalo je sedam do deset godina, uz uvjet da se u nuklearni sektor ulože značajna sredstva.

Dok je Finska prošle godine poništila ugovor o izgradnji nuklearne elektrane ruske proizvodnje, zbog čega je Rosatom tužio Helsinki, druge zemlje nisu sklone takvom potezu. Primjerice, novi slovački reaktor Mochovce-3 sovjetskog dizajna VVER pušten je u rad ranije ovog mjeseca, a Rusija će ga opskrbljivati ​​gorivom najmanje do 2026.

Mađarska je u međuvremenu produbila veze s Moskvom davši zeleno svjetlo za izgradnju još dva reaktora u svojoj elektrani Paks prošlog ljeta, što je osigurano ruskim kreditom od 10 milijardi eura.