Od tih poticaja bogovski živiš nekoliko godina. Nenamjenskih ih potrošiš, umjesto u unaprjeđenje poljoprivrede, primjerice, putuješ po svijetu ili ulažeš u nekretnine.

U međuvremenu ugasiš obrt, firma ode u stečaj. Novac nikada ne vratiš, niti dragovoljno niti prisilno, i nemaš velike brige. Nijedan sud ne može obaviti prisilnu naplatu od nečega što ne postoji, nema žiro-računa niti odgovorne osobe jer je firma za hrvatsko zakonodavstvo prestala postojati. A milijuni eura naplaćeni i potrošeni...

Tako bi otprilike glasio "modus operandi" onih koji su se obogatili na poticajima koje je Hrvatska uz potporu EU strukturnih fondova unatrag petnaestak godina dijelila šakom i kapom.

I nakon što je novac potrošen nekoga boli glava, ne ove što su ih spiskali već one koji su im ga odobrili. A da je tomu tako svjedoči nalaz državnih revizora, koji su češljajući poslovanje Ministarstva poljoprivrede utvrdili postojanje milijunskih dugova pojedinaca, koji se zasigurno nikada neće naplatiti, jer poduzeća i obrti su već odavno otišli u stečaj. Dobiveni i potrošeni poticaji nisu evidentirani u stečajnoj masi, narodski rečeno "pojeo vuk magare", piše Slobodna Dalmacija.

A najlakši način ubiranja poticaja je kroz sustav "krava – tele". Riječ je o ekstenzivnom uzgoju goveda na kojem se "okreću" milijuni kuna. I ništa ne bi bio problem da se vlasnici brinu o kravama na koje ubiru novac. Takve krave su prepuštene same sebi, same se tele, žive ili ugibaju. Ljeti krepavaju od žeđi, zimi od studeni. Vlasnici za njih znaju samo kada treba popisati serijske brojeve za obračun poticaja.

I nisu to samo slučajevi u Dalmatinskoj zagori, dolini Neretve, zaleđu Makarskog primorja, već i na otoku Braču.

Njima su samo važni poticaji, a kontrole na terenu nema...

Revizori su utvrdili da su korisnici pretpristupnih fondova EU-a IPARD i SAPARD (dakle prije 2013. godine, odnosno pristupanja RH u punopravno članstvo EU-a) nenamjenski potrošili čak 18,6 milijuna kuna. Zbog nepoštovanja ugovornih obveza i nenamjenskog utroška sredstava u prethodnim godinama, Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju je donijela odluke o povratu sredstava te pokrenula postupke prisilne naplate.

Međutim, nad korisnicima tih mjera je zaključen stečajni postupak i trgovačko društvo je brisano iz sudskog registra, pa je potraživanje nenaplativo jer dug nije "upao" u stečajnu masu.

A nisu samo problemi povrata nenamjenski potrošenih potpora iz vremena pretpristupnih fondova. Revizori evidentiraju slične stvari i u protekloj, 2020. godini. Tako potraživanja od korisnika Operativnog programa za pomorstvo i ribarstvo Republike Hrvatske za programsko razdoblje 2014. – 2020. iznose 5.365.546 kuna. Vrijednosno najznačajnija potraživanja iskazana su prema pravnoj osobi iz Postira, korisniku mjere "Stavljanje na tržište proizvoda ribarstva i akvakulture u iznosu od 1.989.205 kuna (isplaćeno je ukupno 2,8 milijuna kuna), što čini 37,1 posto ukupnih potraživanja od korisnika Operativnog programa za pomorstvo i ribarstvo.

Međutim, to poduzeće nije vratilo dug u propisanom roku, a državni revizori zamjeraju Ministarstvu poljoprivrede zašto nije pokrenulo prisilnu naplatu sudskm putem. Osim toga ribari – korisnici potpora iz mjere "Trajni prestanak ribolovnih aktivnosti" duguju iznos od 3.372.928 kuna, koji nisu vratili niti su s Ministarstvom zaključili izvansudske nagodbe i rokove povrata.

Vezano uz ovaj problem Ministarstvo poljoprivrede je revizorima obrazložilo da su tri korisnika vratila sredstva u ukupnom iznosu od 103.633,37 kuna, dok je trinaest korisnika zatražilo obročnu otplatu duga koja im je odobrena, a sedam korisnika nije zatražilo obročnu otplatu, od kojih je jedan korisnik pokrenuo upravni spor na Upravnom sudu.

Osim poticaja, državna revizija našla je još čitav niz nepravilnosti oko raspodjele državnog poljoprivrednog zemljišta. Po mišljenju revizije, nužno je utvrditi je li državno poljoprivredno zemljište u funkciji poljoprivredne proizvodnje ili je samo sredstvo za ostvarenje novčanih potpora. Veliki problem za državu je što poljoprivredno zemljište u njezinom vlasništvu nije evidentirano.

"Budući da nema objedinjenih podataka o površini i vrijednosti poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske u poslovnim knjigama nijednog državnog tijela, pa tako ni u bilanci države, Državni ured za reviziju preporučuje zajedno s jedinicama lokalne samouprave i drugim nadležnim tijelima poduzeti aktivnosti kako bi se podaci o poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske unijeli u Središnji registar državne imovine", naložili su revizori službama u Ministarstvu poljoprivrede.

Državni revizori također smatraju da u cilju onemogućavanja parcelacije poljoprivrednog zemljišta čija bi posljedica bilo usitnjavanje, treba propisati jasne kriterije za utvrđivanje minimalne i maksimalne površine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske koja se daje u zakup radi poljoprivredne proizvodnje.