Eugen Perić, povjerenik Sindikata trgovine Hrvatske za tvrtku Pevec, poslao je pismo medijima u kojem, ističe, 'želim javnosti prikazati pravu istinu o pravomoćno osuđenom bračnom paru Pevec'
Pismo prenosimo u cjelosti:
'Poštovani predstavnici medija,
nastavno na brojne izjave Višnje i Zdravka Peveca u medijima u kojima sami sebe prikazuju nemoćnima, pravednima, skromnim i poštenim građanima Republike Hrvatske, žrtvama pravosuđa i politike te ponukani brojnim negativnim reakcijama njihovih bivših radnika na te iste izjave, upućujemo vam ovo otvoreno pismo kojim želimo javnosti prikazati pravu istinu o pravomoćno osuđenom bračnom paru Pevec.
Kada govorimo o odnosu Višnje i Zdravka Peveca prema bivšim radnicima, najprije trebamo utvrditi koliko radnika je uopće bilo zaposleno. Nikada nas u Hrvatskoj nije bilo preko 4.000 kako navode, već čak za 1.000 radnika manje i to u „najboljim“ vremenima koja su trajala niti nepunih godinu dana. Čak tisuću radnika manje – velika razlika u prezentaciji carstva „otetog im od politike“ s kojom, usput rečeno, uopće nisu bili u lošim odnosima kako sada tvrde. Feštalo se s politikom naveliko, iskorištavajući pritom i nemali broj radnika spremnih za razne zabave s volovima i privatne maskenbale u čudnovatim tematskim kostimima koji ponižavaju i degradiraju ženski rod.
vezane vijesti
A što je s ostalim radnicima? Stečaj je dočekalo manje od 1.000 radnika, dok je 2.000 naših kolega i prije otvaranja stečaja završilo na ulici. Ne sjećamo se da je Zdravko tada plakao za tih 2.000 radnika koji su zajedno s njim izgradili to poslovno carstvo. Jedino što Zdravka sada zabrinjava je, kako sam kaže, to što „je u jednom sektoru radilo 120 ljudi, a na kraju samo ja ispadam kriv“. Podsjećamo ga da je on bio jedina osoba koja je vedrila i oblačila u svim sektorima i da ni najmanja odluka nije mogla biti donesena bez njegovog osobnog „blagoslova“. Doduše, nedavno je izjavio kako danas jedino žali za time što je sve sam potpisivao. Znači li to da je jedino što bi promijenio to da krivnju i zakonsku odgovornost svali na nekog drugog?
Zdravko, koliko inventura ste dopustili? Koliko fiktivnih pozajmica ste davali? Je li i austrijska država protiv vas pa je otvorila vaš osobni račun u Austriji na koji se uplaćivao novac? Tko je novac podizao?! Politika? Radnici? Pravosuđe? Odgovorite javnosti.
Danas možemo vidjeti Zdravka kako plače pred kamerama i moli građane da mu posuđuju novac i potpisuju peticije. Ne sjećamo se da je ikada molio novac za nas radnike koji smo ostali na ulici, s neisplaćenim plaćama i nepodmirenim ratama kredita.
Cijenjena javnosti … ZA NAŠU DJECU, ZDRAVKO NIKADA NIJE PLAKAO.
Višnja i Zdravko Pevec nikada nisu plakali kada su njihovi radnici svakodnevno odrađivali nehumane prekovremene sate, u nedostojnim uvjetima, protivno zakonu o radu. Nisu plakali kada su nam ostajali dužni dnevnice koje bi zatim proizvoljno isplaćivali kada i koliko su htjeli. Nisu plakali kada smo te 2000. godine svakodnevno radili punih 5 mjeseci i do 16 sati dnevno za mizernih 2.700 kn plaće. Nikada se nisu zapitali kako smo se osjećali kada smo ostali bez posla niti tko nas je tada hranio, dok danas licemjerno očekuju javnu podršku i suosjećanje, financijsku pomoć, peticije i pomilovanja.
Nisu plakali niti kada su na leasing uzimali stotine kamiona koji nisu imali kome što voziti. Gotovo polovica tih kamiona je propadala na parkiralištu, a razloge tih leasinga znaju već i ptice na grani, a ne samo pravosuđe - povećanjem troškova smanjiti osnovicu za obračun poreza na dobit, a usput uništiti preostale prijevoznike u Hrvatskoj, unatoč upozorenjima da će takav zahvat tvrtka teško podnijeti. Ne samo da nisu plakali, nego su se i radovali uništavajući druge, manje prijevoznike u Hrvatskoj, koji se od toga ni dan danas nisu oporavili.
Kada Višnja i Zdravko govore o prihodima i dobiti koju svojataju, zašto ne spominju i 3,5 milijarde kuna duga koji su ostavili iza sebe! Nisu plakali ni kada su uništavali dobavljače ne plaćajući im račune po nekoliko stotina dana, ostavljajući ih na kraju bez 85% njihovih potraživanja, što mnoge manje tvrtke nisu mogle podnijeti te su i same bile prisiljene staviti ključ u bravu.
Na posljetku, molimo vas medije, da se zapitate koliko je samo malih tvrtki, dobavljača, prijevoznika, radnika, hrvatskih građana, njihovih obitelji i djece na svojim leđima podnijelo megalomanske apetite bračnog para Pevec. To su stvarne žrtve za koje se trebamo boriti i koje zaslužuju našu podršku i pravdu. Nadamo se kako ćete, radi svih njih, uvažiti ovo s dobrom namjerom pisano pismo i upoznati javnost s pravom istinom.'
