Gospodarski programi stranaka nisu ni na prijašnjim, a tako neće ni na ovim izborima biti presudni za konačan rezultat. Svjestan je toga i Lovrinčević.

'Programi ništa bitno ne mijenjaju. Da bi bili važni, to bi tražilo sustavan pristup, razradu i zainteresiranu publiku, odnosno građane koji razumiju temu i imaju svoj stav o tome. Sve teme koje se otvore prošarane su populizmom i slabom informiranošću. Niti će te programe glasači penalizirati ako se ne ostvare. Njihov rok trajanja je do dana izborne šutnje i nakon toga ih više nitko ne spominje', navodi Lovrinčević.

Za građane su dvije najvažnije ekonomske teme, prema njegovom mišljenju, stav stranaka prema oporezivanju imovine i financiranju rata u Ukrajini.

'Prvu temu većina stranaka izbjegava ili je ima nedefiniranu. Dok druga tema uopće nije adresirana u javnosti, a radi se o financiranju troškova rata. Hrvatska će, kao i sve ostale zemlje EU-a, morati preuzeti bjanko obavezu u financiranju ratnih rashoda, a ne znamo kakvi su stranački stavovi o tome', rekao je Lovrinčević.

Kad je riječ o porezu na imovinu, zasad su samo Možemo!, Most i Domovinski pokret jasno iskazali svoj stav, o čemu je pisao tportal. Dok su dvije desne stranke protiv uvođenja novog poreza, Možemo! se zalaže za uvođenje nameta na višak nekretninskog bogatstva. Međutim Lovrinčević smatra da je to neprovedivo.

'Ne postoji višak nekretninskog bogatstva, to je neustavna kategorija. Svi porezi na imovinu raspisuju se na ukupnu vrijednost. A zatim neki dio možete proglasiti nužnim za stanovanje. Ne možete se dovesti u situaciju da je u istom položaju netko tko ima, karikiram, garsonijeru od 20 kvadrata i netko tko ima vilu s bazenom, ali mu je to formalno druga nekretnina pa je nećete oporezivati. Ako već tražimo neko dobro rješenje, možemo ga prepisati od, primjerice, Srbije. Oni su to već riješili', ukazao je Lovrinčević.

Objektivni problem pri oporezivanju imovine je to što je kupovina nekretnina u Hrvatskoj postala vid štednje uslijed porasta inflacije.

'To više nije čisto špekulativna imovina. U Hrvatskoj smo imali slabu reakciju makroekonomske politike, HNB-a, na višak likvidnosti u bankama. Da je bankarski sustav bio bolje balansiran i koordiniran, a ogromni viškovi neutralizirani i bolje iskorišteni, manje bi građani selili svoja sredstva iz banaka u cigle i kamen. To više nije samo porez na imovinu, već se dobrim dijelom oporezuje i štednja. To se treba riješiti tamo gdje je i nastalo, u bankarskom sustavu, na maržama', mišljenja je Lovrinčević.

Od ostalih važnih tema o kojima se uopće ne govori u predizbornoj kampanji ukazuje na problem zbrinjavanja sve starije populacije.

'Hrvatska po tom pitanju dosta kasni. Kod nas se dugo izbjegavala institucionalizacija, odnosno smještaj starijih u institucije, već je sve prepušteno obitelji. Samo imamo problem, a to je da ima sve manje obitelji. Ljudi su se iselili. Tek sad se nešto počelo raditi na tom pitanju i svaka bi županija trebala imati centar za starije osobe. S tim kasnimo nekih pet, šest godina. Sva istraživanja pokazuju da je to najveći hrvatski problem, a bit će još veći u godinama pred nama', upozorio je Lovrinčević.

Kandidat za premijera lijeve koalicije Rijeke pravde, predsjednik Milanović se u kampanji obrušio na trgovačke lance i banke zbog 'inflacije pohlepe'. Ima li opravdanja za to?

'Činjenica je da se u Hrvatskoj u procesu uvođenja eura izbjegla bila kakva koordinacija rasta cijena i marži, najvećim dijelom u trgovini i kod banaka. Došlo je do priljeva europskih sredstava, a nitko se previše nije bavio zaštitom potrošača i tržišnom utakmicom. Proces uvođenja eura doveo je do drastičnog povećanja marži. Ne možete imati situaciju u kojoj profiti banaka porastu 80 posto, a plaće zaposlenih u financijskoj industriji sedam posto. Regulator i ukupna politika nisu to adresirali i sad to koristi dio ljudi u kampanji, poput Milanovića', objasnio je Lovrinčević.

Kako god završili izbori, novu Vladu čeka, smatra on, lagodna pozicija još najmanje tri godine. Naime do kraja 2027. traje izdašna financijska omotnica EU-a i milijarde eura nastavit će se dotad slijevati u Hrvatsku.

'Da čak u naredne tri godine nemamo Vladu, država bi funkcionirala bez većih financijskih problema. Naravno, svi trendovi i izazovi, poput pitanja demografije, integracije stranih radnika, problema zdravstvenog sustava, i dalje će biti tu. Ovaj trenutak trebali bismo shvatiti kao povijesnu priliku da iskoristimo to vrijeme za suočavanje s gorućim problemima. Pola tog razdoblja smo potrošili i ostale su nam još tri godine', rekao je Lovrinčević.

Zasad, smatra on, tu 'povijesnu priliku' nismo dobro iskoristili. Hrvatska je potrošila 50 posto sredstava EU-a, a proizvodnja pada.

'O tome nitko ne razgovara. Hrvatska industrija je prošle godine pala. Proizvodni sektor pada, a novac se uredno konzumira, što znači da se distribuira na pojedine infrastrukturne projekte, jer u strukturi korištenja sredstava imate puno države, a manje privatnog. Isto tako se primjećuje da se tehnološka matrica u proizvodnji zadnje tri godine nije promijenila. Sve to kompenziraju europska sredstva. Ali doći će trenutak u kojem će ona stati. To će biti naš trenutak istine. Tu će početi hrvatska priča i raščišćavanje gdje smo i što smo. Kako smo potrošili tih šest, sedam godina i povijesnu priliku da se unaprijede proizvodnja i konkurentnost', zaključio je Lovrinčević.