Njemački ministar gospodarstva Peter Altmaier izjavio je u utorak da bi njemačka država mogla pribjeći stjecanju vlasničkih udjela u tamošnjim kompanijama kako bi se spriječila inozemna preuzimanja. Altmaier je objasnio da je opstanak poznatih imena poput Thyssenkruppa, Siemensa, Deutsche Banka ili velikih proizvođača automobila od nacionalne važnosti, a ulaganja u te korporativne gigante provela bi se kroz investicijski fond koji bi se osnovao za tu namjenu.

Mogućnost zauzimanja vlasničke pozicije u njemačkim konglomeratima samo je jedna od ideja koje se nalaze u programu što ga je u utorak predstavio Altmaier. Izvještaj pod nazivom 'Nacionalna industrijska strategija 2030' sadrži i neke druge ciljeve, poput jačanja državne potpore inovacijama i pomoći u dolasku ključnih tehnologija u Njemačku i Europu, uz istovremeno smanjivanje troškova novih socijalnih politika i politika zaštite okoliša, reforme prava koje štiti tržišno natjecanje kako bi se potaknula spajanja u specifičnim situacijama kad bi veća kompanija lakše konkurirala na globalnoj razini te poticanje njemačkih ili europskih kompanija u preuzimanju ključnih tehnoloških kompanija koje se nađu na prodaju.

Među ključne njemačke gospodarske sektore ministar gospodarstva izdvojio je kemijsku i optičku industriju, zelene tehnologije, vojnu i zrakoplovnu industriju, proizvodnju čelika i aluminija, strojno inženjerstvo te 3-D printanje.

U strategiji se kao postojeći njemački industrijski šampion, ali i mogući primatelj državne pomoći, posebno napominje Siemens. Inače, francuski Alstom i Siemens upravo su dobili negativno rješenje Europske komisije na njihove planove o spajanju dijela poslovanja koje se bavi proizvodnjom željezničkih vozila.

Kako su pojedini dijelovi strategije dospjeli u javnost već prije nekoliko dana, ona se brzo našla na meti kritika. Neki ekonomisti su kazali da će strategija biti neefikasna i da će štetiti domaćim potrošačima jer će smanjiti domaću konkurenciju, kao i to da strategija koja se bazira na 'kineskom modelu' ne dolazi u obzir i da će ona rezultirati rastom cijena za njemačke potrošače.

Neke kritike su išle tako daleko da su Altmaierove ideje o državnom uplitanju u ekonomiju neki već proglasili i planskom ekonomijom. Pojedini političari iz opozicije zato su pozvali na smanjenje doprinosa i poreza na kompanije te birokratskih prepreka. Drugi su ocijenili da Altmaier svojom inicijativom ne djeluje u interesu društva, nego daje još više moći kompanijama, a treći su komentirali da bi se država, umjesto da dodatno osnažuje velike korporacije, trebala posvetiti jasnim društvenim i ekološkim ciljevima.

Altmaier je u odgovoru na kritike odbacio tvrdnje da njegova strategija zagovara protekcionizam i snažno državno miješanje u ekonomiju. 'Država može samo potaknuti ekonomiju', izjavio je i dodao da 'investicije moraju doći iz privatnog sektora'.

Sve najveće njemačke kompanije posluju u zrelim industrijama i vlada kancelarke Angele Merkel ima obavezu surađivati s industrijom kako bi se razvijali neki novi biznisi, napomenuo je Altmaier.

Ministar gospodarstva pozvao je i na reformu cijena energije, korporativnih poreza i socijalnih doprinosa kako bi se strategijom stvorili uvjeti za nastavak njemačkog prosperiteta.

Ideju protekcionističkog poteza državnih vlasničkih ulaganja u njemačke kompanije neki vide i kao odgovor na rastući broj njemačkih tvrtki koje preuzimaju strani, posebno kineski konkurenti, zbog čega dolazi do odljeva znanja i tehnologije koji leže u osnovi njemačke industrije i vrijednosti koje stvara. Predstavljajući strategiju, Altmaier je kazao da njegova želja nije to da država intervenira, ali da bi u neravnopravnoj globalnoj utakmici mogla biti prisiljena na to.

'To bi moglo dovesti do privremenih državnih vlasničkih udjela u kompanijama – ne da bi ih se nacionaliziralo i da bi država njima upravljala u dugom roku, nego da se spriječi to da ključne tehnologije budu prodane i da napuste zemlju', kazao je Altmaier, čije riječi prenosi Reuters.

Izjava njemačkog ministra dolazi u trenutku u kojem prognoze za globalni ekonomski rast, a time i rast najvećih svjetskih ekonomija, ne ulijevaju previše optimizma. Njemačka je lani zabilježila najnižu stopu rasta u posljednjih pet godina i očekuje se da će ove godine rasti po stopi od tek jedan posto. Kina je lani zabilježila impresivniju brojku od 6,6 posto, ali to je najniži rast u posljednjih čak 28 godina, a prije nekoliko dana talijanski statističari su objavili da je četvrta po veličini europska ekonomija dva uzastopna tromjesečja zabilježila pad ekonomske aktivnosti, što znači da je u recesiji.

Njemačke vlasti, baš kao i vlasti drugih država, stoga pokušavaju naći odgovor na probleme koji proizlaze iz usporavanja rasta kineske ekonomije, dugo godina jednog od glavnih motora svjetskog gospodarstva, te poteškoća proizašlih iz trgovinskog rata koji je inicirala vlada američkog predsjednika Donalda Trumpa uvođenjem niza carina svojim trgovinskim partnerima. Na budućnost ekonomije vrlo će vjerojatno traga ostaviti i izlazak Velike Britanije iz Europske unije, a biznis je već i sada pod utjecajem neizvjesnosti oko uvjeta i načina na koji će se sve to skupa odvijati u konačnici.

Njemačka 'Nacionalna industrijska strategija 2030' mogla bi se gledati i kao svojevrsni odgovor na kinesku strategiju 'Proizvedeno u Kini 2025', koju su kineske vlasti predstavile prije nepune četiri godine. Ciljevi te strategije bili su povećanje domaćeg udjela u kineskoj proizvodnji s fokusom na visoku tehnologiju poput automobilske i avionske industrije, industriju poluvodiča, robotike te farmaceutike. Prilikom predstavljanja te strategije, kineski čelnici izjavili su da žele Kinu iz 'velikog' pretvoriti u 'moćnog' svjetskog proizvođača.

Kineska transformacija iz kupca i konzumenta u konkurenta, s brzim razvojem novih tehnologija, tjera Njemačku na obranu vlastite industrije. Altmaier smatra da bi smanjenje njemačke industrijske osnovice rezultiralo i padom obrazovanja, životnog standarda i standarda zaštite okoliša.

Njemačkom ministru gospodarstva sada predstoji da svoje ideje promovira industrijskim čelnicima, kao i sindikatima te političkim igračima. Krajnji cilj mu je kompletiranje strategije koju bi onda kao službenu trebala usvojiti njemačka vlada.

Kako i solidan dio hrvatske ekonomije ovisi o situaciji u Njemačkoj (koja nam je drugi po veličini vanjskotrgovinski partner i odakle nam dolazi velik broj turista), niti domaćoj političkoj vrhušci ne bi bilo zgorega da pročita konačnu verziju te strategije. Ako ni zbog čega drugoga, barem da vidi kako se strategije uopće izrađuju.