Manje proizvodnje i emisije štetnih plinova, više kisika i fleksitarijanaca (ljudi koji nastoje jesti što manje mesa), tako nizozemska vlast vidi budućnost svoje zemlje. I dok cijeli svijet trenutačno grca u inflaciji i gospodarskoj stagnaciji uzrokovanoj blokadom tržišta tijekom pandemije, a onda potenciranoj ratom u Ukrajini, Nizozemska, gusto naseljen poljoprivredni kolos, uhvatila se u koštac s klimatskim promjenama. Do prije dvije i pol godine klimatske promjene bile su goruća tema i činilo se kao da će sve buduće globalne ekonomske aktivnosti gravitirati oko nje. No niz kriza koje su potresle svijet stavio ih je u drugi plan, ali ne i u ovoj zemlji.

Progresivnost i restriktivnost

Nizozemska je u europskom kontekstu, ali i šire, uvijek glasila kao izrazito progresivna zemlja. Država u kojoj je prostitucija legalizirana još 2000. godine, marihuana dekriminalizirana davne 1976., a izrazito liberalna imigrantska politika dovela je do, kako neki kažu, gubitka nizozemskog nacionalnog identiteta. Sada, u vremenima globalne prehrambene krize, njihova progresivnost podrazumijeva restriktivnost.

Naime nizozemska vlada s konzervativnim liberalom Markom Rutteom (VVD) na čelu u lipnju je najavila novi zakon čiji je cilj na razini države smanjiti emisiju dušikova oksida i amonijaka za 50 posto do 2030. godine, što podrazumijeva ništa drugo nego smanjenje broja grla stoke. Vlada je morala reagirati jer je u državi zbog neispunjenih ciljeva smanjenja emisije štetnih plinova blokirano izdavanje dozvola za infrastrukturne i stambene projekte.

Zbog velikog broja nizozemskih staništa koja čine ekološku mrežu zaštićenih područja Europske unije Natura 2000, mnogi farmeri koji uzgajaju stoku u njihovoj blizini morat će smanjiti emisiju spomenutih plinova do čak 95 posto. U njihovu slučaju to podrazumijeva tri opcije: gotovo potpunu redukciju grla stoke, relokaciju farmi ili prelazak na uzgoj ‘zelenih’ proizvoda.

Prouzrokovalo je to prosvjede farmera neviđenih razmjera. Još 2019. okupili su se u organizaciji pod imenom Farmers Defence Force nakon što su aktivisti za prava životinja zaposjeli uzgajivačnicu stoke u jednom nizozemskom selu. Iste godine počeli su i prvi prosvjedi farmera jer je Tjeerd de Groot, član socijalno-liberalne stranke D66 u vladi, predložio da se broj grla stoke u Nizozemskoj upola smanji. Kako nitko više u nizozemskoj vlasti nije zastupao interese farmera, te godine iznjedrili su i svoju političku stranku BoerBurgerBeweging. U posljednje tri godine prosvjedi farmera organizirani su u nekoliko navrata, svaki put mirno i dostojanstveno. Kako su nagovještene zakonske promjene sada restriktivnije, odgovor na njih ovaj put nešto je agresivniji.

'Ne želimo više hraniti svijet'

Razgovarali smo s Janom Biemansom, magistrom agrobiznisa iz Lieshouta, malenog nizozemskog sela u pokrajini Sjeverni Brabant, u kojem je proizvedeno i prvo pivo Bavaria. Odrastao je u obitelji koja proizvodi i prodaje sadnice drveća i cvijeća. Pokušao nam je opisati situaciju iz nizozemske perspektive.

'Opća javnost negoduje jer smatra da protesti previše utječu na druge ljude. Ovo je demokratska zemlja, nikome se ne želi uskratiti mogućnost prosvjedovanja, ali većina ljudi najviše govori o gužvama u prometu i već ih to lagano iritira. Ali treba reći da među stručnim kontingentom gotovo postoji konsenzus oko nužnosti smanjenja broja životinja', kaže Biemans i dodaje da se, nažalost, zbog nekolicine agresivnih prosvjednika baca sjena na ostale koji žele kulturan dijalog. 'Pogledajte samo situaciju ispred supermarketa. Nakon što prosvjednici odu kući uvijek ih ostane istih desetak s traktorima, ispijaju alkohol i prave nerede', kaže za tportal Biemans.

Njegova obitelj, kako kaže, ovim zakonom nije pogođena, ali njegov susjed je 30 godina uzgajao svinje. Prije nešto manje od dvije godine vlada je nudila otpremninu svim farmerima koji odluče zatvoriti svoje farme. Susjed mu je pristao na ponudu i dobio 100.000 eura otpremnine.

Ipak, Biemans smatra da se farmeri opravdano bune jer su usko specijalizirani za uzgoj stoke, a sada im se nudi izlaz iz novonastale situacije prelaskom na uzgoj biljaka ili povrća. 'Uzgajivač svinja specijaliziran je za uzgoj svinja. Ne može se od njega očekivati da od danas do sutra samo krene uzgajati kupus ili mrkvu', kaže Biemans, ali dodaje i da se farmeri doimaju iznimno tvrdoglavima i da su dosad pružali otpor apsolutno svim promjenama koje se pokušalo uvesti, neovisno o tome jesu li one dobre ili nisu.

Zemlja u kojoj ne žele samo Zeleni biti zeleni

'Tri su glavna problema. Prvi je zagađenje zraka. Dokazano je da je Nizozemska na razini EU-a pri vrhu u ispuštanju dušikova oksida i amonijaka. Drugi je problem proizvodnja. Želimo li hraniti ostatak svijeta nauštrb prirode? Znam da to možda zvuči elitistički i arogantno, ali ovdje vlada mišljenje da više ne možemo nastaviti s time. Nizozemska je rekorder po brojnosti stoke po metru kvadratnom. I treća bitna stavka su fleksitarijanstvo i vegetarijanstvo, a oni su u Nizozemskoj u uzlaznom trendu. Sve više ljudi ovdje odustaje od mesa. Neki podaci čak pokazuju da je već 40 posto Nizozemaca prešlo na fleksitarijanstvo', objašnjava Biemans.

Prema podacima CBS-a, nizozemskog Državnog zavodu za statistiku, ukupan izvoz poljoprivrednih dobara u toj zemlji 2021. bio je gotovo deset posto viši nego godinu ranije i iznosio je 105 milijardi eura. Do takvog povećanja došlo je dijelom zbog rasta cijena, dijelom zbog prodaje veće količine robe. Od toga je izvezenih proizvoda iz nizozemskog uzgoja u vrijednosti od 75,7 milijardi eura, a 29 milijardi eura otpada na ponovni izvoz - izvoz proizvoda koji su prethodno uvezeni u Nizozemsku.

Većinu proizvodnje izvoze u susjedne zemlje, od čega četvrtina ide samo u Njemačku, a slijede Belgija (12 posto) i Francuska (8 posto). Treba naglasiti da poljoprivredni sektor najviše izvozi hortikulturne proizvode, ukrasno cvijeće, biljke i sadnice drveća (12 milijardi eura), a meso u vrijednosti od nešto više od devet milijardi eura čini drugi najveći udio u izvozu. Ako promatramo proizvodnju mesa na razini Europske unije, u Nizozemskoj se proizvodi šest posto europskog mesa, devet posto mliječnih proizvoda, a uzgoj svinja i peradi čini osam posto europskog uzgoja tih životinja.

'Zelena politika nije više stvar jedne ili dviju političkih opcija. Kršćanski demokrati, koji su prije podupirali farmere, ne čuvaju im više leđa. Rijetki su to činili. U Nizozemskoj je 'zeleno' sada istoznačnica za razvoj, racionalno korištenje naših resursa i to je nešto čemu svi ovdje teže', smatra Biemans.

Postepenim navikavanjem do zelene budućnosti… ili gladi?

Kako kaže, godinama su vidljiva nastojanja vlasti da se reducira uzgoj životinja i državne intervencije u poljoprivredi poput ove posljednje nisu nikakva novina. Još 80-ih godina 20. stoljeća uvedene su mliječne kvote na razini Europske unije, kao mehanizam koji je trebao spriječiti pretjeranu proizvodnju mlijeka. Kvote su ukinute tek 2015. godine zbog nastojanja da se liberalizira europsko tržište mliječnih proizvoda, ali je novi zakon o mliječnim proizvodima propisivao dozvoljene količine fosfata, što je opet ograničilo proizvođače. Zatim su uvedene dozvoljene količine umjetnog gnojiva, a sada je, kaže Biemans, državna vlast označila dušik i amonijak kao najvećeg neprijatelja. I razumljivo je to da farmeri negoduju jer druge industrije za koje se ne propisuju tako restriktivne mjere puno više štete okolišu.

'Nizozemske vlasti znaju kako uvoditi promjene. Uvijek ih uvode postepeno, pa su tako s namjerom smanjenja ispuštanja štetnih plinova iz automobila smanjili maksimalnu brzinu na autocestama. Umjesto 130 km/h vozi se 100 km/h, na nekim dionicama samo danju, a na nekima i noću. Sada, kada su se ljudi navikli na to, naveliko se govori o tome da se svugdje uvede maksimalno ograničenje od 100 km/h', objašnjava Biemans.

S druge strane, u slučaju da Nizozemci doista smanje proizvodnju mesa i broj grla stoke, postoji bojazan da će se proizvodnja preliti na neke druge, manje razvijene države, jer je teško povjerovati u to da će val alternativnih oblika prehrane u skorije vrijeme izgurati mesojede u kut, pa je malo vjerojatno i to da će se smanjiti potražnja. Budući da Nizozemci raspolažu najboljom poljoprivrednom tehnologijom, upitno je i bi li se proizvodnja u nekoj istočnoeuropskoj zemlji mogla odvijati po jednakim standardima. Ako se i smanji, porast će cijene hrane, što osobito iz pozicije sadašnje prehrambene krize implicira ne zelenu, nego gladnu budućnost.