Za radnike gradske čistoće u Jeni svaki odlazak do kontejnera za staru odjeću postao je lutrija. Nerijetko ih pri otvaranju dočekaju mokre kartonske kutije pune odjeće, pojedinačne cipele, pa čak i potpuno beskorisne tkanine. Grad upravlja sa 150 kontejnera koji su gotovo stalno puni i prazne se nekoliko puta tjedno. No sada se boje da će u njima završavati još više otpada, piše Tagesschau.

Od 1. siječnja 2024. godine diljem Europske unije uvedena je obaveza odvojenog prikupljanja tekstila, ali dezinformacije koje su se proširile medijima dovele su do nesporazuma među građanima. Mnogi su pogrešno shvatili da se sav tekstil mora odvajati, no pravila su ostala ista: zaprljana, poderana ili masna odjeća i dalje pripada u običan otpad, a ne u kontejnere za reciklažu.

'Vlažne krpe, uljem natopljeni materijali ili poderana odjeća nisu prikladni za reciklažu i trebaju završiti u sivoj kanti za miješani otpad', objašnjava Uwe Feige, direktor komunalnih usluga u Jeni, koji već desetljećima prati tržište rabljene odjeće.

Od zarade do financijske propasti

Prije nešto više od deset godina cijene rabljene odjeće bile su toliko visoke da je grad odlučio preuzeti upravljanje kontejnerima kako bi spriječio ilegalno postavljanje privatnih spremnika. No situacija se u međuvremenu potpuno promijenila.

'Na posljednjem natječaju ponuđena nam je nulta cijena, a sada u industriji čujemo da se mora plaćati i do 150 eura po toni prikupljenog materijala', upozorava Feige. Drugim riječima, ono što je nekada donosilo zaradu sada postaje trošak.

Sve više organizacija, poput Crvenog križa i Caritasa, povlači svoje kontejnere jer jednostavno ne mogu financijski podnijeti obradu prikupljenog materijala. Isto se događa i privatnim tvrtkama.

'Količine odbačene odjeće neprestano rastu, ali nažalost raste i udio nekvalitetnog tekstila. Ako se ovaj trend nastavi, u roku od godinu-dvije cijela infrastruktura za prikupljanje rabljene odjeće u Njemačkoj mogla bi nestati', upozorava Thomas Ahlmann iz udruženja Fairwertung, a koje okuplja sakupljače odjeće za humanitarnu pomoć.

Stečajevi i zatvaranje reciklažnih centara

Kriza je već počela ostavljati ozbiljne posljedice. Najveći njemački centar za sortiranje rabljene odjeće, Soex iz Bitterfelda, u listopadu je proglasio stečaj, a i druge velike tvrtke, poput Texaida iz Apolde, jedva opstaju na tržištu.

'Svaka tona koju ovdje zaprimimo i sortiramo donosi nam gubitak', priznaje Thomas Böschen, direktor Texaida. Strahuje da će se situacija pogoršati ako u kontejnere nastavi dolaziti još više dotrajale i neupotrebljive odjeće.

'Takvi tekstili se ovdje dostavljaju, prolaze kroz dodatnu obradu, ali na kraju svejedno završavaju u miješanom otpadu i bivaju spaljeni', dodaje.

Tehničke prepreke: Prava reciklaža još ne postoji

Iako ideja kružne ekonomije – u kojoj se od stare odjeće proizvodi nova – zvuči primamljivo, u stvarnosti je još daleko od industrijske primjene.

Trenutno se oko 60 posto prikupljene odjeće u Njemačkoj ponovno koristi kao second hand roba, a ostatak se većinom pretvara u industrijske krpe. Samo deset posto nje završava u spalionicama. No prava reciklaža – u kojoj bi se od stare tkanine stvorila nova – još nije ostvariva.

Na Sveučilištu Niederrhein u Mönchengladbachu istražuje se metoda reciklaže 'od vlakna do vlakna', a ona bi trebala omogućiti stvaranje nove pređe od stare tkanine. No taj je proces izrazito skup i složen.

'Samo usitnjavanje stare tkanine te uklanjanje plastičnih i metalnih elemenata zahtijevaju puno vremena i novca. Slijedi još četiri do pet dodatnih koraka prije nego što možemo proizvesti novu pređu', objašnjava Markus Muschkiet iz Centra za logistiku tekstila.

Osim toga, dodatni problem stvaraju tekstili s mješavinama vlakana jer se vrlo teško razdvajaju.

'Ono što imamo s papirnom i staklenom ambalažom, gdje je reciklaža potpuno zaokružena, kod tekstila još dugo neće biti moguće', zaključuje Muschkiet.

Što dalje? Bez financijske potpore sustav neće opstati

Stručnjaci upozoravaju da se rješenje mora brzo pronaći jer sustav više ne može funkcionirati bez financijske podrške.

'Bez dodatnih sredstava od potrošača ili proizvođača tekstila cijeli će se sustav urušiti', ističe Böschen iz Texaida.

U Njemačkom udruženju trgovaca tekstilom, obućom i kožom također su svjesni tog problema.

'Svi sada shvaćaju da je nužno uložiti novac u sustav. Uskoro će se uvesti proširena odgovornost proizvođača, ali trebat će barem još godinu-dvije da se uvedu konkretne mjere', kaže Axel Augustin, direktor tog udruženja.