Suprotno onome što njemačke vlasti često ističu, njemačko gospodarstvo teško je nastradalo u pandemiji. Dok je europski BDP u trećem kvartalu 2022. bio za 2,7 posto veći nego prije pandemije, u Francuskoj za 1,1, a u Italiji za 1,8 posto, Njemačka je tek u tom kvartalu uspjela izjednačiti BDP s onim iz pretpandemijskog vremena - puno kasnije nego u gotovo svim ostalim europskim zemljama.

I dok je u zadnjem kvartalu cijela eurozona uspjela postići neki mali gospodarski rast, njemačko gospodarstvo opet bilježi pad za 0,2 posto. Razlike postaju još vidljivije kad se promatra cijela 2022. godina. Dok su njemački političari slavili rast od 1,8 posto na godišnjoj razini, istovremeno je gospodarstvo eurozone u cjelini raslo za gotovo dvostruko više, 3,6 posto.

Očekuje se tehnička recesija

Kako kažu ekonomski stručnjaci, ne nazire se bolja situacija za Njemačku u skorije vrijeme. Ako se obistine njihove projekcije za prvi kvartal ove godine, prema kojima bi njemačko gospodarstvo opet palo za 0,4 posto, to bi značilo samo jedno – ulazak u tehničku recesiju. Budući da se nakon toga može očekivati samo blagi rast, njemački BDP nakon toga vjerojatno neće ponovno dosegnuti razinu kakvu je imao u ljeto prošle godine sve do kraja ove godine, a to bi značilo da se neće dosegnuti ni razina prije pandemije. Drugim riječima, Njemačka bi tad propustila četiri godine gospodarskog rasta.

Uz sve navedeno, nevjerojatno je to da indikatori gospodarskog raspoloženja u Njemačkoj istovremeno imaju pozitivan trend. Njemačka gospodarska klima je, prema Institutu za gospodarska istraživanja Ifo, četvrti put zaredom poboljšana, ZEW-ova gospodarska očekivanja za tu državu pozitivna su tek od veljače 2022., a raspoloženje potrošača izjednačilo se s onim u vrijeme izbijanja rata u Ukrajini.

Građevinci govore o najvećem padu svih vremena

No činjenice govore ipak malo drugačije. Proizvodnja je u prosincu pala za 3,1 posto u odnosu na prethodni mjesec, što je znatno više od očekivanog. Poslovi su kolabirali posebice u građevinarstvu, u kojem je proizvodnja pala za osam posto. Građevinski investitori čak govore o najstrmoglavijem padu svih vremena. Pored toga, u prosincu je pala i maloprodaja. Trgovci su u božićnom mjesecu ostvarili za 5,3 posto manju prodaju nego u studenom, a u odnosu na isti mjesec 2021. pala je za 6,4 posto.

Rekordna prošlogodišnja inflacija od 7,9 posto uzrokovala je pad realnih plaća za 4,1 posto u odnosu na godinu prije. Nakon trogodišnjeg uzastopnog pada realna kupovna moć zaposlenika danas je jednako niska kao i 2014. godine. Dakle zaposlenici osam punih godina nisu ni na kakvom dobitku.

S obzirom na to da su najveće njemačke tvrtke imale rekordnu dobit, financijske posljedice energetske krize dosad su očigledno snosili zaposlenici, ali i sama država.

Sindikati su se digli na noge i u Njemačkoj, a tražit će se bolji radni uvjeti za 11 milijuna zaposlenika. No očekuje se da će to biti dugi i teški pregovori. Zaposlenici u saveznom i općinskom javnom sektoru tražit će povećanje plaće za 10,5 posto, djelatnici pošte za 15 posto, a željezničari za 12 posto. Vlasti su zasad odbacile njihove zahtjeve, no sindikati odgovaraju štrajkovima.

Pitanje je koliki bi rast plaća Njemačka doista mogla podnijeti. S jedne strane je gospodarski razvoj neizvjestan i uvelike ovisi o razvoju rata u Ukrajini te o kretanjima na energetskom tržištu. S druge se strane čini da se svjetska trgovina s Kinom na čelu vidljivo oporavlja od posljedica pandemije i rata. U prošlosti je njemačka industrija, koja je snažan izvoznik, uvijek bila jedan od najvećih profitera poboljšanja globalne ekonomije.

Ipak, njemačko gospodarstvo je pod velikim utjecajem pada realnih plaća. Nijemci će toga postati najkasnije svjesni kad sve državne injekcije budu isplaćene i potrošene i ne uslijede novi paketi pomoći. Samo u tekućoj godini stvarni pad kupovne moći vjerojatno će iznositi visokih 100 milijardi eura.