Svjetsko prvenstvo u Meksiku 1970. bilo je po mnogočemu posebno. Te godine pod kormilom kapetana Carlosa Alberta, prema mišljenju mnogih, najbolja nogometna momčad svih vremena s Peléom, Gérsonom, Jairzinhom, Rivellinom i Tostãom, osim pobjede, donijela je Brazilu zlatni trofej Julesa Rimeta u trajno vlasništvo, kao prve zemlje koja je triput osvojila SP. Bilo je to prvo prvenstvo koje su televizije diljem svijeta prenosile u boji, a Adidasov Telstar (Star of Television) sa svojim prepoznatljivim crnim i bijelim peterokutima ušao je u povijest SP-a kao prva službena FIFA-ina lopta.

Od te za nogomet značajne 1970. mnogim ljudima svaki SP počinje nekoliko mjeseci prije prvog sudačkog zvižduka, čime se označava njegov službeni početak. Naime talijanska tvrtka Panini, danas svjetski predvodnik u proizvodnji samoljepljivih sličica, tad je debitirala izvan domicilnog tržišta sa svojim prvim albumom sličica za Svjetsko prvenstvo. Tako je započela višedesetljetna tradicija sakupljanja sličica uoči SP-a diljem svijeta, a prije nekoliko dana je i na našem tržištu izašlo 14. izdanje Paninijeva albuma sa sličicama za Svjetsko prvenstvo u Kataru.

Tri jahača ekonomske apokalipse u paketiću

Mnogi strastveni sakupljači sličica svih pokoljenja pohrlili su na kioske po prve paketiće i svoj primjerak albuma te vjerojatno svi redom doživjeli veliko razočarenje. Odraslima su se tako u nekoliko sekundi ukazali jahači današnje ekonomske apokalipse, inflacija (rekordno visoka cijena paketića od šest kuna), šrinkflacija (manje sličice) i skimpflacija (slabija kvaliteta, ali i dizajn sličica). Inflacija pritom je vjerojatno pojela dio dječje euforije jer su oni najmlađi sakupljači, po dolasku na kiosk, shvatili da za 10 kuna koje im je dala mama mogu kupiti samo jedan paketić, a ne dva. Nije ovo, doduše, prvi porast cijene paketića u povijesti ovog hobija, ali je sada probijena svojevrsna psihološka granica zbog koje bi neki mogli prekinuti tradiciju sakupljanja sličica.

Nažalost, ovog puta u potrazi za izgubljenom manjom cijenom paketića nema smisla potegnuti ni preko granice, što zbog cijene goriva, što zbog činjenice da i u Bosni i Hercegovini i Srbiji koštaju gotovo jednako kao kod nas.

Kako piše SkyNews, u početcima je paketić, u kojem su se u ondašnjim vremenima nalazile četiri sličice, na britanskom tržištu koštao oko pet penija. S vremenom je sadržaj paketića postao bogatiji za sličicu, cijena je polako rasla, da bi od 2014. do 2018. skočila za 60 posto, s pola funte na 80 penija, a ove godine porasla je za dodatnih 10. U Brazilu je, prema Bloombergu, on pak dvostruko skuplji nego prije četiri godine.

S obzirom na to da će se od 2026. godine na SP-u natjecati 48 reprezentacija umjesto standardne 32, može se samo očekivati još veći porast cijena jer veći broj momčadi znači puno veći broj sličica koje se moraju skupiti. Pisac i financijski stručnjak za nogomet Kieran Maguire za SkyNews je rekao da bi zbog toga cijena za popunjavanje albuma bez razmjene duplih sličica u budućnosti mogla dosegnuti čak 1500 funti (13.000 kuna).

Moraš skupit' sve

Prema njegovu izračunu, u Velikoj Britaniji, u kojoj je cijena paketića poskupila 12,5 posto te sada košta 90 penija (7,8 kuna), za popunjavanje cijelog albuma sa 670 sličica, bez razmjene duplikata s drugim skupljačima, morali biste izdvojiti 884 funte (oko 7700 kuna), što je za tisuću kuna više nego za album za SP u Rusiji 2018., koji je čak imao 12 sličica više nego ovogodišnji.

Za vrijeme tog prvenstva u Rusiji je, naime, profesor matematike sa Sveučilišta u Cardiffu Paul Harper izračunao da bi bez razmjene popunjavanje albuma sa 682 sličice koštalo 770 funti (oko 6700 kuna). Harper je izračunao formulu vjerojatnosti dobivanja duplikata u paketiću i da biste popunili zadnjih 19 sličica morali biste, prema Harperovoj računici, kupiti još 483 paketića, što je polovica ukupnog broja paketića koji trebate kupiti da biste popunili album.

Album za ovogodišnje Svjetsko prvenstvo na našem tržištu ima 638 sličica, što je za 32 sličice manje nego u onome na zapadnom tržištu, jer je Panini prvi put u istočnjačkoj inačici za svaku momčad izostavio sličicu s reprezentacijom. Nije to iznenađujuće jer za svaki SP postoji više inačica Paninijeva albuma te se oni onda po kvaliteti i izgledu u većoj ili manjoj mjeri razlikuju ovisno o tržištu na kojem se prodaju.

Nećemo ulaziti u matematičke formule s kojekakvim varijablama i računati vjerojatnosti, ali s obzirom na to da vam treba manje sličica da popunite album kupljen na našem tržištu i da je cijena sličica nešto jeftinija nego u Britaniji, kod nas biste zasigurno trebali platiti nekoliko tisuća kuna manje za cijeli album nego u Britaniji.

Dobra stara razmjena

Naravno, nitko nije toliki vuk samotnjak da će morati sumanuto kupovati paketiće dok ne popuni svoj album, posebice u današnjim okvirima globalnog sela u koje su nas uvukle društvene mreže. Za djecu (ne nužno ekskluzivno samo za njih) tu je dobro staro kokanje ili tapkanje, ali i razmjenjivanje duplikata s prijateljima, kad se vjerojatno prvi put mogu susresti s tržišnom ekonomijom i s moći ograničene ponude.

Za odrasle ili barem one nešto odraslije tu su grupe za razmjenu sličica na internetu, u koje su učlanjeni mnogi sakupljači, pa zapravo možete brže popuniti album nego prije pojave društvenih mreža. Prema objašnjenju Guardiana, ako se dvije osobe mijenjaju za sličice, to može smanjiti broj potrebnih paketića za 30 posto, ako je to pet osoba, onda se smanjuje za 57 posto, a ako deset osoba razmjenjuje duplikate, onda morate kupiti čak 68 posto manje paketića. Međutim čak i u zadnjem slučaju biste, ilustracije radi, u Velikoj Britaniji potrošili 250 funti (oko 2110 kuna) za cijeli album.

Ako pak ne želite ili ne možete više trošiti novac na ovaj hobi ili ste pak (ne)svjesno ideološki jednim korakom zagazili u Zuckerbergov metaverzum, uvijek imate opciju skupljanja sličica u virtualnom Paninijevu albumu na svom mobitelu.

Unatoč tome što je Panini početkom godine izgubio licenciju za Europsko prvenstvo u nogometu, opet očekuje veliku zaradu na ovom Svjetskom prvenstvu. Prije četiri godine, kad je održan SP u Rusiji, unatoč porastu cijena sličica (izuzevši naše tržište) Panini je ostvario prihode u iznosu od 1,4 milijarde eura, što je dvostruko više od prihoda ostvarenih godinu ranije. U prilog im doduše ne idu sadašnje ekonomske okolnosti, odnosno izrazito smanjena kupovna moć ljudi.

Prema Guardianovu izračunu, prosječan uvezeni radnik koji je gradio jedan od stadiona za Svjetsko prvenstvo u Kataru trebao bi raditi 1964 sata kako bi mogao popuniti Paninijev album, ako uzmemo u obzir to da je većini njih satnica iznosila 45 penija (četiri kune). Na tisuće njih na kraju nije bilo ni plaćeno za svoj rad, a tisuće su izgubile živote zbog nehumanih radnih uvjeta tijekom gradnje stadiona za ovogodišnji SP.