I dok je općenito prema uvjetima poslovanja od 189 rangiranih zemalja Hrvatska na 89. mjestu – od zemalja članica Europske unije jedino je Malta lošije plasirana (103.), prema broju dana i procedura potrebnih za početak poslovanja tvrtaka Hrvatska je na 80. mjestu. Od članica EU-a lošije su plasirane Italija, Luksemburg, Slovačka, Njemačka, Poljska, Austrija, Španjolska i Češka. Prosječan broj procedura za pokretanje tvrtke u Hrvatskoj iznosi šest postupaka u roku od osam dana, što je Hrvatskoj pogoršalo rejting u odnosu na 2013., kada je po tom kriteriju bila svrstana na 88. mjesto.

Međutim, kako to izgleda u praksi. Puno lošije. Naime, na stranicama Financijske agencije (Fine), odnosno Hitro.hr-a (Vladina servisa – tzv. 'one stop shopa' za osnivanje tvrtki) piše da se tvrtku može osnovati u svega četiri koraka i u roku od samo 24 sata. No svatko tko je osnivao poduzeće zna da to ipak traje dulje, a pogotovo otkad je napušten koncept Hitro.hr-a u izvornom obliku pa na njegovim šalterima u okviru poslovnica Fine nije moguće više obaviti provjeru raspoloživosti imena budućeg poduzeća, već je ga je potrebno rezervirati na Trgovačkom sudu

Iako je nekima uspjelo tvrtku osnovati u manje od tjedan dana, autoru ovih redaka za osnivanje tvrtke trebalo je gotovo mjesec dana ili poražavajuća puna četiri tjedna.

Pad računalnog sustava u Fini

Prvo, u Hitro.hr-u je trebalo podnijeti zahtjev za rezervaciju imena buduće tvrtke. Zahtjev predan u ponedjeljak, nakon pada kompjutorskog sustava u Fini, šalje se elektronskim putem tek potkraj radnog dana. Odgovor, i to negativan sa zagrebačkog Trgovačkog suda, naravno, stiže tek u srijedu potkraj radnog dana, 'jer nisu ispunjeni uvjeti za rezervaciju imena/naziva tvrtke jer postoji tvrtka sličnog imena'.

Ime, kao ni djelatnost, nije ni približno bilo slično, no natezanje sa Sudom trajalo bi cijelu vječnost te je stoga bolje smisliti novo ime.

Zahtjev za novom rezervacijom imena tvrtke Mediji i analize (M&A) podnosim u četvrtak u nadi da će odgovor doći možda već u petak. No, naravno, odgovor o potvrđenoj rezervaciji imena stiže tek u srijedu, iako je Trgovački sud o rezervaciji imena potvrdu donio u ponedjeljak. Ime buduće tvrtke rezervirano je na rok od 30 dana. Trošak pojedinačne rezervacije – prijave rezervacije naziva i sudske pristojne za rezervaciju imena s naknadama - iznosi 38,35 kuna. Budući da sam postupak morao ponoviti, plaćeno je 76,7 kuna

Komplikacije s imenom

Tada, međutim, saznajem da sam mogao bez rezervacije tvrtku nazvati jedino svojim imenom i prezimenom, a bez potvrde o rezervaciji niti jedan javni bilježnik ne želi, osim na tvrdoglavo inzistiranje stranke, podnositi prijavu za upis u sudski registar, jer ako naziv bude odbijen, sve se radi ponovno, a trošak za stranku se udvostručuje.

Naravno, Trgovački sud u Zagrebu vodi računa samo o nazivima tvrtaka na njegovu području. Potpuno je svejedno što možda tvrtka s identičnim nazivom postoji, primjerice, u Splitu, Osijeku ili Rijeci, jer svaki od sedam Trgovačkih sudova gleda samo područje svoje nadležnosti, no ako u Zagrebu postoji tvrtka imalo sličnog naziva, zahtjev za rezervacijom imena bit će odbijen.

Osmog dana (subote i nedjelje ubrajam, ali su za proces registracije nebitne jer su za sud neradne) krećem s potvrdom o rezervaciji imena u ured javnog bilježnika. U nadi da će sada sve ići brže, odabirem podnošenje zahtjeva za upis elektronskim putem te u banci u kojoj ću otvoriti račun za poslovanje uplaćujem sudsku pristojbu Trgovačkom sudu 60 kuna, uplatu za objavu sudskog oglasa Narodnim novinama od 200 kuna te temeljni kapital u banci. Trošak naknada za ove transakcije u banci iznosi ukupno 66 kuna, a mogao sam osam kuna uštedjeti uplatom u Fini. Potvrde o uplatama vraćam javnom bilježniku koji u moje ime nakon sastavljanja zapisnika o osnivanju jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću (j. d. o. o.) podnosi prijavu za upis u sudski registar. To zadovoljstvo me stoji ukupno 560 kuna. Konačno, uvjeren sam - do kraja tjedna tvrtka je osnovana.

Sporost Trgovačkog suda

No u Hrvatskoj to ipak ne ide tako brzo. Danima s Trgovačkog suda nema odgovora. I onda u ponedjeljak obavijest o novim komplikacijama. Među djelatnostima koje smo namijenili za moju tvrtku jedna je sporna. Sutkinja traži dopunu dokumentacije, a javna bilježnica koja je u posljednjih mjesec dana uspješno registrirala već dvije tvrtke za istu djelatnost bez problema sugerira da jednostavno izbrišemo tu djelatnost i ubrzamo cijeli proces. Tako i činimo, no već smo ušli u treći tjedan i 14. dan.

I ponovno danima ništa. Ulazim u četvrti tjedan. Iako sredinom tjedna (srijeda) osobno na internetu (u Sudskom registru) vidim da je tvrtka osnovana, u petak rješenja nema. Ono stiže u javnobilježnički ured tek u petak, dakle krajem četvrtog tjedna ili 26. dana moje administrativno-sudsko-poduzetničke avanture.

Naravno, dok još nisam ni zaprimio rješenje Trgovačkog suda o osnivanju tvrtke, na moju adresu pristiglo je više bankovnih ponuda za suradnju koje očito imaju jako dobro razvijenu komunikaciju sa sudovima i prate tko su novi poslovni subjekti.

Petog ponedjeljka odlazim izraditi žig (ovisno o kvaliteti, cijena je oko 150 kuna) i istog dana u Državnom zavodu za statistiku (besplatno) za svega sat, dva dobivam obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti u 2007. godini.

Jednako kao i u Costa Rici

Idućeg dana odlazim u odabranu banku otvoriti račun za poslovanje, prijaviti tvrtku i sebe kao zaposlenog na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO). Narednog dana, 31. od početka administrativno-poduzetničke avanture, odlazim u Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje po savjetu računovođe, iako su mi u HZMO-u rekli da podatke HZZO-u dostavljaju oni i da to više nije potrebno. U HZZO-u podatke već imaju. Trošak prijave na HZZO i HZMO samo kupnja formulara u Narodnim novinama – manje od 10 kuna te isto toliko za kopiranje sudskog rješenja i potvrde Zavoda za statistiku u četiri, pet primjeraka.

Ukupan trošak bez temeljnog kapitala doseže 1.130 kuna. Dakle, j. d. o. o. ili tvrtka za 10 kuna u osnivanju na kraju postaje tvrtka za 1.140 kuna, a moglo je i više da sam odabrao neku drugu banku s većim naknadama.

Na samom kraju odlazim u Poreznu upravu prijaviti tvrtku u sustav obveznika poreza i konstatiram kako je avantura završena nakon ukupno mjesec dana ili 23 radna dana ili tri puta sporije nego što Hrvatskoj priznaje Svjetska banka. Jednako sporo kao što je primjerice osnivanje tvrtke u Costa Rici (24 dana). No Svjetska banka tu srednjoameričku zemlju svrstava na 102. poziciju, gdje je očito i Hrvatskoj pravo mjesto.

*autor dugogodišnji novinar, urednik i menadžer u brojnim hrvatskim medijima, član Savjeta za ljudska prava Pučke pravobraniteljice RH te direktor tvrtke M&A