Prošloga četvrtka Vlada je u postupak javnog savjetovanja uputila nacrt Zakona o dodatnom porezu na dobit pozivajući se na inicijativu Europske komisije o potrebi uvođenja solidarnog poreza kompanijama iz energetskog sektora koje su ostvarile neprimjerenu dobit tijekom energetske krize izazvane ratom u Ukrajini.

Preporuka za dodatnim oporezivanjem prihvaćena je širom Europske unije, a većina zemalja ograničila je novi namet na energetske kompanije koje su ostvarile ekstraprofit na špekulativnim cijenama nafte, plina i električne energije.

Hrvatska Vlada odlučila se na drugačiji pristup s obzirom na to da striktnim pridržavanjem europske uredbe nijedna naša kompanija ne bi ušla u porezne škare.

Prema Vladinom prijedlogu, obveznici dodatnog poreza su svi poduzetnici koji u 2022. godini ostvare ukupni prihod veći od 300 milijuna kuna i oporezivi dobitak veći od 20 posto u odnosu na prosjek oporezive dobiti u razdoblju od 2018. do 2021. godine.

Osnovica za izračun dodatnog poreza je pozitivna razlika između oporezivog dobitka iz 2022. godine i prosječnog oporezivog dobitka u četiri prethodna porezna razdoblja uvećana za 20 posto.

U slučaju da je kompanija u nekom od prethodnih poreznih razdoblja iskazala porezni gubitak, on se ne uključuje u izračun, već se uzima kao da je oporeziva dobit tog poreznog razdoblja nula kuna. Na tako izračunatu osnovicu naplaćuje se porez po stopi od 33 posto. To znači da će tvrtka platiti porez na dobit iz 2022. po stopi od 18 posto, a potom će još na ostvareni 'ekstraprofit' platiti 33 posto dodatnog poreza na dobit.

Vlada očekuje da će dodatni porez zahvatiti oko 200 kompanija, a one bi u proračun trebale uplatiti oko dvije milijarde kuna.

Prijedlogom zakona predviđeni su i određeni odbici koji umanjuju poreznu osnovicu, ali njihov opseg izuzetno je restriktivan. Premda postoje brojne izvanredne okolnosti koje mogu utjecati na jednokratan skok dobiti, zakon je predvidio samo tri odbitka.

U ukupni prihod ne uključuju se prihodi od otpisa obveza u predstečajnim i stečajnim postupcima, prihodi u stečajnom postupku koji su rezultat prodaje imovine radi namirenja vjerovnika te prihodi od prodaje dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine nepovezanoj osobi.

Iako im zakonski prijedlog ne ide na ruku, poduzetnicima stoje na raspolaganju i neke druge mogućnosti smanjenja porezne osnovice. Riječ je o kreiranju dodatnih rashoda ili računovodstvenom prebacivanju rashoda i prihoda kako bi se smanjila dobit u 2022. godini.

Jedna od mogućnosti, za koju je podršku dala i Vlada, povećanje je neoporezivih isplata. 'U Vladi nemaju ništa protiv ako potencijalni porezni obveznici povećaju svoje rashode s ciljem ostvarivanja što manje dobiti tako da primjerice radnicima isplate neke neoporezive primitke', rekao je ministar financija Marko Primorac prilikom predstavljanja nacrta prijedloga zakona.

U nekoliko krugova porezne reforme limiti neoporezivih isplata, poput božićnica, bonusa, nagrada za djecu, otpremnina i sl., osjetno su povećani, a dodatne mogućnosti uvedene su ovogodišnjim Vladinim paketom antiinflacijskih mjera.

Poduzetnici mogu smanjiti poreznu osnovicu i kroz investicijske aktivnosti. Primjerice, ako su u dogledno vrijeme planirali kupnju dugotrajne imovine, mogu realizirati nabavu u ovoj godini i iskoristiti porezne olakšice koje predviđa Zakon o poticanju ulaganja.

Rashodi se mogu 'nabildati' i rezervacijama za buduće troškove. Primjerice, ako poduzetnik ima predvidive troškove za proizvodnju robe u jamstvenim rokovima i koja će biti isporučena u idućoj godini, dio troškova može rezervirati u ovoj godini. Isto tako, može rezervirati troškove za isplatu planiranih otpremnina ili potencijalne troškove u započetim sudskim sporovima.

Tu treba imati na umu da će neka od tih rezerviranja u idućim razdobljima biti ukinuta te će povećati dobit i poreznu osnovicu poduzeća u idućoj godini. No kako je predloženi dodatni porez jednokratan i odnosi se samo na 2022. godinu, poduzetnicima se isplati prebaciti što više rashoda u ovu godinu. Ako poduzetnik ima potraživanja od kupaca, može prije kraja godine provesti vrijednosno usklađivanje za potraživanja za koja je od dospijeća do kraja poreznog razdoblja prošlo više od 60 dana, a nisu naplaćena do 15 dana prije podnošenja porezne prijave.

Dakle usklađenjem vrijednosti takvih potraživanja prihod od prodaje ući će u poslovni rezultat u idućoj godini, kada potraživanje bude naplaćeno, a time će i obveza za porez na dobit biti prolongirana.

Kombinacijom različitih mogućnosti smanjenja porezne osnovice može se znatno umanjiti osnovica oporezivanja jer ona ne zahvaća cjelokupnu dobit, nego samo razliku iznad prosječne dobiti. No za 'podešavanje' dobiti ostalo je malo vremena pa će menadžeri i financijaši imati pune ruke posla da do kraja poslovne godine iskoriste što više poreznih umanjenja kako bi preduhitrili Primorčev namet.