U prijedlogu izmjena Zakona o lokalnim porezima, kojim se uređuje porez na nekretnine, barata se brojkom od 600.000 stambenih jedinica koje nisu na tržištu. Većinu tih stanova trebao bi zahvatiti novi porez u predviđenom rasponu od 0,60 do osam eura po kvadratu.

Prema zakonskom prijedlogu, oporezivanju podliježe svaka stambena zgrada ili stambeni dio stambeno-poslovne zgrade ili stan te svaki drugi samostalan funkcionalni prostor namijenjen stanovanju, a nekretninom se ne smatraju gospodarstvene i poslovne zgrade.

Lokalna jedinica uz pomoć Porezne uprave dužna je iz postojeće baze nekretnina za koje se plaća komunalna naknada izdvojiti stambeni fond koji podliježe oporezivanju. To znači da će potencijalni porezni obveznici biti svi koji u vlasništvu imaju stambenu nekretninu za koju se plaća komunalna naknada.

Tko je oslobođen od poreza?

Zakonom su od porezne obveze oslobođene specifične nekretnine podijeljene u nekoliko grupa. U prvom redu, poreza su oslobođene sve nekretnine koje služe stalnom stanovanju vlasnika, povezanih fizičkih osoba ili najmoprimca.

Od oporezivanja su oslobođene i nekretnine koje se u poslovnim knjigama trgovačkih društava vode kao nekretnine namijenjene prodaji, nekretnine preuzete u zamjenu za nenaplaćena potraživanja, one u vlasništvu države i jedinica lokalne samouprave (samo one koje se nalaze isključivo na teritoriju te jedinice), one koje se u poreznom razdoblju ne mogu koristiti zbog prirodnih nepogoda i drugih objektivnih razloga te nekretnine za koje se iz svih okolnosti može utvrditi da im je onemogućena stambena namjena.

Jedinicama lokalne samouprave dodatno se omogućuje da ciljano osmisle i predstave socijalne programe temeljem kojih će moći osloboditi socijalno ugrožene osobe od plaćanja poreza na nekretnine.

Treba naglasiti da će pravo na oslobođenje od poreza automatski ostvariti samo vlasnici nekretnina koje služe stalnom stanovanju (vlasnika, povezanih osoba ili najmoprimaca) te država i lokalne jedinice samouprave za nekretnine u svom vlasništvu.

Ostali vlasnici i korisnici nekretnina koji žele ostvariti pravo na oslobođenje od poreza morat će do 31. ožujka tekuće godine jedinici lokalne samouprave ili Poreznoj upravi dostaviti dokaze koji utječu na ostvarivanje uvjeta za oslobođenje od plaćanja poreza. Primjerice, ako netko ima trošnu nekretninu koja nije pogodna za stanovanje, za koju plaća komunalnu naknadu, morati će tražiti izuzeće i dostaviti dokaze da ona nije adekvatna za stanovanje.

Prijava prebivališta ne oslobađa od poreza

Kritičari predloženog rješenja ističu da će brojni obveznici koristiti rupe u zakonu da bi eskivirali plaćanje. Prema nekima, dovoljno je da vlasnik u praznoj nekretnini formalno prijavi prebivalište nekoga iz obitelji i na taj način izbjegne plaćanje poreza.

No prema tumačenju Porezne uprave, izbjegavanje plaćanja poreza neće biti tako jednostavno. U slučaju svake promjene utjecaja na status porezne obveze, obveznici poreza na nekretnine morat će poreznom tijelu dostaviti podatke bitne za oporezivanje, a posebno promjenu namjene i površine nekretnine, kao i to ispunjavaju li uvjete kojima se oslobađaju od plaćanja poreza.

U zakonskom prijedlogu posebno napominju da se prijava prebivališta na adresi nekretnine ne smatra dokazom stalnog stanovanja ako porezno tijelo iz drugih dokaza dokaže da se obveznik nije stvarno i trajno naselio u predmetnoj nekretnini.

Drugim riječima, prijavom boravišta neće se automatski ukidati porezna obveza, nego će Porezna uprava na temelju provjere činjenica donijeti rješenje o tome.

Pritom se poreznici pozivaju na važeće odredbe Općeg poreznog zakona, kojim je propisano da u poreznom postupku teret dokaza za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez snosi porezni obveznik.

U skladu s navedenim, teret dokazivanja svih činjenica i okolnosti prema kojima se utvrđuje da se nekretnina koristi za stalno stanovanje, pri čemu se uzima u obzir središte životnih interesa te osobe (kako osobne, tako i gospodarske veze), snosi porezni obveznik.

Za pokušaj prijevare oštre kazne

Upravo radi navedenog, sama prijava prebivališta na adresi nekretnine ne smatra se utvrđenom činjenicom stalnog stanovanja u nekretnini, jer to samo po sebi ne znači da se ona koristi za stalno stanovanje i ne oslobađa osobu od obveze plaćanja poreza, već se sveobuhvatno promatraju cjelokupni dokazni materijali koji upućuju na središte životnih interesa osobe.

Porezna uprava i jedinice lokalne uprave i samouprave prikupljat će sve relevantne podatke za dokazivanje činjenice stalnog stanovanja od drugih osoba koje imaju informacije o korištenju dijelova infrastrukture. Podaci kojima će se dokazivati stalno stanovanje su, između ostaloga, potrošnja struje, vode, plina i drugih uređaja koji zamjenjuju priključak na infrastrukturu.

Drugim riječima, ako netko fiktivno prijavi prebivalište da bi izbjegao plaćanje poreza, a mjerila potrošnje u duljem razdoblju pokazuju da je stan nenastanjen, to će biti dokaz da u njemu nitko ne živi.

Kako bi se odvratilo potencijalne prekršitelje od pokušaja prijevare, predviđene su i oštre kazne. Svima onima koji pokušaju fiktivnom prijavom izbjeći plaćanje poreza prijeti novčana kazna u iznosu od 1000 do 6630 eura te ako poreznom tijelu ne dostave podatke bitne za oporezivanje.