Porezi na banke? Krasno! Kakve ugovore banke s korisnicima kredita (građanima) imaju? Još uvijek s najčešćim ovakvim klauzulama: 'Kamatna stopa je promjenjiva, a određuje se u skladu s odlukom banke'. Što će banka učiniti kad se uvede x posto poreza na aktivu?
Već sam i samom dosadan. U roku od 24 sata banke će obavijestiti korisnike kredita o adekvatnom povećanju kamatne stope čime će stopostotno prevaliti svoj porez na aktivu na građane, a kako smo danas više-manje svi zaduženi, građani će
plaćati veće kamate na kredite, imati manje novca u džepu – porez na banke u stvari je 'tihi porez na plaće' koji se danas nitko ne usudi izravno uvesti!
Ima, međutim, poreza na banke koji se mogu uvesti, a da to banke ne košta niti jedne jedine lipe. Predlagao sam (posve bezuspješno) da se uvede porez po odbitku (withholding tax) na banke, koji inače postoji u našem poreznom sustavu, ali su banke od njega izuzete. Kad hrvatska banka primi od svoje inozemne majke kredit ili depozit kojim financira svoje poslovanje u Hrvatskoj, na plaćene kamate na takve kredite ili depozite ne plaća nikakav porez, dok ostale kompanije plaćaju u takvim slučajevima porez po odbitku od 15 posto. Pri tome, tako plaćen porez uračunavao bi se u poreznu obvezu banke-majke u inozemstvu tako da se na razini majka - kći banke ne bi plaćale ni lipe ili centa više poreza, ali bi se taj porez uplatio u hrvatski proračun, a ovako se slijeva u inozemne proračune.
No zašto bi Hrvatska ubirala taj porez kad ga mogu ubirati druge države?! Pri tome smo još stihijski, bez ikakva plana, pozaključivali mnoštvo bilateralnih konvencija o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u kojima smo taj porez reducirali na nulu ili na bagatelu, kao i u ostalom porez na dividendu od čijeg uvođenja se naivno očekuje da bi se nešto i ubralo. Druga mogućnost jest da se kamate koje domaće banke plaćaju u inozemstvo ne priznaju kao porezni rashodi, što može imati i povoljan porezni učinak na razini majka - kći. I to pravilo postoji u hrvatskom poreznom sustavu, ali su banke opet izuzete. Ali zašto bismo mi ubirali taj porez kad ga, opet, mogu ubirati druge zemlje?!
Vratimo se općenito porezima. Neefikasna država (ne mislim pri tome na ovu vladu ili barem ne samo na nju) uvijek će uvoditi nove i nove poreze i time financirati svoju neefikasnost, a siromašiti cijelo društvo. Nema stečenih prava, nema rashoda koji se ne mogu smanjiti! Da, treba smanjiti mirovine za 10 posto! Da, treba smanjiti porodiljne naknade za 10 posto. Da, treba ukinuti nultu stopu PDV-a na kruh i mlijeko, jer ta stopa samo šteti siromašnima! Ako ne učinimo to danas, sutra ćemo to napraviti za 20 ili 50 posto. Pa netko mora platiti to zaduživanje bez kraja. Mi već godinama živimo od štednje inozemnih građana; moramo konačno živjeti od svog rada i svoje štednje.
Na kraju, uz poruku – ne uvodimo nove poreze, već smanjujmo postojeće! – nekoliko prijedloga kao doprinos rješavanju naše krize: a) tretirajmo neplaćanje računa (barem u gospodarstvu) kao teški kriminal; b) tretirajmo šikaniranje koje različiti organi uprave provode nad građanima i kompanijama kao teški kriminal i c) drastično povećajmo kazne za utaju poreza. Bez tih mjera nema povjerenja ulagača, nema ulaganja, nema povećanja zaposlenosti, nema prihoda u proračunu, nema rasta standarda građana. Za razliku od mnogih drugih ekonomskih mjera, ove je tako lako provesti – kad bi se htjelo, a nekako sumnjam u to.
