Tvrtka je to čije je poslovanje vrlo teško jednostavno opisati, no ukratko, bave se visokom tehnologijom: motorima, pogonima za vlakove i radne strojeve, softverom i najvažnije – opremom koja štedi i racionalno upravlja električnom energijom.

Godišnji prihod iznosi im 35,5 milijardi dolara, a njihove dionice na burzi vrijede 45 milijardi dolara - ukupna vrijednost svih dobara i usluga proizvedenih u Hrvatskoj u jednoj godini (BDP) veća je samo za četiri milijarde dolara. Tportal je posjetio ABB u Švicarskoj i popratio tehnološka dostignuća te kompanije koja posluje u više od sto zemalja svijeta.

Njihove vještine u automatizaciji do izražaja su najviše došle u najvećem građevinskom projektu u povijesti Švicarske – željezničkom tunelu Gotthard. Tunel je dugačak 57 kilometara, gradnja je trajala 17 godina, a koštao je 11 milijardi eura. ABB-ova oprema nalazi se na svakom metru i zadužena je za to da tunel nikada ne ostane bez struje.

Pogoni koji nikad ne ostaju bez struje

'ABB industriji, uslugama, transportu i infrastrukturi diljem svijeta dostavlja energiju i radi to automatski. Nekad je sve bilo jednostavnije, a danas kada se svijet sve više oslanja na obnovljive izvore energije naša uloga postaje sve važnija. Može se dogoditi da iznad Bavarske prođe oblak i smanji proizvodnju solarnih panela. Ako prijenos i transformacija struje nije savršeno podešena, robot koji lakira automobile u BMW-ovoj tvornici možda zbog toga oblaka neće napraviti svoj posao kako treba. Zato smo mi tu, da svojim mušterijama osiguramo stalnu isporuku struje', objasnio nam je glavni direktor ABB-a, Ulrich Spiesshofer (na slici desno).

Kako taj kompliciran posao izgleda u stvarnosti, doznali smo u Green Data Centeru u blizini Zuricha, koji je dom stotina servera koji svake sekunde prikupljaju i obrađuju podatke za svoje operatere, bili oni obližnja bolnica, vojska, velike i male tvrtke ili serveri preko kojih igrate online igre. Ostane li takav centar bez struje na jednu sekundu, ugroženi su terabajti podataka.

Spremni za svaku katastrofu

Prva linija obrane su golemi UPS-ovi (Uninterruptible Power Supply), slični onima koji se koriste za osobna računala. Njihove baterije se pale već u milisekundama nakon prekida struje. To za većinu potrošača ne predstavlja nikakav problem, no u kompleksnom data centru milisekunde mogu napravi velike poremećaje.

Zakažu li iz nekog razloga UPS-ovi ili se njihove baterije potroše, tu su tri dizelska generatora s po više od 700 konjskih snaga. Naravno, niti oni se ne pale na guranje, već su posve automatizirani, dok senzori sami vuku gorivo iz spremnika. Ti dizelski strojevi mogu držati cijelo postrojenje pod strujom puna dva tjedna.

Dogodili li se katastrofa nakon koje više neće biti snage u UPS-ovima niti goriva u generatorima, preostaje vrlo jednostavno, ali učinkovito rješenje. Prostorija puna običnih akumulatora, kabelima povezanim na glavnu sklopku. Takav sustav opskrbe strujom, koji bi preživio i najveće katastrofe, ne bi bio moguć bez ABB-ove tehnike i rješenja koja graniče sa znanstvenom fantastikom.

Poluvodiči koji traju po 20 godina

Jedan od proizvoda čija proizvodnja zahtijeva više od stotinu raznih postupaka i traje mjesecima je silicijski poluvodič. Njega je najbolje opisati kao golemi računalni procesor koji radi pod neprestanim opterećenjem te je u sposoban u sekundi nekoliko puta zaustaviti i propustiti struju preko sebe kako bi postigao određeni napon. Poluvodiče ABB proizvodi u specijalnom postrojenju koje je zapravo zgrada izgrađena unutar druge zgrade ne bi li bila otporna na potrese i vanjske utjecaje.

Poluvodiči se, naime, moraju proizvodi u gotovo sterilnim uvjetima kako se silicij ne bi zagadio česticama koje dolaze iz zraka. Senzori postavljeni u takozvanoj čistoj sobi toliko su precizni da mogu izmjeriti zagađenje koje nastane kada se pokraj zgrade proveze kamion. Završen poluvodič ima vijek trajanja od dvadeset godina i svoju karijeru započinje primjerice u pogonskom dijelu vlaka gdje brine da pogon uvijek dobiva potrebnu količinu struje.

Kako se razvija Švicarska

Za kraj, potrebno se vratiti na tunel Gotthard. U njega se može sažeti ABB-ova, ali i razvojna politika cijele Švicarske.

Renzo Simoni, čovjek koji je na neki način otac tunela i koji je nadgledao njegovu izgradnju punih 17 godina, na pitanje kada će se tunel isplatiti odgovara – 'Nikad'. Zbog čega je onda švicarska potrošila 11 milijardi eura na 228 kilometara tračnica, 200.000 betonskih blokova i 2.800 kilometara kablova na tunel koji je 140 metara ispod zemlje?

'Naša zemlja je siromašna resursima – nemamo nafte, nemamo zlata, a nemamo niti drugih sirovina. Baš zato moramo ulagati u infrastrukturu koja će nam kasnije donijeti ekonomski uspjeh', zaključio je Simoni.