Baterija koju ne treba puniti, već hraniti – tako nešto razvio je tim znanstvenika iz Švicarske. Riječ je o inovativnoj biobateriji od gljivica, koja se ne puni električnom energijom, već hranjivim tvarima. Ova ekološki prihvatljiva baterija proizvodi se pomoću 3D printera te je potpuno netoksična i biorazgradiva
Biobaterija od gljivica sastoji se od anode i katode, a koje se izrađuju posebnom tintom na bazi celuloze. Anoda sadrži stanice kvasca dok je katoda naseljena gljivom imena krembjelkasta raznocijevka.
Ove dvije gljive međusobno djeluju kroz metaboličke procese: kvasac oslobađa elektrone, a krembjelkasta raznocijevka proizvodi enzim koji te elektrone prenosi i omogućava proizvodnju struje.
Kako objašnjavaju iz Švicarskog saveznog laboratorija za znanost o materijalima i tehnologiju (EMPA), koji je razvio ovu bateriju, za razliku od dosadašnjih mikrobioloških gorivnih ćelija, a koje su se oslanjale na bakterije, ovo je prvi put da su dvije vrste gljiva uspješno kombinirane za stvaranje električne energije, piše Tagesschau. Dijelovi baterije spojeni su pomoću voska, što dodatno doprinosi njezinoj potpunoj biorazgradivosti.
Vrlo zahtjevne gljivice
Pronalaženje najboljih kombinacija gljiva bio je velik izazov za znanstvenike. Samo EMPA u Dübendorfu blizu Züricha ima oko 1000 vrsta gljiva te su nove kombinacije iznova i iznova testirane. A ni uzgoj gljiva nije bez izazova, kaže mikrobiologinja Carolina Reyes iz EMPA-e.
'To su prilično zahtjevna stvorenja, ali nasreću, zahvaljujući našem inkubatoru, možemo zadovoljiti različite potrebe', rekla je Reyes. Pritom se gljive koje zahtijevaju posebno visoku razinu kisika češće moraju mućkati. A uz sve to zahtijevaju posebne uvjete u pogledu temperature i vlažnosti. Nakon što se umiješaju u tintu za anodu i katodu i premažu voskom, biobaterija je prilično jednostavna za održavanje. Ako se osuši, može se čuvati nekoliko dana, a aktivira se dodavanjem tekućih hranjivih tvari – izravno na mjestu upotrebe.
Same se razgrađuju
Iako ove baterije trenutno ne mogu proizvoditi velike količine energije, dovoljno su snažne za napajanje senzora koji mjere temperaturu i vlagu u okolišu. No industrijski sektor već pokazuje interes za ovu tehnologiju, osobito u poljoprivredi i istraživačkim projektima na udaljenim lokacijama.
Međutim još nije jasno kad bi se biobaterije mogle masovno proizvoditi izvan laboratorija. Njihova upotreba općenito je idealna za udaljena područja, u kojima ih je generalno logistički i financijski teško ponovno skupiti i reciklirati.
Jer jedna od najvećih prednosti ove baterije činjenica je da se nakon upotrebe potpuno razgrađuje - i to vrlo brzo. Ako nakon nekoliko dana više ne proizvodi struju i kompostira se, malo-pomalo se razgrađuje i zato što gljive koriste celulozu sadržanu u tinti za pisač kao izvor hranjivih tvari.
Znanstveni tim iz Švicarske sada radi na istraživanju novih vrsta gljiva i materijala te na poboljšanju sastava tinte kako bi se povećalo učinkovitost i trajnost ovih baterija. Voditelji projekta, Carolina Reyes i Gustav Nyström, vjeruju da potencijal gljiva u energetici i industriji još nije dovoljno istražen te da njihova otkrića mogu donijeti revoluciju u održivim izvorima energije.