Prvi mirovinski stup temelji se na načelu međugeneracijske solidarnosti i služi za isplatu mirovine današnjih umirovljenika, a drugi se bazira na kapitaliziranoj štednji. Štednja u drugom stupu vodi se kao osobna imovina te u slučaju smrti osiguranika može pod određenim uvjetima postati predmet nasljeđivanja.

Uvjeti nasljeđivanja mirovine ovise o životnoj dobi osiguranika i modelu isplate mirovine.

Što ako osiguranik umre prije aktiviranja mirovine?

U slučaju da član obveznog mirovinskog fonda umre u radnoj dobi, a članovi obitelji nemaju pravo na obiteljsku mirovinu, ukupno kapitalizirana sredstva nasljeđuju se prema Zakonu o nasljeđivanju. Drugim riječima, nasljednici preminulog radnika dobivaju mirovinsku štednju iz drugog stupa u cijelosti.

U rješenju o nasljeđivanju mora biti navedeno da iza umrloga ostaju sredstva u drugom stupu i nasljednici ga moraju dostaviti Regosu, nakon čega se pokreće postupak isplate.

U slučaju da članovi obitelji imaju pravo na obiteljsku mirovinu, model prijenosa sredstava iz drugog stupa ovisi o dobi i radnom stažu preminulog. Ako je preminuli osiguranik bio stariji od 55 godina i dulje od 10 godina uplaćivao u drugi stup, prilikom ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu članovi obitelji mogu se odlučiti za kombiniranu mirovinu iz prvog i drugog stupa ili prijenos ušteđevine iz drugog stupa u prvi, ovisno o tome koja im je opcija povoljnija.

Ako član mirovinskog fonda umre prije ostvarenja navedenih uvjeta, ukupno kapitalizirana sredstva iz drugog stupa prenose se u državni proračun, a obiteljska mirovina određuje se na temelju ukupnog mirovinskog staža preminulog osiguranika, kao da je bio osiguran samo u sustavu obveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti.

Nasljeđivanje nakon aktiviranja mirovine

Nakon stjecanja prava na mirovinu i odluke o isplati kombinirane mirovine pravo nasljeđivanja ukupno kapitaliziranih sredstava traje još do trenutka preuzimanja rješenja i njenog aktiviranja. Kako ovaj rok nije propisan, pravo nasljeđivanja u praksi se moglo unedogled protegnuti, ali u najavljenim izmjenama mirovinskih zakona, koje bi trebale stupiti na snagu početkom iduće godine, taj se rok ograničava na dvije godine.

Prema prijedlogu zakonskih izmjena, osiguranik koji se odluči na kombiniranu mirovinu ima dvije godine da preuzme rješenje i sklopi ugovor s mirovinskim osiguravajućem društvom, a ako to ne učini u razdoblju od dvije godine, ušteđena sredstva iz drugog stupa prebacit će se u proračun te će mu HZMO obračunati mirovinu samo iz prvog stupa.

Kada osiguranik jednom počne primati mirovinu iz drugog stupa, jednokratno nasljeđivanje ušteđenih sredstava nije moguće, ali postoji mogućnost nasljeđivanja mirovine u ovisnosti o modelu isplate za koji se osiguranik odlučio.

Uz odabir mirovinskog osiguravajućeg društva, korisnici koji se odluče na isplatu kombinirane mirovine iz prvog i drugog stupa mogu odabrati jedan od četiri modela isplate mirovina: pojedinačnu doživotnu, zajedničku doživotnu, pojedinačnu doživotnu sa zajamčenim razdobljem i zajedničku doživotnu sa zajamčenim razdobljem.

Četiri modela isplate

Većina osiguranika odlučuje se na pojedinačnu doživotnu mirovinu, jer je najviša, ali ovaj model isključuje mogućnost nasljeđivanja mirovine.

Zajednička doživotna mirovina nešto je niža, ali ako supružnik nadživi korisnika, supružniku se nastavlja isplata mirovine iz drugog stupa do kraja njegova života.

Ako osiguranik izabere model isplate mirovine sa zajamčenim razdobljem, a premine prije isteka razdoblja, njegovi nasljednici imaju pravo na isplatu do kraja zajamčenog razdoblja. Nakon isteka tog razdoblja završava obaveza isplate nasljednicima.

Kod pojedinačne doživotne mirovine sa zajamčenim razdobljem, koje može biti od pet do 30 godina, u slučaju smrti korisnika tijekom zajamčenog razdoblja mirovina se nastavlja isplaćivati odabranom nasljedniku do kraja zajamčenog razdoblja.

U slučaju da korisnik mirovine nadživi zajamčeno razdoblje, primat će i nadalje mirovinu, s obzirom na to da je ugovor o mirovini u obveznom mirovinskom osiguranju doživotan ugovor, odnosno mirovinsko osiguravajuće društvo ima obavezu isplate mirovine i nakon proteka zajamčenog razdoblja.

Kod zajedničke doživotne mirovine sa zajamčenim razdobljem, u slučaju smrti korisnika mirovina se nastavlja isplaćivati supružniku, a ako i supružnik premine tijekom zajamčenog razdoblja, mirovina se nastavlja isplaćivati odabranom nasljedniku do kraja zajamčenog razdoblja.

Kod ovog modela postoji i zakonska obaveza za to kada se one moraju ugovoriti. Primjerice, kada bračni drug u trenutku ugovaranja mirovine ima navršenih 50 godina, a nema vlastitih prihoda, tada korisnik mora ugovoriti zajedničku mirovinu. Tada, ako nositelj mirovine umre, mirovina pripada njegovom bračnom drugu.