Što biste kao uspomenu iz Vukovara ponijeli kući? Za direktoricu vukovarske Turističke zajednice Marinu Sekulić dvojbe nema – vučedolsku golubicu. Ovu rođenu Splićanku nikada ne biste prepoznali po naglasku. Na obale Dunave stigla je prije 16 godina.

'Kad dođem dolje, u Dalmaciju, odmah se 'prešaltam'', kroz smijeh će nam direktorica Turističke zajednice Grada Vukovara s kojom smo razgovarali u podnožju Vodotornja, nove turističke atrakcije grada na Dunavu kroz koju je u prvoj godini od otvorenja prošetalo 82.577 posjetitelja.

Ona se, kaže nam, smatra Vukovarkom. U tom gradu živi od 2005. Vratila se sa suprugom, rođenim Vukovarcem. Upoznala ga je u Njemačkoj, u kojoj je završio nakon logora, u progonstvu. Vratili su se potom u Hrvatsku, proveli u Zagrebu 10 godina, a onda su spakirali kofere i doselili se u Vukovar. Priznaje da joj na početku nije bilo lagano, ali se vrlo brzo naviknula.

'Apsolutno nemam nikakvu želju negdje dalje živjeti. Ovdje je život lijep i kvalitetan', naglašava, a vodećom osobom turizma u Vukovaru postala je 2018. godine. Do tada je bila pročelnicom gradskog Upravnog odjela za turizam i kulturu.

'Shvatili smo da su kulturna i arheološka baština jedan od ključnih proizvoda koje treba čvršće povezati i staviti u funkciju turizma. Jedan je to od tri ključna proizvoda na ovom području', objašnjava tportalu.

Pokazalo se to punim pogotkom. Dok su u memorijalnom segmentu turizma prepoznati kao destinacija među domaćim gostima, sve je više onih koji dolaze u Vukovar obići europskim nagradama okićene Muzej grada Vukovara, kao i onaj vučedolske kulture. Strancima će prva asocijacija na ovaj grad biti rijeka Dunav, s kojom ili uz koju u njemu najčešće i završe.

'Teško mi je izdvojiti koji mi je od ova tri segmenta najdraži. To je kao da pitate majku koje joj je dijete najdraže. Mislim da imamo jako velik potencijal u sva tri. Možda mi je među favoritima ipak Muzej vučedolske kulture', sa smiješkom nam kaže.

Popisu vukovarskih atrakcija lani se priključio i Vodotoranj.

'On ima veliku snagu, simboliku. Jednostavno, kad stanete ovdje i vidite ga, ponos pršti iz vas. I prije nego što je obnovljen svakodnevno su ga obilazili pojedinci ili grupe koje su stizale autobusima. Netko je uvijek ovdje stajao, šetao i fotografirao se', kaže nam direktorica Turističke zajednice, a kako sama živi u njegovoj blizini, to je svakodnevno primjećivala.

Prva žena turizma grada na Dunavu kaže da Vukovar nije klasična turistička destinacija, ona s masovnim turizmom, a to im nije želja, niti će ikada biti.

'Ulažemo u kvalitetu ponude, usluge i proizvoda', objašnjava nam.

Prva asocijacija među domaćim ljudima, proveli su istraživanje, prilikom spomena Vukovara jest rat, ali ono zbog čega bi ga posjetili vožnja je rijekom.

'Taj doživljaj rijeke u Hrvatskoj možda nije toliko uobičajen. No, vjerujte, kada se provozate Dunavom i doživite grad iz druge perspektive, a mi ovdje imamo tu sreću da su naše znamenitosti uglavnom nanizane uz obalu, od Vučedola do Borova, to je nešto posebno', opisuje turističke magnete Vukovara.

Domaći gosti činili su prevagu u godinama prije pandemije.

'Tradicionalno smo destinacija koju posjećuju domaći gosti. Omjer je bio 70 posto domaćih, a 30 posto stranih gostiju. Korona je to promijenila, tako da je sada omjer domaćih 80, a stranih 20 posto', izvlači iz turističkih statistika.

Gosti na vukovarskom području prosječno borave, izračunali su, oko 2,4 dana. Ugostitelji i iznajmljivači smještaja s kojima razgovaraju su zadovoljni te iznenađeni time koliko ima stranaca, odnosno odakle sve dolaze.

'Imamo goste iz zemalja u okruženju, ali i Nijemaca, Skandinavaca, Britanaca, Talijana...', nabraja.

Primjećuju da u Vukovar dolazi sve više kampera.

'Oni ciljano stižu da bi ovdje proveli barem jednu noć ili su na proputovanju do neke druge destinacije. Plan nam je izgraditi kamp u Park-šumi Adica kroz javno-privatno partnerstvo Grada i privatnika. Bilo bi to zanimljivo i cikloturistima jer se nalazimo na biciklističkim rutama. Nemamo službene evidencije toga koliko je kampista, ali u suradnji s Kamping udruženjem Hrvatske i udrugom Karavan klub uočen je porast zanimanja za to', otkriva planove.

Dok domaći gosti u Vukovar većinom dolaze cestom, organiziranim prijevozom ili autima, stranci stižu Dunavom.

'Prije pandemije, 2019., imali smo gotovo 50.000 ljudi koji su uplovili u našu luku. Uglavnom su to bili Amerikanci, gosti s engleskog govornog područja. S obzirom na sva epidemiološka ograničenja, sada su to Nijemci, Skandinavci, Britanci. Struktura se nešto promijenila, kao i brojke. Prošle godine tako smo imali samo 12 pristajanja od preko 350 najavljenih', iznosi statistiku.

Sezona kruzinga na Dunavu traje do 26. studenog, a do sada u Vukovaru bilježe 120 uplovljavanja. Do kraja godine trebalo bi ih biti još pet.

'S obzirom na cjelokupnu epidemiološku situaciju kod nas i u svijetu, kada znamo da se za ovakvu vrstu putovanja češće odlučuje generacija babyboomersa, ona 60+, koja je podložnija zarazama i bolestima, možemo biti zadovoljni', objašnjava, napominjući da su izvanredne najave za iduću sezonu, ali sve će ovisiti o epidemiološkoj situaciji kod nas, kao i u zemljama iz kojih im dolaze gosti.

Na upit nedostaju li im Amerikanci, kaže da im nedostaje 'cijeli kruzing'.

'Kruzeri pristaju u Vukovaru od 2002. godine. Na početku smo bili samo luka pristajanja, odakle se odlazilo dalje, jer nismo imali obnovljene muzeje, Vodotoranj, centar grada bio je porušen i to je bilo zanimljivo vidjeti iz tog aspekta. No danas je slika potpuno drugačija. Imamo fantastično obnovljene i međunarodno nagrađivane muzeje, kao i uređen centar. Lokalno stanovništvo stalno je govorilo da od takvih gostiju nemaju nikakve koristi, ali njima se naplaćuju ulaznice. Na dodatnoj ponudi morat ćemo još raditi i prilagoditi je potrebama gostiju', kaže nam direktorica vukovarske Turističke zajednice.

Prva žena vukovarskog turizma kaže da stranci vole s putovanja ponijeti uspomenu, a kad je u pitanju Vukovar, to su golubica i Vodotoranj, pa su modificirali i modernizirali suvenire. U Muzeju vučedolske kulture hvali suvenirnicu jer nudi uporabne suvenire poput ogrlica, narukvica ili majica s motivima prenesenima s keramičkih posuda koje su pronađene na tom arheološkom lokalitetu. Surađuju i s lokalnim medarima te im pokušavaju osvijestiti to da strancima koji siđu s kruzera ploveći Dunavom i tako posjete 10-ak destinacija ne nude staklenke od kilograma meda, nego da ih prilagode njihovim potrebama i naprave male suvenire za kojima će svatko posegnuti.

'Stranci najviše vole autohtone jestive proizvode. Zanimljivo im je s putovanja donijeti kući nešto što mogu s prijateljima kasnije kušati, oživjeti i pojačati određene uspomene', kaže.

U Vukovaru nema izražene sezonalnosti kao na jadranskoj obali. Turisti im dolaze cijele godine. Brojke dolazaka skaču im u proljeće i jesen, ali ove godine dobru posjećenost registrirali su i tijekom ljeta.

'Većina gostiju bili su domaći ljudi. Pretpostavljam da su ljudi u sezoni, kada je najveća gužva na moru, zbog sigurnosti, izoliranosti, željeli posjetiti mjesta u kojima je manja gužva, a destinacija smo koja ima što ponuditi', tumači vukovarske turističke trendove Sekulić.

U Vukovaru trenutno, ističe, ima oko 50 jedinica smještaja. Napominje da je to nedovoljno, ukazuje na nedostatke i za kraj otkriva planove:

'Imamo jedan hotel, a ostalo su privatni iznajmljivači i njihov broj raste. Već ove godine imamo šest novih, a prošle pandemijske godine bilo ih je devet. Jako smo zadovoljni što se tiče njihove opremljenosti i standarda. Evidentno je to da nam nedostaje hotelskog smještaja kako bismo mogli razvijati i druge proizvode, poput kongresnog turizma i kruzinga, tako da možemo postati home port, odnosno polazišna točka za brodove koji imaju do 150 putnika i koje možemo prihvatiti u gradu. Kako bismo postali konkurentniji, moramo raditi na tome. Kamp je već u fazi dokumentacije, a trebao bi biti završen do kraja 2023.'