Projekti su nazvani Opor i Boraja 2, a elise će se na ovim lokacijama početi vrtjeti 2024. godine - nakon godine i pol dana potrebnih za izgradnju i testiranja. Time će se izbjeći godišnja emisija 135.000 tona CO2.

Acciona Energia najveća je europska privatna kompanija za proizvodnju obnovljivih izvora električne energije, iz kojih na godišnjoj razini proizvede čak 14 tisuća megavata u 27 zemalja. Posluje u 60 država. U Hrvatskoj djeluje dvadeset godina, ima sjedište u Splitu te je prije desetak godina izgradila vjetropark Jelinak vrijedan 48 milijuna eura.

Njezin direktor već punih osam godina je Splićanin Aljoša Pleić. Ranije je radio u telekomunikacijskim tvrtkama, a potom je s drugom španjolskom tvrtkom gradio Orahovicu 1, tada najveću fotonaponsku elektranu u Hrvatskoj. Predsjednik je Udruženja za obnovljive izvore energije te angažiran i u Hrvatskoj gospodarskoj komori.

'Projekti ovog tipa razvijaju se u prosjeku desetak godina. Hrvatska je naučila puno toga u posljednjem desetljeću. Proces i dalje teče sporije nego očekivano, ali znatno brže nego ranije', kaže Pleić za tportal.

U ovom trenutku, otkriva, španjolska tvrtka u ozbiljnoj je fazi razvoja još nekoliko projekata, među kojima je najviše poodmakao solarni park u Promini, a tu su i dva potencijalna nova vjetroparka. Od dolaska u Hrvatsku ispitivali su više desetaka potencijalnih lokacija za projekte obnovljivih izvora energije, što je uobičajeno u ovom biznisu, a i danas ih ima nekoliko u vrlo ranoj fazi razvoja.

'Rat u Ukrajini dao je dodatno ubrzanje u okretanju obnovljivim izvorima energije, no jasno je da se taj proces ne može skratiti s više godina na samo nekoliko mjeseci. Potrebno je vrijeme', priznaje Pleić.

'Projekti zapinju na najobičnijoj gluposti'

Pitamo ga kako Hrvatska stoji po pitanju birokracije; u prošlom desetljeću, naime, država je ovakve projekte najprije poticala garantiranim otkupom proizvedene struje po fiksnim cijenama, pa je mijenjala pravila i tako prouzročila probleme brojnim tvrtkama koje su bile u zreloj fazi razvoja svojih investicija.

'Naš najveći problem trenutno jest činjenica da država još uvijek nije u dovoljnoj mjeri digitalizirana, pa projekti znaju zapeti na najobičnijoj gluposti. Katkad se čini da smo u 1970., a ne u 2022. godini. Nitko u Europi nije operiran od administrativnih prepreka, to je činjenica, no isto tako je činjenica da se u drugim državama ti problemi znatno brže rješavaju', iskren je Pleić.

Sustav poticanja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora Hrvatska je ne tako davno promijenila i umjesto neselektivne dodjele poticaja napokon uvela javne natječaje. Pojednostavljeno rečeno, država daje potrebno energetsko odobrenje prije razvoja samog projekta, a po njegovom dovršetku proizvođači se natječu u cijeni struje. Tko ponudi najnižu, država mu garantira da će preuzimati proizvedenu energiju u svoju mrežu određeni broj godina.

'Sada pobjeđuju najbolji i najjeftiniji'

'Na natječajima se filtrira ozbiljnost, sada pobjeđuju samo najbolji i najjeftiniji projekti. Hrvatska je prema svojim karakteristikama zapravo idealna za puno manjih projekata u rasponu od 30 do 50 megavata, a projekti od stotinjak megavata i više gotovo da su anomalija', objašnjava sugovornik tportala.

Tržište obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj će nesumnjivo biti u velikom porastu u idućih desetak godina: energetska strategija zacrtala je da se do 2030. godine mreži priključe novi 'obnovljivci' snage tri tisuće megavata - otprilike trostruko više nego danas. U ove izračune nije uključena energija proizvedena u hidroelektranama, a koja se obično pribraja u obnovljive izvore i tako dramatično podiže Hrvatsku na ljestvici europskih zemalja.

'Nedovoljno smo izgradili u odnosu na naše potrebe, a svakako u odnosu na potencijal koji ima Hrvatska. No uvjeren sam da će se ciljevi iz energetske strategije ostvariti, dapače i premašiti, pogotovo zato što se trendovi mijenjaju i za desetak godina društvo će sigurno biti elektrificirano više nego što se pretpostavljalo. Sada očekujemo nove suglasnosti države za energetska postrojenja', kaže Pleić.

Za svoje vjetroelektrane i solarne parkove njegova tvrtka - kao ni sve slične - ne dobiva europske poticaje, pa tako ne sudjeluje ni u raspodjeli oko 800 milijuna kuna poticaja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, što je po njemu logično: država ne bi trebala u isto vrijeme garantirati otkup energije i poticati njezinu proizvodnju. Bespovratnim poticajima uglavnom se sufinanciraju manji projekti.

S druge strane Acciona Energia u povoljnom je položaju jer njezina sestrinska tvrtka proizvodi turbine - njihovo poslovanje je, dakle, kompatibilno i usklađeno, a isporuka važnih elemenata za nova postrojenja je osigurana. Dapače, njihove turbine u svojim projektima ugrađuje i HEP.

Nakon Brodosplitovih stupova - uvozni

'Na projektima Opor i Boraja 2 namjeravamo angažirati domaće izvođače radova i upravo smo u fazi ugovaranja. Sav ugrađeni materijal i oprema izuzev turbina također će biti proizvedeni u Hrvatskoj. No od izgradnje Jelinka prije desetak godina iskrsnuo nam je problem sa stupovima, a oni zbog sve veće visine i snage vjetroelektrana imaju sve veći udio u cijeni: sve stupove našeg prvog vjetroparka isporučio je Brodosplit jer je zbog svog položaja i kratkog transporta bio vrlo konkurentan u odnosu na proizvođače na sjeveru Europe. Nažalost, nije postojala želja za suradnjom na novim projektima, pa ćemo i ove bazične proizvode na koncu ipak morati uvoziti', kaže nam Pleić.