Kako je moguće da netko potpuno nepoznatom čovjeku, bez ikakve provjere, uplati 10 ili 100 tisuća eura, vjerujući da će mu on pomoći ostvariti potpuno nerealnu zaradu?
Pogotovo ako uzmemo u obzir da su hrvatski građani inače vrlo konzervativni kada su u pitanju ulaganja i štednja. Veliku većinu novca drže u bankama, usprkos niskim kamatama, a rizičnija ulaganja, poput dionica ili fondova, uglavnom zaobilaze u širokom luku.
Stipe Drmić, psihijatar iz Klinike za psihijatriju KB-a Dubrava, kaže za Forbes Hrvatska da ljudi koji postaju žrtve prijevare nisu odjednom postali lakovjerni, nego da je riječ o spletu konstelacijskih faktora.
'Prevarant je uvjerljiv manipulator, predator koji ima dobre ‘prodajne vještine’, karizmu i površinski šarm uz manjak empatije prema drugim ljudima i makijavelizam – tamna trijada, često je riječ o narcističkim poremećajima ličnosti. S druge strane su žrtve koje su pogodne zbog želje za brzom zaradom i lošom percepcijom rizika, manjkom znanja itd.', kaže Drmić za Forbes.
Najčešće žrtve su ljudi koji su u financijskim poteškoćama ili oni koji traže način brze zarade jer najlakše padaju u zamku obećanja velikih povrata na investiciju.