On će se pridružiti Paškom, Krčkom, Masleničkom i Dubrovačkom mostu, nizu vijadukata i prometnica, desecima crkava, palača i dvoraca, hvarskom Arsenalu i Kneževu dvoru u Dubrovniku, Jupiterovu hramu u Splitu i Starom mostu u Mostaru, ali i zagrebačkoj katedrali, na kojoj Spegra također radi.

'Dok se iza nas ništa ne treba popravljati, zadovoljan sam', smije se Borovina, s kojim smo pretresli 35-godišnju povijest obiteljske tvrtke i filozofiju koja je Spegru dovela na mjesto neupitnog hrvatskog lidera u sanacijskim radovima i specijalnim građevinskim postupcima, ali i do statusa jednog od najpoželjnijih poslodavaca u ovoj branši.

Iza Spegre se, dakako, ništa ne treba popravljati i očito se radi o Borovini dragoj poštapalici. Dapače: uredi njegove tvrtke s nešto više od tri stotine zaposlenih prekrcani su priznanjima, zahvalnicama i nagradama, ali još je više spektakularnih fotografija brojnih pothvata njegovih inženjera i radnika. Primjećujemo plaketu Europa nostra, najprestižniju nagradu za konzervaciju dodijeljenu za rad na hvarskom Arsenalu, potom lanjsku Zlatnu bilancu FINA-e te nedavno priznanje Financial Timesa koji je Spegru uvrstio među 300 tvrtki s najvišim dugoročnim rastom.

'Nigdje se ne guramo'

'Ne jurimo uvijek za sve boljim financijskim rezultatima, pa ni konstantnim rastom: razvijamo se organski, u skladu s potrebama društva, a jednom kada dođe do pada građevinske industrije - a i to će se svakako dogoditi - to ćemo neminovno i mi osjetiti. A dugoročno? Pa, dugoročni cilj uvijek je ostati živ', opet se smije sugovornik tportala.

I odaje nam jednu indiskreciju - koliko god spektakularnih poslova odradili i koliko god referenci dobili, neki ih još uvijek pitaju klasično hrvatsko pitanje: 'Čiji ste vi?'

Borovina nije ničiji i sve je doista ostvario svojim radom, koliko god to odudara od hrvatske klasike. Objašnjava nam da je kao dijete odraslo 'na kruhu, masti i šećeru', čim bi nasuprot sebe vidio kakvo bogataško dijete, znao da će ga pobijediti. Prvi televizor u boji vidio je tek kada je došao na fakultet.

Još 1979. godine kao mladi inženjer bio je uključen u sanaciju Dubrovnika nakon potresa u Crnoj Gori, potom je radio na Građevinskom fakultetu i kasnije u Građevinskom institutu, nakon čega je 1989. godine odlučio da je upravo sanacija niša kojom se želi baviti, i to prvi u Hrvatskoj. Mala obiteljska tvrtka narasla je od toga da su sami konstruirali i dali izraditi opremu za injektiranje, pa do kupovine prve Hamelmannove visokotlačne pumpe 1997. godine. Preko četvrtine zaposlenih danas su im visokoobrazovani ljudi, imaju timove koji pokrivaju sve hrvatske regije, a konkurentni su i na svjetskoj razini.

'Ali nigdje se ne guramo i bili smo vrlo konzervativni čak i kod natjecanja za poslove protupotresne obnove. Volimo doći u prijateljsko okruženje i biramo što ćemo raditi', iskren je Borovina.

Interventna postrojba u graditeljstvu

'Znaš kako je Van Gogh rekao da on ne crta, nego sanja? E, pa ja realiziram samo one stvari koje sam prethodno sanjao i upravo to je Spegra', dodaje on.

Ovako na papiru, ta izjava može zvučati previše samouvjereno, pa možda i malo bahato, ali to ne može biti dalje od istine: Borovina, naime, ima onaj inženjerski pristup kombiniran s gotovo dječačkom strašću prema poslu, prema novim metodama, tehnologijama i alatima. Zato i jest svojedobno bio pionir, a sada je lider u ovom segmentu graditeljske struke.

Reporterima tportala sa zanosom prepričava kako je njegova tvrtka sanirala i rekonstruirala klinker halu obližnje tvornice Cemex - eno je, vidi se s prozora njegove tvrtke - premda je zgrada objektivno bila zrela za rušenje. No u tom slučaju Cemex bi prije svega morao izgraditi potpuno novu klinker halu, kako proizvodnja ne bi bila prekidana, a to znači da bi investicija morala biti višestruko veća.

Koji put, kad se dogodi kakvo puknuće ili havarija u infrastrukturnim objektima poput spremnika, hidrotehničkih tunela i slično, Spegra je često prvi kontakt cijelom nizu državnih institucija: zna se da će njeni stručnjaci brzo i stručno reagirati, pa spriječiti daljnje štete ili veće katastrofe.

'Onda ste vi neka vrsta HGSS-a u graditeljstvu', smijemo se sada mi, a Borovina zadovoljno kima glavom.

'Da, interventna postrojba.'

Premda u njegovoj tvrtki rade i sin i kći, Borovina izrazito pazi na zadovoljstvo ama baš svih zaposlenih - brojnih inženjera, ali bogme i ostalih radnika. Tu se vraćamo na onu njegovu naizgled bahatu izjavu iz koje se možda moglo zaključiti da Spegra ovisi isključivo o njemu.

'Naravno da hijerarhija mora postojati, ali bez humanog i poštenog odnosa prema radnicima - kao i takvog odnosa između njih samih - nema uspjeha. Vlastiti ljudi i odnos prema njima ključ su uspjeha', drži Borovina te objašnjava svoje kriterije kada tvrtka rezervira terenski smještaj za svoje radnike: ne pita se koliko je dostupno kreveta, nego koliko je odvojenih WC-a, kako bi bili sigurni da je ponuđeno na njihovoj razini.

Još od vremena u kojem ga je na Građevinskom institutu dopala pozicija rukovoditelja, kada je mislio da mora sve nadgledati od 0 do 24, urezala mu se rečenica pametnog čovjeka koju poštuje i provodi u djelo i danas:

'Kakav bi ti bio šef ako ljudi bez tebe ne mogu raditi?'

A druga, do koje je Borovina došao vlastitim iskustvom i sada je prenosi na mlađe generacije, vrlo je slikovita i ilustrativna za povjerenje koje ima u svoje zaposlene:

'Sumnjiviji mi je onaj radnik koji se hitro diže kada me ugleda da dolazim na gradilište nego onaj koji sjedi i puši.'