Prema podacima organizacije The Carbon Trust, manje od jedan posto trenutne globalne proizvodnje vodika je bez emisija.

Postoji nekoliko vrsta tog plina, ovisno o tipu proizvodnje. Sivi vodik nastaje cijepanjem metana na ugljikov dioksid i vodik (H2). Plavi vodik se proizvodi na isti način, ali se proizvedeni CO2 hvata i pohranjuje.

Crni vodik se pak proizvodi djelomičnim spaljivanjem ugljena.

Zeleni vodik nastaje elektrolizom vode u kisik i vodik, i pri tome nema emisija. Ali zeleni je vodik relativno skup i zato ga ima jako malo, piše BBC.

Međutim postoji i prirodni vodik, zlatni ili bijeli vodik, koji se nalazi u naslagama pod zemljom. Nastaje na više načina, ali glavni proces uključuje interakciju podzemne vode s mineralima bogatim željezom kao što je olivin. To uzrokuje razdvajanje vode na kisik, a on se veže sa željezom, i vodik.

U bazenu Lorraine, u sjeveroistočnoj Francuskoj, nedavno je pronađeno na 3000 metara dubine vrlo veliko ležište vodika.

Nije to prvi put da je pronađen u prirodi. Već postoji mala komercijalna bušotina u Bourakébougouu u zapadnom Maliju, a vjeruje se da postoje i velika nalazišta u SAD-u, Australiji, Rusiji i nizu europskih zemalja.

No otkriće u Francuskoj predstavlja najveće prirodno nalazište plina dosad pronađeno. Stručnjaci procjenjuju da bi u njemu moglo biti 250 milijuna tona vodika, dovoljno da se zadovolji trenutna globalna potražnja za više od dvije godine.

Znanstvenici su uvjereni da vodikove naslage leže neotkrivene diljem svijeta - Američki geološki institut (USGS) procjenjuje te rezerve na tisuće ili možda milijarde megatona.

'Neće se sve to moći lako iskoristiti', upozorava Geoffrey Ellis, geolog koji je modelirao količinu geološkog vodika u svijetu.

'Velika većina bit će nedostupna – nalazi se preduboko ili predaleko u moru ili u premalim akumulacijama da bi bilo ekonomično pristupiti im', kaže Ellis.

Ali USGS procjenjuje da postoji vjerojatno oko 100.000 megatona dostupnog vodika - a to bi moglo predstavljati zalihe za stotine godina.

Tehnike za njegovu 'žetvu', kaže Ellis, 'trebale bi biti slične onima za prirodni plin. Tehnologija već postoji.'

Spomenuto nalazište Bourakébougou u Maliju trenutačno je jedino postrojenje koje komercijalno proizvodi bijeli vodik, i to svega oko pet tona godišnje. Međutim postoje projekti za veće iskorištavanje rezervi.

Ove godine investicijska tvrtka Billa Gatesa, Breakthrough Energy Ventures, uložila je 91 milijun dolara u američki startup Koloma, koji želi eksploatirati rezerve bijelog vodika u SAD-u.

U međuvremenu, tvrtka Getech traži potencijalna nalazišta u Maroku, Mozambiku, Južnoj Africi i Togu.

Jedno od glavnih područja fokusa je Južna Australija jer je 2021. dodala vodik na popis reguliranih tvari dopuštenih za istraživanje prema zakonu o nafti i geotermalnoj energiji iz 2000.

'Od veljače 2021. šest tvrtki podnijelo je zahtjev za 18 dozvola za istraživanje vodika. Svi zahtjevi su odobreni', kaže Suren Thurairajah, partner za klimu i održivost u Deloitteu Australia.

'Područje pod dozvolom ima 570.000 četvornih kilometara, što je 32 posto veličine države Južne Australije', dodaje Thurairajah.

Zasad se glavni energetski igrači suzdržavaju od potrage za vodikom.

'Mislim da su velike naftne kompanije jako zainteresirane, ali trenutno sjede sa strane i čekaju. Dopuštaju novoosnovanim poduzećima da preuzmu rizik, a on nije mali', kaže Ellis.

Problem je u tome, tvrdi on, što trenutno postoji nedostatak tržišta za vodik u SAD-u, a to smanjuje poticaje za istraživanje.

Prema industrijskoj grupi Hydrogen Council, Europa je globalni lider u prijedlozima projekata vezanih uz vodik, s udjelom od 35 posto globalnih ulaganja, a na Latinsku i Sjevernu Ameriku odnosi se oko 15 posto ulaganja.