'Samohrana sam majka koja živi u Antiochu, Illinois — između Milwaukeeja i Chicaga — s dvoje tinejdžera i psom', piše Emily u tekstu koji je u cijelosti prenio Business Insider.

'Dugo predajem i zarađujem pristojan novac, ali troškovi života su porasli. U prošlosti sam imala problema s plaćanjem računa. Nemam supružnika ili cimericu, tako da nemam drugih prihoda — tu smo samo ja i moja djeca.

Prije nešto manje od godinu dana na Facebooku sam vidjela oglas o hostingu na Sniffspotu. To je aplikacija koja pomaže vlasnicima kuća pri iznajmljivanju dvorišta kao privatnih parkova za pse, što je dobra opcija za vlasnike pasa da se pobrinu za njihovu rekreaciju ili one koji se ne osjećaju ugodno u tradicionalnim parkovima za pse.

Nakon što sam saznala više informacija, odlučila sam očistiti svoje dvorište i isprobati iznajmiti ga.

Zarađujem dobar novac

Imam kuću s tri spavaće sobe i dvije kupaonice. Ima veliko ograđeno dvorište. Nema puno drveća, što ga čini izvrsnim mjestom za trčanje i zabavu pasa.

Otkako sam prošlog srpnja počela iznajmljivati ​ dvorište, do sada sam zaradila 3000 dolara. Iako to nije velik iznos novca, pokriva gotovo dvije otplate hipoteke. Osim toga, omogućio mi je da kupim nove gume za vozilo, riješim račune i nedavno financiram dvodnevni boravak u hotelu za djecu i mene da otputujemo u Pennsylvaniju kako bismo posjetili mojeg bolesnog oca.

Prije Sniffspota ti bi dodatni troškovi stvarno utjecali na moj mjesečni proračun.

Nije teško postati domaćin psima

Nije bilo teško pripremiti dvorište za domaćinstvo. Nisam morala puno obrezati stabla, samo malo očistiti dvorište.

Dodala sam suncobran za terasu, premjestila stol na određeno mjesto, postavila jastuke za stolice i kupila igračke za pse. Vjerojatno sam potrošila oko 200 dolara.

Kad sam počela s tim, prvi posjetitelji su mi bile dvije žene koje poznajem i susjeda. Sada imam oko šest do osam stalnih posjetitelja. Dvoje od njih imaju članstvo i često me posjećuju, a jedan dolazi čak dva puta dnevno ili barem svaki dan. Zatim su tu drugi koji tu i tamo dođu.

Ljudi koji koriste moj posjed uglavnom su u 20-im i 30-im godinama. Iako ih nikad nisam izravno pitala, pretpostavljam da mnogi od njih žive u područjima bez ograđenih dvorišta.

Imam minimalan kontakt s posjetiteljima

Obično nemam izravan kontakt s gostima. Samo zakažu termin preko aplikacije i obavijeste me o svom dolasku. Dajem informaciju o pristupu dvorištu kroz sporedni ulaz i onda oni imaju prostor za sebe. Ako imaju bilo kakvih pitanja, mogu mi poslati poruku putem aplikacije, što sve čini dosta praktičnim.

Nekoliko puta me posjetio tip koji je nedavno usvojio psića iz lokalne spasilačke službe. Radio je s trenerom pasa jer je lajao i često bi nasrnuo na ljude dok su hodali.

Trener mu je predložio da isprobaju privatni park za pse. Tako da je njegov pas prvi put bio bez uzice u mom dvorištu, to mu je bilo prvi put u životu i jako me to usrećilo.

Lijepo je proviriti kroz kuhinjski prozor i vidjeti sve pse kako trče okolo i zabavljaju se, a pasivni prihod je doista blagoslov.'