Udruga Glas poduzetnika u petak, 2. srpnja, dobila je poziv da komentira i predlaže izmjene Prijedloga zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori, uz napomenu da će savjetovanje na portalu e-Savjetovanja biti otvoreno do 17. srpnja. Svega pet dana kasnije, u srijedu 7. srpnja, savjetovanje je naprasno i bez prethodne najave prekinuto, čime je zainteresiranim strankama onemogućeno davanje prijedloga i komentara.
'Štoviše, danas, 12. srpnja, već su objavljena i izvješća, iako je na portalu i dalje navedeno da će ona biti objavljena 20. srpnja. U objavljenim izvješćima vidljivo je i da u obzir nije uzet jedan od glavnih prijedloga udruge Glas poduzetnika, onaj o ukidanju obveznog članstva u Hrvatskoj gospodarskoj komori', priopćili su.
Pitaju se kako je moguće da je savjetovanje o tako važnom zakonu bilo otvoreno samo pet dana (od čega tri radna dana) bez ikakvog obrazloženja skraćivanja roka i žurnosti i bez prethodne najave. Udruga Glas poduzetnika želi ukazati na ovaj apsurd i znati kome se i iz kojeg razloga toliko žurilo sa zatvaranjem savjetovanja na temu zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori. Potpuno je neprihvatljivo da je rok za savjetovanje o ovako važnom zakonu skraćen na svega nekoliko dana, i to bez obavijesti.
vezane vijesti
Udruga Glas poduzetnika pozvala je svoje članove da dostave prijedloge kako bi mogla objaviti sveobuhvatne i konstruktivne komentare na nacrt zakona koji se nalazi u središtu zanimanja i aktivnosti Udruge posljednjih 18 mjeseci. U nastavku donosimo prijedloge članova udruge Glas poduzetnika u kojima ukazujemo na niz nelogičnosti iz Nacrta prijedloga zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori.
Prvo i najvažnije, udruga Glas poduzetnika smatra da članstvo u HGK-u ne smije biti obvezno, kako je to ponovno predloženo u članku 4. stavku 1. Nacrta prijedloga. Komora bi se sama morala plasirati na tržište te svojim djelovanjem pokazati da zaista ima ulogu u jačanju i stimuliranju gospodarstva. U stavku 2. istog članka navedeno je i da “obveze koje za osobe iz stavka 1. ovoga članka proizlaze iz njihova članstva u Komori moraju biti razmjerne njihovoj gospodarskoj snazi”, pri čemu nije precizirano što točno znači “razmjerno gospodarskoj snazi”. Iako se kasnije u članku 30. definira gospodarska snaga, stavak 2. članka 4. ni u kojem trenutku ne definira da se ukidaju članarine za gospodarske subjekte tzv. prve skupine. To se kasnije ne čini ni u članku 30. ni u članku 31., dok tek u članku 32. piše da članovi komore iz te prve skupine (oni s manje od 50 zaposlenih i prihodima do 15 000 000,00 kuna) nemaju obvezu plaćanja članarine, pozivajući se na članak 31. gdje piše da Komora sama određuje visinu članarine.
Stoga predlažemo da se, shodno tekstu članka 32. i kako bi se izbjegle nejasnoće, u članku 31. doda rečenica kojom se definira da Skupština određuje visinu članarine “osim za članove iz prve skupine iz članka 30.”.
Najviše je pak sporan članak 38., prema kojem “članovi Komore prve skupine iz članka 30. stavka 2. ovoga Zakona, koji koriste mogućnost članstva bez plaćanja članarine, dužni su se o tome izjasniti u roku od trideset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona”. Smatramo da je potrebno ili izbaciti obvezu izjašnjavaja u roku od 30 dana od stupanja Zakona na snagu ili je bolje definirati. Konkretno, iz navedenoga nije jasno što se dogodi onima koji se ne izjasne u roku od 30 dana i što će biti sa svakim novim malim poduzetnikom koji otvori firmu nakon isteka 30 dana od stupanja Zakona na snagu. Tražimo stoga ili reviziju ovog članka Zakona ili njegovo potpuno uklanjanje.
Predloženom izmjenom zakona uvodi se vrlo malo promjene glede načina biranja tijela i internog funkcioniranja – Komora i dalje ostaje zatvorena i netransparentna. Članovi Gospodarskog vijeća i članovi Skupštine se ne biraju, već se imenuju podobni kandidati koji potvrđuju sve odluke bez pitanja. Udruga Glas poduzetnika u tom kontekstu zahtjeva i promjenu sistema izbora predsjednika Hrvatske gospodarske komore i predlaže da ga biraju svi njezini članovi po principu jedan član - jedan glas, a ne da ga, po dosadašnjoj praksi, bira i razrješava Skupština.
Predlagatelj zakona navodi načelo solidarnosti i poziva se na činjenicu da je dio europskih zemalja zadržao model obveznog članstva – to su Austrija, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka i Španjolska. Dakle, govorimo o svega osam zemalja, a s kojima je gotovo nemoguće povlačiti bilo kakve paralele u smislu ekonomske snage i uređenja sustava potpore gospodarstvu. Međutim, nigdje se ne spominje da je u nama susjednoj Sloveniji uveden model dobrovoljnog članstva, te da sustav funkcionira bolje nego ikada – jer funkcionira upravo po načelu slobodne tržišne ekonomije i plaćanja cijene za zatraženu uslugu.
Kada govorimo o solidarnosti, nameće se pitanje pravednosti kriterija podjele gospodarskih subjekata u tri kategorije ovisno o njihovoj gospodarskoj snazi, kao i pitanje ogromne razlike u propisanim iznosima obvezne članarine. Druga skupina članova ima matematički gledano četiri puta veću gospodarsku snagu od prve skupine, međutim plaća članarinu koja je 25 puta veća od članarine prve skupine.
Nedopustivo je da u demokratskom društvu, u državi koja proklamira poduzetničku i tržišnu slobodu, te u samome Ustavu navodi da osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu, postoji umjetno stvorena tvorevina pod krinkom javnopravnog interesa, kojoj je status zajamčen posebnim zakonom, a kontrola postupanja je mizerna.
