Kako su vas se dojmile poruke Karman i Gbowee, dviju dobitnica Nobelove nagrade za mir koje su sudjelovale na Mazdinoj konferenciji u Barceloni, što se od njih može naučiti?

Vrlo dobar su uzor, pogotovo mladima. Uvjeti u kojima žive vrlo su teški, okruženje im nije bilo nimalo podupirajuće, no uspjele su, gradile su svoju osobnu borbu za bolje i pravednije društvo. Njihova izlaganja potiču nas da se i sami upitamo što možemo učiniti da bi promijenili stvari na bolje u najbližoj okolini ili u društvu općenito. Ovo što Leymah Gbowee radi nije samo aktivizam, osnovala je i fondaciju koja se bavi ženskim pravima, obrazovanjem, politikom.

Iako su živjele u lošim uvjetima i diktaturama, obje su nobelovke imale potporu u obitelji, je li to nužno za uspjeh odnosno koliko je to korisno za liderice?

Da, taj okidač često dolazi iz obitelji, podrška obitelji izuzetno je važna. Ali ponekad je suprotno, uspijevaju i žene koje su iskusile neku osobnu traumu koja izaziva njihov revolt i potiče ih na aktivizam ili političko djelovanje. Leymah Gbowee je imala feminističku obitelj, gdje je otac bio zapravo manjina, dok je Tawakkol Karman živjela s obrazovanim ocem koji je poticao njenu znatiželju i želju za učenjem i promjenama, bez obzira na to što društvo više cijeni mušku djecu u arapskim obiteljima.

Mora li liderica nužno biti feministica? Nije li to logično s obzirom na predrasude s kojima se susreću?

Ne. Liderstvo se odnosi na žene i muškarce. To što je žena manje među liderima uvjetovano je sociološki, donekle i prirodnom ulogom žene kao majke, ali dobra liderica jest feministica samim time što je za ravnopravnost. Mora znati što želi i imati veliku energiju i ambiciju.

Kakva je veza Mazde i nobelovki, rekli ste mi da vaša tvrtka godinama sponzorira Nobelovu nagradu za mir?

Mazda ima glavno sjedište i tvornicu u Hiroshimi, gradu koji je nakon nuklearne katastrofe u Drugom svjetskom ratu u vrlo kratkom vremenu obnovljen i ponovo podigao svoje tvornice. Upravo se taj duh koji se ne predaje, duh izazivača koji uvijek nastoji učiniti bolje i drugačije, njeguje u Mazdi. Isto kao i važnost borbe za mir i upravo ovakvim aktivnostima Mazda daje svoj aktivni doprinos borbi za mir.

Direktorica ste Mazde u Hrvatskoj, jedna ste od rijetkih žena u automobilskoj industriji, ali ste odgovorni i za poslovanje i u zemljama regije, kojima točno?

Osim Hrvatske, upravljam Mazdom u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Albaniji i djelomično Makedoniji i Bugarskoj. Meni i cijelom timu preuzimanje odgovornosti za više zemalja bio je velik izazov. Mogu reći da za sada vrlo uspješno razvijamo poslovanje Mazde na svim tržištima koristeći sinergiju s hrvatskim tržištem, ali i uvažavajući specifičnosti svakog od navedenih tržišta.

Što vam je bilo presudno u karijeri da dođete do sadašnje pozicije? Obrazovanje, sreća ili nešto treće?

U mom slučaju ključno je bilo da radim u kompaniji koja jednako gleda na žene i muškarce i daje im istu priliku, ali naravno i moja radna energija i vlastita ambicija. No u svakom poslu moraš biti u pravo vrijeme na pravom mjestu. I prije Mazde radila sam za multinacionalnu automobilsku kompaniju iimala dobre rezultate koji su bili prepoznati, ali mislim da za sve uživotu morate imati i malo sreće. Završila sam Ekonomski fakultet u Zagrebu početkom devedesetih, mnoge tvrtke tražile su mlade stručnjake, a preduvjet je bio taj da govoriš strani jezik.

Zašto je u Hrvatskoj malo žena na ključnim direktorskim pozicijama i kako to promijeniti?

Stvari se mogu promijeniti i već se mijenjaju. Žene na rukovodećim pozicijama stvaraju neke stilove vođenja koji su svojstveni ženskom načinu vođenja. Kao takve postaju prepoznate i bitne za daljnji razvoj modrenih kompanija. Kompanije to sada isto prepoznaju i shvaćaju potrebu za balansiranim timovima. Najbolje rezultate davat će timovi koji u sebi imaju ravnotežu različitosti, kako po spolu tako i dobi, obrazovanju, radnom i životnom iskustvu.

Koje su osobine dobre liderice?

Kreirati viziju, razviti strategije i inspirirati svoj tim. U tom angažmanu moraš najviše gristi, ljudi moraju prepoznati da ti je stalo. To stvara dobru energiju i vuče naprijed. Nije stvar u tome jesi li pogriješila, tko radi taj griješi, nego da ti je stalo i da ljudi oko tebe to osjećaju.

Je li se u Hrvatskoj oporavilo tržište automobila, i je li taj oporavak pravi pokazatelj toga da zemlja izlazi iz krize?

Nije još. Tržište automobila doživjelo je svoj vrhunac 2008. kada je bilo prodano 100.000 automobila, a prosječna starost je bila oko 10 godina. Prošle godine prodano je nešto manje od 40.000 automobila, a prosječna starost se popela na 13 godina. Ne možemo govoriti o oporavku, pogotovo individulanih kupaca. Bojim se da je, uz samu ekonomsku krizu, najveći uzrok pada društveni pesimizam koji ona uzrokuje. Ljudi se boje za svoju budućnost, strahuju da će izgubiti posao, pa zaustavljaju investicije. Tržište automobila, kao i nekretnina, obično se oporavlja tek na kraju, prije toga se mora pokrenuti ciklus otvaranja radnih mjesta, investicija, banke moraju intenzivirati financiranje privatnog sektora.

Je li u Hrvatskoj koja je tradicionalno sklona njemačkim automobilima teže prodavati japanske?

Mazda Hrvatska prisutna je više od 17 godina, i naš tržišni udio je dvostruko veći od europskog prosjeka Mazde. Postoji sklonost europskim, pogotovo njemačkim automobilima, no mi smo vrlo zadovoljni, krenuli smo prije dvije godine s novom tehnologijiom i dizajnom, zadržali smo velik broj vlasnika i stvaramo nove. Prošle godine udio Mazde na hrvatskom tržištu iznosio je 3,1 posto i nastojimo ponoviti taj rezultat.

Na konferenciji ste isticali ravnotežu privatnog i poslovnog života, zašto to smatrate bitnim?

Na početku karijere teže je napraviti taj balans, jer stvarate karijeru, stječete iskustvo, učite puno novih stvari. U mom slučaju - radna energija je uvijek bila visoka, i nisam tada obraćala pažnju na rabnotežu privatnog i poslovnog. Ali i radno i životno iskustvo nas uči da je to strahovito bitno. Samo zadovoljni ljudi mogu postići visoke rezultate na dulje staze. Nije poanta da izgorite na poslu i date svoj maksimum u tri godine. Bitno je da stvaramo timove čija se profesionalna karijera i kompetencije razvijaju i čija je motivacija visoka; mislim da se to može postići samo ako ljudi provode kvalitetno vrijeme sa svojim obiteljima ili posvećeni drugim privatnim interesima: strastima i hobijima. Uvijek se smatra da žene imaju prepreke, ali i muškarci danas žele sudjelovati u odgoju djece, i njihove supruge to očekuju, moramo i njima stvoriti prostor. Treba razbiti stereotip da muškarac može ostati 16 sati u uredu jer se eto žena bavi djecom. To otvara dodatan prostor ženama da se mogu afirmirati u karijeri, i daje priliku muškaricima da imaju privatni život.

Španjolska poduzetnica Anna Maiques na konferenciji u Barceloni odgovorila je što bi da joj se da pet minuta vlasti: ukinula sinhroniziranje filmova na španjolski, učila djecu programiranju i ponudila im bolje uzore. Što biste vi?

Ključna je stvar obrazovanje učiniti efikasnijim, posvetila bih veću pažnju specijalizacijama, hrvatsko školstvo često stvara ljude koji nemaju veze sa stvarnošću. Trebalo bi tijekom školovanja mlade upoznati sa stvarnim poslovnim svijetom, a državom bi trebalo upravljati kao uspješnim tvrtkama.