Američki regulatori u ponedjeljak su objavili da su s bankom Société Générale postigli nagodbu vrijednu više od 1,3 milijarde dolara, čime će zaključiti dva slučaja u kojima se istraživala uloga francuske banke u podmićivanju libijskih dužnosnika te manipuliranju kamatnim stopama. Radi se o dugogodišnjim istragama, o čijim su ishodima ovisili i financijski rezultati poznate francuske banke, a neizvjesnost je manjim dijelom onemogućavala konkretnije planiranje budućeg poslovanja, pa tako i ovih dana opet oživljene mogućnosti spajanja s talijanskim konkurentom UniCreditom.

Francuskoj banci se na teret stavljalo da je u dva razdoblja, tijekom 2006. te od svibnja 2010. do listopada 2011., na londonskom tržištu davala lažne podatke o kamatnim stopama po kojima je uzajmljivala novac. Londonsko međubankovno tržište svakodnevno objavljuje referentne kamatne stope za niz valuta prema kojima se ravna globalna financijska industrija i o kojima ovise financijski ugovori vrijedni bilijune i bilijune dolara.

Takozvana kamatna stopa LIBOR (London Inter-Bank Offered Rate) izračunava se tako da nekolicina velikih i utjecajnih banaka dostavlja podatke o tome po kojoj stopi se zadužuju na tržištu te se temeljem tih informacija izračunava svojevrsna srednja vrijednost za cijelo tržište. Société Générale nalazi se među tim bankama i svojim lažnim podacima u nekoliko je navrata utjecao na konačnu razinu LIBOR-a.

Banka je također kažnjena za podmićivanje libijskih dužnosnika još dok je na čelu te sjevernoafričke države bio kontroverzni pukovnik Moamer Gadafi. Prema priznanju same banke, u razdoblju od 2004. do 2009. Société Générale je preko posrednika u 14 navrata osigurao sklapanje poslova s državnim financijskim institucijama u Libiji. Posredniku je sveukupno isplaćeno više od 90 milijuna dolara, od čega je dio zadržao za sebe, dok je ostatak završio u rukama raznih libijskih dužnosnika koji su garantirali sklapanje poslova između libijskih institucija i francuske banke.

Société Générale je na taj način ukupno sklopio 13 investicijskih ugovora i posao restrukturiranja u sveukupnoj vrijednosti od 3,66 milijardi dolara, a na poslovima je banka zaradila više od 520 milijuna dolara. Kazna koju Société mora platiti zbog podmićivanja iznosi 585 milijuna dolara, a u prvom slučaju takve vrste ona će u jednakim omjerima biti razdijeljena između američkih i francuskih regulatora koji su zajednički radili na istrazi.

Frédéric Oudéa, glavni izvršni direktor Société Généralea, kazao je kako u banci 'žale zbog prošlih grešaka koje su u suprotnosti s našim vrijednostima i etičkim standardima, a zahvaljujući kojima su sklopljene nagodbe'. Kako se s troškom nagodbe računalo još ranije, u banci kažu da on neće biti opterećenje za poslovanje. Société Générale je u prvom ovogodišnjem tromjesečju ostvario 1,2 milijarde eura dobiti, uz prihode od 6,3 milijarde eura.

Slučajevi koji će se formalno završiti u utorak, kad u njujorškoj sudnici predstavnici Société Généralea i službeno priznaju krivicu, bili su potencijalni problem mogućem spajanju francuske banke i njenog talijanskog konkurenta UniCredita. Nagađanja o spajanju ovih dviju banaka ponovo su se javila tijekom ovog vikenda, iako se takve glasine ponavljaju s razmacima već više od deset godina.

Londonski poslovni dnevnik The Financial Times objavio je da talijanska banka UniCredit, ujedno vlasnica Zagrebačke banke, planira spajanje s francuskom bankom Société Générale, no da službenih sastanaka na tu temu još nije bilo. O kombinaciji dvije velike europske banke govori se već godinama, a često se ističe kako bi njihovo spajanje bilo smisleno i kako bi takav potez mogao potaknuti i neke druge transakcije među bankama u Europi.

UniCredit i Société Générale su banke otprilike jednake veličine. Njihova se tržišna kapitalizacija ovih dana kreće na razini nešto višoj od tridesetak milijardi eura. Aktiva francuske banke je krajem ožujka iznosila 1,27 bilijuna, a UniCredita 824 milijarde eura. Pozivajući se na izvore bliske Jean-Pierreu Mustieru, glavnom izvršnom direktoru UniCredita, Financial Times piše da taj francuski bankar već nekoliko mjeseci zagovara spajanje dviju banaka. Iako službenih prijedloga još nije bilo, navodno i menadžment Société Généralea razmatra tu mogućnost.

Mustier je svojevremeno bio na čelu investicijskog poslovanja francuske banke, kao i na čelu istog poslovanja u UniCreditu, a na poziciju glavnog izvršnog direktora u talijanskoj banci imenovan je prije dvije godine, nakon privremenog izleta u manju privatnu investicijsku tvrtku. Na šefovsku poziciju došao je nekoliko tjedana nakon što je zbog nezadovoljstva dioničara UniCredit napustio Federico Ghizzoni, koji je tu financijsku instituciju ostavio u nezavidnom stanju.

Mustieru se još prije desetak godina predviđalo da će doći na čelo francuske banke, no u tome ga je zaustavio skandal s neovlaštenim trgovanjem u kojem je Société izgubio gotovo pet milijardi eura. Za gubitak je optužen i osuđen broker Jérôme Kerviel, no on je tvrdio da su za riskantno poslovanje koje je donijelo gubitak znali i njegovi nadređeni, a glavni šef investicijskog poslovanja bio je upravo Mustier.

Kombinacija dviju banaka čini se povoljnom jer bi im učvrstila pozicije na talijanskom i francuskom, ali i na njemačkom te na nizu tržišta istočne Europe. No istovremeno postoje potencijalne poteškoće u realizaciji moguće transakcije. Do ponedjeljka se nije znalo kakve će točno financijske posljedice snositi Société Générale zbog svojih nedaća iz prošlosti.

Južno od Alpa je pak političko-ekonomska situacija poprilično komplicirana. Bilo kakvo zaoštravanje odnosa između novoizabranog talijanskog vodstva i Bruxellesa, odnosno Frankfurta kao sjedišta eurozone i Berlina kao još uvijek dominantnog glasa u upravljanju zajedničkom europskom valutom, prijeti pogoršanjem financijske pozicije Italije. Tamošnje banke se već godinama bore s nestabilnom ekonomijom, zbog čega ih muči iznadprosječan udio nenaplativih kredita, a na to nije bio imun ni UniCredit.

Nova talijanska vlada je pak poznata po svojim ranijim stavovima o štetnosti zajedničke europske valute i u trenutku u kojem se talijanski javni dug kreće na razini od oko 130 posto tamošnjeg bruto domaćeg proizvoda, svaki disonantni ton u politici poprilično glasno odjekuje na financijskim tržištima.

Italija i njen financijski sustav teško si mogu priuštiti rast rizika i neizvjesnosti, a o potezima novog talijanskog vodstva ovisit će i stabilnost talijanske ekonomije. UniCredit je lani, kako bi se uspješnije nosio s problemima, prikupio 14 milijardi eura svježeg kapitala, a očekuje se da će stabilizacija poslovanja banke potrajati barem do sredine iduće godine, što je i nekakav rok za koji se procjenjuje da bi mogao biti dovoljan za početak ozbiljnijih pregovora o spajanju talijanske i francuske banke.

Europska središnja banka vrlo vjerojatno bi rado vidjela novi korak u okrupnjavanju među europskim bankama, nešto što je izostajalo proteklih godina. Jačanje suradnje, iako se i u slučaju UniCredita i u slučaju Société Généralea radi o tzv. sistemskim bankama, ključnima za pojedine ekonomije, donosi stabilizaciju i osnažuje paneuropski pristup monetarnom sustavu Europske unije. Ovakva transakcija mogla bi potaknuti i neke druge financijske institucije na slične korake, a to bi doprinijelo jačanju europskog financijskog sustava i njegove uloge u svijetu.