Banke, koje kao aktivni igrači na financijskim tržištima redovito moraju izrađivati i testirati razne krizne i stresne scenarije, najbolje znaju što se može dogoditi u slučaju velike eskalacije sukoba na Bliskom istoku.

Svjesni su tenzije u regiji, povišene već dulje vrijeme, a potencijalni sukob SAD-a i Irana već je bio uključen u stresne scenarije, kažu nam RBA analitičari.

'U projekciji veće eskalacije sukoba između Irana i SAD-a značajan gubitak imalo bi gospodarstvo Irana, zbog smanjenja izvoznih prihoda i pada domaće proizvodnje nakon razaranja kapaciteta. Utjecaj vojnoga angažmana u Iranu ne bi imao značajnog utjecaja na gospodarstvo SAD-a i europskih saveznika. Dapače, povećala bi se potražnja za financijskom imovinom u razvijenim gospodarstvima, i to ponajprije za imovinom niskog rizika, poput državnih obveznica zemalja OECD-a', kažu nam u RBA.

Bijeg u defenzivniju imovinu: zlato, jen...

Davor Špoljar, stariji analitičar tržišta kapitala u Erste banci, kaže, pak, kako će se u scenariju eskalacije krize na tržištu dogoditi uobičajena reakcija, tj. bijeg iz rizičnijih instrumenata poput dionica u nešto defenzivniju imovinu poput zlata, japanskog jena i američkih trezorskih zapisa.

'S obzirom na energetsku važnost Bliskog istoka, u ovom konkretnom slučaju poremećaji u opskrbi naftom mogli bi dodatno utjecati na cijene nafte, ali posljedično i na dionice iz energetskoga sektora. Upravo cijena nafte, porast neizvjesnosti i poremećeni trgovinski tokovi su kanali kroz koje takav vid eskalacije utječe na globalnu ekonomiju, a onda i na dionička tržišta. Međutim, uvažavajući strukturu domaće ekonomije, sklonost hrvatskih štediša prema niskorizičnim instrumentima i kapitaliziranost bankarskog sektora, navedeni rizici imaju limitirani utjecaj na njih', poručuje Špoljar.

Ono što je dobra vijest za Hrvate, ali i sve one koji štede u eurima, države članice eurozone zasad se ne planiraju (barem javno) izravno uključivati u krizu s Iranom. To je dobra vijest jer će se euro na tržištu percipirati kao valuta utočišta te bi istodobno izostalo jačanje američkog dolara prema euru, koje inače prati jačanje ratnih sukoba u svijetu.

'Zaraćene strane mogle bi privremeno zaustaviti izvoz nafte iz Perzijskoga zaljeva morskim putem. Tim putem se izvozi petina svjetske nafte, i to većinom na brzorastuća azijska gospodarstva poput Indije i Kine. Privremeni pad ponude rezultirao bi snažnim rastom cijene nafte na globalnom tržištu. Posljedično, pojačali bi se inflacijski pritisci na strani ponude kod uvoznica nafte. Euro područje je značajan uvoznik nafte, ali ne s tržišta pogođenih projiciranim ratnim zbivanjima. Euro područje je i visokolikvidno financijsko tržište sa značajnim viškom razmjene prema inozemstvu koje sekularno tendira prema deprecijaciji. Stoga mogući rast cijene nafte na svjetskom tržištu ne bi imao značajan utjecaj na funkcioniranje gospodarstva i financijskih tržišta u euro području', kažu RBA analitičari.

Kod gospodarstava u razvoju koji su značajni uvoznici nafte i ostalih energenata očekivani porast cijene nafte na globalnom tržištu doveo bi do rastućeg manjka u razmjeni s inozemstvom. Mjere za uravnoteženje vanjske razmjene u tim zemljama oslanjale bi se na povećanje kamatnih stopa i ograničenja u protoku roba, usluga i kapitala. S druge strane, povećanje rizika dovelo bi do rasta cijene zaduživanja za države i poduzeća s negativnim učincima na BDP u tim zemljama, među kojima je i Hrvatska, koja je veliki uvoznik nafte, a nije u eurozoni.

Tko bi mogao biti u problemu?

'No, s druge strane suficit u odnosima s inozemstvom i uključenost u gospodarstvo euro područja upućuju na ublažavanje utjecaja pretpostavljene geopolitičke eskalacije. Visoka euroiziranost sustava i visoke devizne rezerve omogućile bi održanja stabilnog tečaja kune prema euru, a time bi izostali i pritisci na povećanje kamatnih stopa i cijene zaduživanja države na financijskim tržištima. Također, značajan višak likvidnosti na domaćem financijskom tržištu i stabilnost priljeva iz inozemstva kroz korištenje EU fondova i doznake stanovnika zaposlenih izvan domovine omogućili bi održavanje umjerenog rasta gospodarstva, kvalitete kredita a time i sigurnosti depozita u domaćim kreditnim institucijama, poručuju iz RBA i zaključuju:

'Problemi su mogući jedino u poduzećima koja su u značajnoj mjeri izvoznici na tržišta rastućih gospodarstava ovisnih o uvozu nafte, ali udjel takvih poduzetnika u BDP-u Hrvatske nije značajan i ne utječe na očekivanja sudionika na financijskom tržištu, a time ni na prosječne cijene financijske imovine'.