'Ovaj Sud ne može odobriti sklapanje predstečajne nagodbe u kojoj se vjerovnici stavljaju u dijametralno različite položaje u pogledu namirenja, odnosno da vjerovnici s višim potraživanjima proizvoljno otpisuju potraživanja 'malih' vjerovnika u iznimno visokom postotku s dugim rokom otplate, dok su njihova potraživanja u cijelosti zaštićena kako u pogledu izostanka otpisa dijela potraživanja, tako i u pogledu odvojenog namirenja', piše u obrazloženju suca Kolakušića.

Kako se navodi u rješenju, prema zapisniku i rješenju Fine, ukupni iznos utvrđenih tražbina vjerovnika Hidroelektre Niskogradnje iznosio je 233,48 milijuna kuna od kojih su tražbine vjerovnika iz javne uprave i trgovačkih društava u većinskom državnom vlasništvu utvrđene u iznosu od 9,37 milijuna kuna. Ti su vjerovnici s 90,52 posto glasova bili protiv plana predstečajne nagodbe, a za plan ih je glasovalo samo 9,48 posto.

Planom i prijedlogom predstečajne nagodbe ova grupa vjerovnika je nazvana skupinom 'a' s 86 vjerovnika te je predviđen otpis 60 posto glavnice i 60 posto kamata, dok bi se ostatak nakon počeka od jedne godine otplatio u 10 polugodišnjih rata, odnosno svakih pola godine po četiri posto od njihove utvrđene tražbine. Primjerice, planom se od Grada Zagreba predviđao otpis 1,44 milijuna kuna od 2,4 milijuna kuna utvrđenih tražbina i isplata polugodišnjeg obroka otplate od 96.246 kuna.

S druge strane, kako Kolakušić ističe, druga skupina vjerovnika - financijske institucije sa 198 milijuna kuna utvrđenih tražbina stavljene su u puno povoljniji položaj i prihvatile su plan predstečajne nagodbe s čak 97,85 posto glasova. U toj skupini vjerovnika bankama je bila predviđena isplata cijele glavnice nakon počeka od dvije godine, u kvartalnim ratama na osam godina i uz otpis kamata. U slučaju Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) bio je predviđen otpis samo 0,8 posto tražbine od 25,2 milijuna kuna, a Privrednoj banci Zagreb s utvrđenom tražbinom od 116,8 milijuna kuna bio je predviđen otpis 0,6 posto tražbine možebitnog budućeg potraživanja jer, kako je Kolakušić istaknuo, to potraživanje temeljem neaktivirane garancije nije nastalo do otvaranja postupka predstečajne nagodbe.

Kolakušić je u svom rješenju naveo i da je u ovom postupku rješenjem Fine od 5. prosinca 2014. a na temelju utvrđenja samog dužnika, utvrđeno 233,48 milijuna kuna potraživanja, odnosno 29,7 posto više nego što je dužnik iskazao u prijedlogu za otvaranje postupka predstečajne nagodbe kao iznos stvarnih obveza društva od 180 milijuna kuna, ali i da je rješenjem Fine od 25. ožujka 2015. utvrđeno da iznos tražbina za koji vjerovnici imaju pravo glasa iznosio čak 411,5 milijuna kuna.

Nadalje je utvrđeno je da je za više od 90 posto vjerovnika predviđen otpis od 60 posto potraživanja dok je za četiri vjerovnika s ukupno utvrđenim tražbinama u iznosu od 249,2 milijuna kuna predviđen otpis od 0 do 0,8 posto, a čiji glasovi predstavljaju 60 posto od ukupnog broja glasova vjerovnika u predstečajnoj nagodbi.

'Sud smatra da bi dopuštanjem sklapanja predstečajne nagodbe u kojoj je određeno da se pojedini vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj u odnosu na druge vjerovnike, odnosno da se isključivo financijske institucije namiruju po znatno povoljnijim uvjetima od ostalih vjerovnika povrijedio jedno od temeljenih ustavnih prava svih vjerovnika iz članka 14. Ustava RH koji nalaže jednakost svih pred zakonom, odnosno jednakost u postupku koji se temeljem zakona provodi pred sudom', piše u rješenju.

Sudac Kolakušić ističe i da, iako Trgovački sudovi temeljem odredbi Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi 'nisu ovlašteni ocjenjivati', obveza je sudova da nakon primitka prijedloga za sklapanje predstečajne nagodbe izvrše njegovu provjeru. Ukoliko utvrde da je u prethodnom postupku došlo do povreda Ustava, odnosno drugih zakona i međunarodnih ugovora, trebaju odbiti prijedlog za sklapanje predstečajne nagodbe, zaključio je Kolakušić.