Ugovorom o prijevozu, prijevoznik se obvezuje prevesti na određeno mjesto neku osobu ili stvar, a putnik, odnosno pošiljatelj se obvezuje da mu za to plati određenu naknadu. Osoba koja se bavi prijevozom kao svojim redovitim poslovanjem, kao i svaka druga osoba koja se obveže izvršiti prijevoz uz naknadu, smatra se prijevoznikom, objašnjavaju u Reviji Hrvatskog autokluba (HAK).

Ilustriraju to presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici. Putnica u autobusu koji je osiguran kod određenog osigurajavajućeg društva ozlijeđena je u autobusu jer je glavom udarila u rukohvat prilikom naglog kočenja. Tom joj je prilikom natučen potiljačni dio glave, istgnula je vrat uz vratnu kralježnicu te joj je natučeno desno rame.

Putnica je podnijela zahtjev za naknadu štete osiguravajućem društvu koji je osiguratelj autobusa prema polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. I, ušlo se u sudski spor. Sud je utvrdio kako je navedeno osiguravajuće društvo odgovorno.

U presudi je navedeno, kako piše u HAK Reviji, kako to proizlazi iz činjenice da je tuženik, kao osiguratelj prijevoznika odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpijela kao putnica u autobusu. Pozivajući se na zakonske odredbe, ugovorom o osiguranju pokrivene su i štete zbog smrti, tjelesne ozljede i narušavanja zdravlja putnika u vozilu u kojem je prouzročena šteta. Ta se odredba odnosi na odgovornost tuženika kao osiguratelja u odnosu na sve putnike u vozilu neovisno od toga radi li se o putniku u autobusu ili nekom drugom prijevoznom sredstvu, i bez obzira na to je li kupljena karta za prijevoz ili nije.

Odgovornost, kako se tumači u presudi, proizlazi iz sklopljenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti.

Kako je u konkretnom slučaju prijevoznik sklopio ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti s konkretnim osiguravajućim društvom, ono je kao osiguratelj pasivno legitimiran u ovom postupku. Zaključuju na kraju kako se karta za prijevoz treba kupiti, ali nije neopohodna za naknadu štete u navedenoj situaciji.