Prema izvješću MMF-a, većina duga otpada na dugove privatnih kompanija i kućanstva. Osim toga, većina rasta duga posljedica je zaduživanja iz godina prije izbijanja globalne financijske krize 2007. Od tada ima nastojanja za smanjenjem zaduženosti, no ona su na globalnoj razini beznačajna.

'U prosjeku, udjel privatne zaduženosti u razvijenim gospodarstvima dosegao je prekretnicu 2012. godine, i upravo u zemljama pogođenim krizom s dotad najvećom razinom zaduženosti zabilježeno je najveće smanjenje', stoji u izvješću MMF-a. 'Ipak, u nekim je slučajevima privatna zaduženost nastavila ubrzano rasti, posebice u Australiji, Kanadi i Singapuru.'

MMF također ukazuje na to kako su niske cijene zaduživanja nakon financijske krize dovele do eksplozije duga u zemljama u razvoju

'Dok se privatni dug počeo smanjivati, ubrzan je rast javnog duga koji je povećan za 25 posto u razdoblju od 2008. do 2015. Samo oko trećine razvijenih gospodarstava ostvarilo je napredak u poboljšanju neto financijske vrijednosti od 2012., no u prosjeku je taj napredak skroman', stoji u izvješću.

Koktel slabog rasta koji onemogućuje razduživanje, dostupnost kreditiranja i potrebe vlada za poticanjem gospodarstava nakon financijske krize, rezultirao je ovakvom situacijom, ukazuju iz MMF-a.

No dok su uspješno detektirali uzroke astronomske zaduženosti, analitičari MMF-a nisu sigurni kako će se ovaj dug odraziti na svjetsko gospodarstvo, posebno s obzirom na to da ne postoji jasno definirana granica koja određuje kada dug počinje biti problem. U izvješću se ipak napominje da ako se ne pročiste bilance, situacija bi mogla izmaći kontroli.

'Empirijski dokazi ukazuju na to kako su financijske krize povezane s visokim razinama privatnog duga, podjednako u razvijenim i gospodarstvima u razvoju. Unatoč tome, ulazak u financijsku krizu sa slabim fiskalnim pozicijama pojačava i produbljuje recesiju, jer je u tome slučaju bitno ograničena sposobnost provođenja anticikličke fiskalne politike.'

U biti, rast duga još nije problem, ali bi ubrzo mogao postati.