Broj ljudi koji se suočavaju s nedostatkom hrane porastao je s 282 milijuna na kraju 2021. na rekordnih 345 milijuna prošle godine, prema Svjetskom programu za hranu Ujedinjenih naroda (WFP). Više od 50 milijuna ljudi je na rubu gladi. A najgore možda tek dolazi.

Milijuni tona ukrajinskih proizvoda isporučeni su u okviru Inicijative za crnomorsko žito, koja je prošlog srpnja otvorila siguran koridor do južnih luka zemlje, a produljena je za 120 dana prošlog studenog.

'Dogovor o žitu kritičan je za odgovor na krizu povezanu s hranom', rekla je ekonomistica WFP-a Friederike Greb. Već je prije rata postojala 'toksična mješavina' čimbenika – od klimatskih promjena do dugova – koja je izazivala glad. Svijet si sada ne može priuštiti novi skok cijena hrane, rekla je Greb za Politico.eu, zbog čega je ključno produljenje dogovora.

Rusija tvrdi da je većina ukrajinskog tereta krenula prema Europi i drugim bogatim zemljama, no ne i prema onima u Africi i Aziji, koje snose najveći teret u globalnoj prehrambenoj krizi.

Ukrajinski i zapadni dužnosnici odbacuju tu ideju. Uzvraćaju da je Rusija ostala u ugovoru o žitu, ali da namjerno usporava izvoz hrane. To je uzrokovalo gomilanje plovila uz tursku obalu – napuhujući cijene i pogodujući Rusiji kao konkurentskom izvozniku hrane.

'Putin je pokušao izgladnjivati svijet blokirajući luke u Crnom moru kako bi zaustavio Ukrajinu u izvozu žitarica –pogoršavajući pritom globalnu prehrambenu krizu koja je posebno teško pogodila zemlje u razvoju u Africi', rekao je američki predsjednik Joe Biden u utorak u Varšavi nakon iznenadnog posjeta Ukrajini i istočnim članicama NATO-a.

S obzirom na to da je dogovor predviđen za obnavljanje 19. ožujka, retorika eskalira na obje strane – dok Ukrajina traži veći pristup svjetskim tržištima, Rusija svojim potezima uzvraća zapadnim sankcijama.

Kada su ruske snage izvršile invaziju na Ukrajinu 24. veljače prošle godine, milijuni života bili su dovedeni u opasnost. Puške su bile jedna vrsta oružja, a glad druga. Invazija je preokrenula svijet koji se bori s posljedicama klimatskih promjena i pandemije koronavirusa te dovela do potpune krize sigurnosti hrane.

U mirnodopsko vrijeme ukrajinski izvoz hrane bio je dovoljan da prehrani 400 milijuna ljudi. Ukrajinski farmeri davali su desetinu pšenice i polovicu suncokretovog ulja prodanog na svjetskim tržištima. Njihove isporuke žitarica i uljarica Crnim morem pale su na nulu prošlog ožujka s 5,7 milijuna metričkih tona u veljači.

Za neto uvoznike učinak je bio neposredan i izravan. Primjerice, Egipat i Libija uvezli su dvije trećine svojih žitarica iz Rusije i Ukrajine. Druge zemlje bile su posebno pogođene padom isporuka: cijene su skočile prvo kao odgovor na invaziju, a potom su države poput Indije uvele zabranu izvoza žitarica.

U Ukrajini poljoprivrednici nisu mogli prodati svoje usjeve nakon velike žetve jer su zbog rata ostali pretrpani zalihama žitarica. Sljedeća žetva nije imala kamo otići, rekao je Joseph Glauber, viši znanstveni suradnik u Međunarodnom institutu za istraživanje politike hrane (IFPRI) i bivši glavni ekonomist u američkom ministarstvu poljoprivrede.

Zastoj u izvozu također je ugrozio ukrajinsku poljoprivredu i prihode proračuna. Prije rata gotovo polovica državnog proračuna proizlazila je iz izvoza, a gotovo polovica tog izvoza bila je poljoprivredna, prema Dmitru Losu iz Ukrajinskog poslovnog i trgovačkog udruženja. 'Dakle ne zaboravite da smo tijekom rata izgubili gotovo 45-50 posto BDP-a', rekao je Los.

Kako bi spriječio umiranje od gladi u inozemstvu i spasio ukrajinske poljoprivrednike, EU je uspostavio kopnene 'staze solidarnosti' da bi pomogao izvozu hrane kroz istočnu Europu. A u srpnju su UN i Turska posredovali u dogovoru kojim bi se omogućio siguran prolaz ukrajinskim pošiljkama hrane Crnim morem.

Oko 21,5 milijuna tona ukrajinskih proizvoda prevezeno je u sklopu inicijative, što je omogućilo Svjetskom programu za hranu da isporuči vrijednu pomoć zemljama poput Etiopije i Afganistana.

To je pomoglo ublažavanju dijela pritiska na globalne cijene hrane – iako su one i dalje visoke – te istovremeno osiguralo da ukrajinski poljoprivredni sektor, vodeći pokretač njezina gospodarstva, ne propadne. 'To je vrlo važno za Ukrajinu, ali je još važnije za svijet', rekao je Oleksij Gončarenko, ukrajinski zastupnik koji predstavlja Odesu, jednu od rijetkih luka obuhvaćenih trenutnim sporazumom. Dok se razgovori nastavljaju ovaj tjedan, sudbina ugovora o žitu visi o koncu. Obje strane imaju dosta zamjerki.

Tko ima koristi? Ukrajina – koja je pokrenula humanitarni program hrane u studenom kako bi se suprotstavila ruskoj propagandi i ublažila krizu s hranom – žali se da Kremlj koristi hranu kao 'oružje', namjerno obustavljajući preglede brodova koji idu u i iz njegovih crnomorskih luka.

Više od 140 brodova stoji u redu u turskom strateškom tjesnacu Bospor – kroz koji ukrajinske žitarice moraju proći da bi stigle na globalna tržišta – zbog kašnjenja u inspekcijama, rekli su 15. veljače ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba i zamjenik premijera Oleksandr Kubrakov.

Rusija je kritizirala 'skrivene' zapadne sankcije protiv pojedinaca poput Dmitrija Mazepina i njegove državne poljoprivredne banke, za koje kaže da su 'ugušile' izvoz gnojiva i hrane, otežavajući završetak transakcija s kupcima.

Prema sporazumu, brodove koji ulaze i izlaze moraju pregledati četiri strane: UN, Turska, Ukrajina i Rusija. Zajednički koordinacijski centar sa sjedištem u Istanbulu uspostavljen je da nadgleda carinjenje oko 12 tereta dnevno. Na svom vrhuncu u listopadu inspekcije su dosezale njih prosječno 10,6 dnevno. Od tada su se smanjile na tri dnevno, procjenjuje analitičarka Madeleine Overgaard na platformi Kpler.

Kada je Rusija krajem listopada privremeno obustavila svoje sudjelovanje u inicijativi, timovi UN-a i Turske sami su proveli inspekcije; uspjeli su ih provesti 85 u dva dana, rekao je za Politico.eu zamjenik ukrajinskog ministra infrastrukture Jurij Vaskov. Rusija je od tada smanjila broj osoblja u inspekcijskim timovima, objasnio je, a tvrdi da oni koji još uvijek rade odugovlače provjere koje bi inače trajale samo sat vremena.

Količina žitarica zaostalih u Turskoj dovoljna je da se prehrani oko 828 milijuna gladnih ljudi u svijetu više od dva tjedna, procjenjuju američki dužnosnici. U javnosti i iza kulisa, oni vrše pritisak na Moskvu ne samo da obnovi dogovor, već i da se drži svog dijela sporazuma. 'U osnovi ne tražimo ništa što oni već nisu pristali učiniti', rekao je jedan američki dužnosnik. 'Ono što tražimo je pridržavanje tih obaveza', naglasio je.

Kijev se zalaže za ubrzanje izvoza širenjem dosega sporazuma na više luka, poput Mikolajiva u donjem toku rijeke Bug, rekao je Vaskov za Politico.eu. Rusija želi da njezine banke ponovno dobiju pristup međunarodnom platnom sustavu SWIFT te da u dogovor budu uključena i gnojiva.

Kremlj također planira ponovno pokrenuti cjevovod za transport amonijaka koji vodi do Pivdenija u regiji Odesa – nešto čemu su američki i europski dužnosnici sve otvoreniji ako Kijev to dopusti, s obzirom na ulogu amonijaka kao ključnog sastojka gnojiva. Međutim ukrajinski dužnosnici naveli su zabrinutosti zbog sigurnosti, a neki zapadni saveznici zabrinuti su da bi plinovod mogao donijeti novi izvor prihoda Moskvi.

Ukrajina također istražuje kako ponovno pokrenuti brodove izvan okvira sporazuma o Crnom moru uz pomoć Međunarodne pomorske organizacije (IMO). 'Ne govorimo samo o brodovima pod ukrajinskom zastavom. Riječ je o međunarodnim trgovačkim, a ne vojnim brodovima', rekao je Vaskov, dodavši da bi to mogao biti plan B ako istekne crnomorska inicijativa za žito.

IMO je potvrdio da je u tijeku rad na pokušaju oslobađanja više od 60 komercijalnih brodova koji nisu obuhvaćeni sporazumom. 'Glavni tajnik IMO-a aktivno traži sve načine za razvoj, pregovore i olakšavanje sigurnog isplovljavanja ovih plovila', rekao je glasnogovornik IMO-a za Politico.eu.

Ishod pregovora o nastavku dogovora o prijevozu žitarica Crnim morem odjeknut će na globalnim tržištima – osobito u Africi. Oko 65 posto ukrajinske pšenice isporučene u okviru inicijative otišlo je u zemlje u razvoju, a 19 posto najsiromašnijim i najmanje razvijenim zemljama, pokazuju podaci Zajedničkog koordinacijskog centra.

Dio pšenice isporučene u Tursku prerađuje se i šalje u Irak i Sudan

I dok su Kina, Španjolska i Turska tri glavna odredišta za ukrajinske terete, dio pšenice isporučene u Tursku tamo se prerađuje i ponovno izvozi u zemlje poput Iraka i Sudana ili se prodaje WFP-u i distribuira kao pomoć u hrani. Dogovor o prijevozu Crnim morem omogućio je WFP-u isporuku 481.000 tona pšenice u Somaliju, Jemen, Etiopiju i Afganistan, ublažavajući lokalne pritiske na cijene.

Rusija, koja je prošle godine izvijestila o velikim prinosima usjeva, profitirala je od viših cijena pšenice kao rezultat rata u Ukrajini, prema Glauberu iz IFPRI-ja. 'To vrijedi za sve proizvođače pšenice, ali posebno za Rusiju, jer oni svoju pšenicu šalju na slična tržišta kao i Ukrajina', pojasnio je.

Količina žitarica i uljarica koju su ukrajinski farmeri uspjeli proizvesti prošle godine bila je 'izvanredna', rekao je Glauber te dodao da će ova godina biti drugačija. Urod pšenice zasijane prošle jeseni bit će manji i do 40 posto, prognozira. Za ukrajinske poljoprivrednike koji se već suočavaju s višim troškovima proizvodnje i izvoza to ne sluti na dobro.

Osim Ukrajine, ostale zemlje mogu nadoknaditi dio manjka, ali, dodao je Glauber, Ukrajina je 'toliko važan izvoznik' da je ono što se tamo događa 'važno za svijet'.

Dogovor o žitu – čak i ako se produži – neophodan je, ali ne i dovoljan uvjet za sprječavanje rastuće stope gladi. I dalje postoje rizici da će svijet upasti u dublju krizu.