Osnivač zloglasnog Puta svile (Silk Road) je u samo dvije godine od zanesenog idealista postao šef najveće digitalne narkotržnice koji naručuje ubojstva suradnika, a na kraju je zbog nepažnje završio u doživotnom zatvoru
Odluče li poznati holivudski producenti, braća Ethan i Joel Coen, kao što je to najavljeno krajem prošle godine, napisati scenarij i snimiti film o pokretaču dosad najpoznatije internetske narkotržnice, neće uopće morati koristiti maštu. Priča o tome kako je Ross Ulbricht, mladi američki postdiplomac, pokrenuo i vodio zloglasni Put svile (engl. Silk Road) te kako je naposljetku uhapšen i strpan u doživotni zatvor, jedan je od onih stvarnih životnih trilera koje je dovoljno tek pribilježiti bez potrebe za pretjerivanjima.
Američki novinar i autor Nick Bilton je prije nekoliko mjeseci objavio knjigu koja opisuje uspon i pad Rossa Ulbrichta, no i članci objavljeni tijekom godina, posebno oni nakon što je Ulbricht završio u zatvoru, otkrivaju napetu priču po svim pravilima žanra. Umiješani su korumpirani policajci, doušnici, uporni i predani detektivi, ucjenjivači, trgovci drogom, kao i oni koji sve to nadgledaju, a u priči svoje mjesto imaju i naručena ubojstva, život i poslovanje u tajnosti, milijuni dolara koji se prebacuju s računa na račun, sve moguće i nemoguće vrste narkotika, krivotvoreni dokumenti, puno moderne tehnologije i nekoliko početničkih grešaka zbog kojih glavni zločinac u konačnici završi iza rešetaka.
Ross William Ulbricht rođen je 1984. godine u gradu Austinu u američkoj saveznoj državi Teksas. Tamo je i odrastao, a kao uzoran učenik dobio je punu stipendiju na sveučilištu u Dallasu. S diplomom iz fizike uputio se na postdiplomski studij u Pennsylvaniju i nastavio školovanje da bi se 2009. godine, nakon diplomiranja, vratio u rodni Austin.
Već tijekom postdiplomskog studija Ulbricht je izgubio interes za fiziku i njoj srodne znanosti i zainteresirao se za ekonomiju. Postale su mu privlačne ideje tzv. austrijske škole ekonomskog mišljenja koja se priklanja liberalnoj doktrini. Ulbricht tako u državnoj vlasti vidi nasilnike koji svoju moć koriste kako bi građane tjerali na plaćanje poreza i poslušnost te se zalaže za potpunu slobodu.
Njegovo nezadovoljstvo stanjem u društvu pojačalo se i neuspjesima na privatnom i poslovnom planu. Stvari su djelomično krenule na bolje tek nakon što se pridružio prijatelju u vođenju internetske knjižare s rabljenim knjigama. No krajem 2010. i taj pothvat nesretno propada i Ulbricht ostaje bez prihoda.
Tada je iskoristio znanje koje je stekao vodeći internetsku trgovinu i u siječnju 2011. pokreće projekt koji je gotovo od samog početka nosio naziv Put svile (Silk Road), ugledajući se na legendarni trgovački koridor koji je stoljećima spajao istok Azije i Europu. Ipak, između Silk Roada i internetske knjižare postojale su bitne razlike.
Kao prvo, Silk Road je pokrenut na tzv. tamnom dijelu interneta (engl. dark web, deep web, darknet i sl.). Riječ je o računalima povezanim u mrežu koja nije vidljiva s običnog, svakodnevnog interneta koji svi koristimo. Sadržaje koji se nalaze na mračnom internetu nije moguće pronaći korištenjem pretraživača poput Googlea ili Binga, niti je stranicama moguće pristupiti korištenjem uobičajenog softvera.
Dvije najosnovnije značajke tamnog interneta su anonimnost i kriptografija. Korištenjem posebnog softvera i načina preusmjeravanja prometa među računalima, korisnici u internetskom mraku nastoje sačuvati svoju anonimnost te onemogućiti bilo kakav nadzor podataka i komunikacije. Upravo to su bili glavni aduti na koje je igrao Ross Ulbricht pokrećući Silk Road.
Korisnicima svoje internetske stranice, koju je poistovjećivao sa stranicom Amazon.com, Ulbricht je, potpuno u skladu sa svojom ideologijom koju je aktivno promovirao na samom servisu, garantirao anonimnost i sigurnost od bilo kakvog nadzora vlasti. Jedan od načina na koji je sve to mogao osigurati bilo je i inzistiranje da se plaćanja obavljaju isključivo u digitalnoj valuti bitcoin. No po uzoru na Amazon.com, Silk Road je omogućavao kupcima ocjenjivanje dobavljača, roba se dostavljala uglavnom poštom, a Ulbricht je vodio računa o tome da kupci sigurno dobiju robu koju su platili te pružao podršku i pomoć svima koji su željeli koristiti njegovu trgovinu.
Glavna roba kojom se trgovalo bili su narkotici i slične supstance, uz ponešto krivotvorenih dokumenata. Ulbricht je odmah zabranio trgovinu oružjem, kreditnim karticama ili dječjom pornografijom. Narkotržnica Silk Road je u vrlo kratkom vremenu procvala, naročito nakon što je početkom lipnja 2011. članak o fenomenu Silk Roada objavio Gawker.com, a Ulbricht je uzimao proviziju od svake transakcije.
Posao je išao toliko dobro da je s vremenom bio prisiljen potražiti suradnike koji su mu za tisuću do dvije tisuće dolara tjedno pomagali u raznim administrativnim poslovima oko vođenja internetske trgovine. Naravno, s rastom popularnosti za Silk Road su se počele interesirati i američke vlasti te je nekoliko državnih institucija - od policije i njenog odjela za droge, preko poreznika i poštanskih inspektora, sve do saveznih kriminalista iz FBI-ja - započelo s istragama koje uglavnom nisu davale nikakvih rezultata. Ulbricht je cijelu operaciju vodio uz pomoć alternativnog identiteta i skrivao se iza nadimka Dread Pirate Roberts.
Istovremeno, nitko iz Ulbrichtove okoline nije znao čime se on bavi. Prijatelja koji mu je u početku pomogao s programiranjem uvjerio je da je stranicu u međuvremenu prodao, a novim poznanicima se predstavljao lažnim identitetom. I dok je s jedne strane bio uzoran prijatelj i član obitelji, s druge strane bio je capo di tutti capi narkotrgovine u kojoj su kupci iz cijelog svijeta mogli kupiti sve zamislive moguće vrste droge.
No Silk Road nije bio samo tržište narkoticima. Ulbricht je nastavio zagovarati svoje libertarijanske poglede koji su se ogledali u proklamacijama koje je kao Dread Pirate Roberts, kako je svima bio poznat voditelj Silk Roada, s vremena na vrijeme objavljivao na stranicama. Prema njemu, cilj je bio da Silk Road postane 'snaga na koju se može računati da će se suprotstaviti uspostavljenim moćnicima i konačno omogućiti ljudima da odaberu slobodu umjesto tiranije'.
Stvari su se zakomplicirale početkom 2013. godine, nakon što se Ulbricht već preselio u San Francisco i sada već kao moderni digitalni mafijaš koji upravlja narkotržištem vodio posao pristupajući stranicama koristeći slobodan pristup internetu koji pružaju razni kafići i knjižnice.
Vođenje Silk Roada postajalo je sve napornije. Pojavljivali su se prevaranti, Ulbricht nije mogao biti siguran nalaze li se među korisnicima i policijski detektivi, a klupko se počelo odmatati kad je jednog od njegovih suradnika, temeljem dugotrajne infiltracije među korisnicima, privela policija. Suradnik se nekoliko dana nije javljao, a istovremeno je netko koristeći njegove podatke za pristup stranicama od korisnika ukrao veliku količinu bitcoina.
Sumnjajući u izdaju Ulbricht je s jednim korisnikom, s kojim je već dulje vrijeme bio u kontaktu i s kojim je razvio prijateljski odnos, dogovorio ubojstvo bivšeg suradnika. Naravno, nije znao da je upravo taj korisnik zapravo policajac koji je uhitio njegovog suradnika. Policajac se pravio kao da pristaje za Ulbrichta obaviti neugodnu zadaću te je izrežirao lažno ubojstvo, za što mu je on u konačnici platio 80.000 dolara. Da stvar bude interesantnija, u konačnici se ispostavilo da je i sam policajac odlučio iskoristiti svoj položaj u kojem je izigravao kriminalca te je znatnu količinu bitcoina prebacio na svoje račune, zbog čega je kasnije i osuđen na zatvorsku kaznu.
U ožujku 2013. godine Ulbricht se upetljao u ucjenjivačku shemu te naručio još pet ubojstava koja se, po svemu sudeći, kao ni ono prvo nikad nisu odigrala. No voditelj Silk Roada je sad već od mladog i idealističkog poduzetnika koji stremi slobodarskoj trgovini bez nadzora države prerastao u paranoičnu osobu koja troši stotine tisuća dolara na naručena ubojstva.
Ulbrichtu je u konačnici presudila nepažnja jer su detektivi uz pomoć nekoliko digitalnih tragova, koje je ostavio u nešto manje od tri godine vođenja Silk Roada, uspjeli otkriti tko se skriva iza pseudonima Dread Pirate Roberts te je uhićen početkom listopada 2013. u knjižnici u San Franciscu. Narkotržnicu su preuzele i zatvorile američke vlasti, a Ross Ulbricht je osuđen zbog pranja novca i trgovanja narkoticima na doživotnu robiju.
Prema podacima koji su isplivali tijekom istrage i suđenja, Silk Road je 2013. imao više od milijun korisničkih računa, a na tržištu su tijekom dvije i pol godine provedene transakcije u vrijednosti od oko 1,2 milijarde dolara. Apsolutno točne brojke nije lako utvrditi jer su se trgovina i plaćanje odvijali u bitcoinima, kojima vrijednost u odnosu na klasične valute iznimno oscilira, no procjenjuje se da je sam Ulbricht na temelju provizija od trgovine zaradio oko 80 milijuna dolara.
Iako su se u međuvremenu neki pokušali okoristiti brendom Silk Road te lansirati slična tržišta, čini se da dosad niti jedna nova internetska trgovina nije uspjela dosegnuti status i uspjeh originalnog Puta svile. No dok god tamnom stranom interneta kolaju kriptirane informacije i podaci, dotle će postojati mogućnost da se, umjesto kao dosad na ulicama, droga prodaje i kupuje iz udobnosti vlastite fotelje. Što je internet ako ne praktičan.