Zadarska Adria, tvornica ribljih konzervi, na putu je da nestane. Otvoren je stečaj i male su šanse da će izbjeći likvidaciju. Za to vrijeme odvija se nesvakidašnja priča u kojoj glavnu ulogu imaju očajne radnice, izdani sindikalac i - general
U želji da dođu do svojih neisplaćenih plaća, radnice su same predvođene sindikalnim povjerenikom Ivicom Blaževićem krajem prošle godine, iako se tvrtka nalazi u predstečajnoj nagodbi, predale zahtjev za stečaj.
Ali kad je njihov predmet pprošli tjedan došao na red na Trgovačkom sudu u Zadru, većina radnica (njih 107 od 119) je okrenula leđa osupnutom sindikalcu povukavši dane mu punomoći. Optužile su ga da ih je poveo u propast i najavile da će se na sve moguće načine boriti protiv dolaska stečajnog upravitelja uvjerene u dolazak spasitelja – strateškog investitora.
Prošli petak najavljeno su i provele te nisu pustile u krug tvornice stečajnog upravitelja Dragana Bijelića
Do iznenadnog obrata došlo je jer se u međuvremenu u čitavu priču upleo general Marko Lukić
'Pojavio se prije mjesec i pol. Rekao je da zastupa slovačke i njemačke investitore koji žele ući u Adriju kao strateški partneri. Govorio je da će napraviti svašta, a vrijeme je prolazilo. Tražio sam da kaže ime tvrtke, neka donese pismo namjere, garanciju banke, ali ništa od toga nije pokazao', kaže ogorčeni Blažević.
Priča kako je Lukić na Trgovački sud donio nekakav 'papirić A4' kao pismo namjere, ali ga je sutkinja odbacila. Neki zadarski mediji su izvijestili kako u njemu piše da se strateški partneri ne žele identificirati u javnosti zbog nepovoljne medijske i poslovne klime u Hrvatskoj.
'Radnicama sve opraštam. One su očajne. Ali Lukić obmanjuje javnost', kaže Blažević.
Lukić odbacuje sve optužbe sindikalca i tvrdi da on zastupa ozbiljne investitore, a da su se neozbiljnima pokazale državne institucije, prije svega Ministarstvo financija i HPB kao najveći Adrijini vjerovnici.
'Tražili smo da se prvo skine blokada računa Adrije zbog Ministarstva financija koje potražuje 4,7 milijuna kuna. Tek tada su investitori planirali izaći u javnost. Vojnički rečeno, trebalo je prvo raščistiti teren, a onda bi krenuli u akciju. Nekoliko puta smo pokušavali doći do odgovornih ljudi u Ministarstvu, ali tada im je bio preči problem švicarskog franka', kaže Lukić dodajući kako on već godinama u Hrvatskoj zastupa i savjetuje tvrtke iz Izraela, Poljske, Austrije i drugih zemalja.
Do propasti Adrije, smatra on, došlo je smišljeno kako bi se oslobodilo tržište za Podravku, kompaniju koja je prošle godine u potpunosti preuzela Mirnu, rovinjsku tvornicu za preradu ribe.
Iako nosi čin general-bojnika Hrvatske vojske, Lukić nije član Generalskog zbora. U Domovinskom ratu borio se kao pripadnik MUP-a i ostao je zapamćen kao prvi zapovjednik Antiterorističke jedinice Lučko.
Kao zapovjednik vodio je i akciju na Plitvicama, a tada je stradao u automobilskoj nesreći, za koju kaže da se dogodila pod čudnim okolnostima. Dva tjedna je proveo u komi, a nekoliko mjeseci bio je nepokretan.
U rujnu 1991. imenovan je za pomoćnika ministra unutarnjih poslova. U MUP-u je ostao do veljače 1993, kada je umirovljen s najvišim policijskim zvanjem glavnog inspektora. Kasnije će govoriti da je maknut zbog 'udbaško-kosovske podvale'.
Administrativnim putem je za potrebe izračuna invalidske mirovine – utvrđeno mu je stopostotno tjelesno oštećenje – policijsko zvanje glavnog inspektora pretvoreno u čin general-bojnika HV-a.
Prije tri godine Lukić je osnovao desničarsku stranku Zavjet za Hrvatsku. Čest je gost na televizijama i portalima istog političkog usmjerenja.