Na kraju srpnja, prema podacima HNB-a, štednja građana bila je za četiri milijarde kuna viša nego godinu prije.

Isto tako, u zadnjem Allianzovom izvješću o globalnom bogatstvu navodi se kako su 'hrvatska kućanstva napokon financijsku krizu ostavila iza sebe' jer je neto financijska imovina po stanovniku porasla od svog pretkriznog vrhunca za više od 20 posto.

Iz toga bi se dalo zaključiti kako građanima ide sve bolje, kućni budžeti su sve puniji, pa čak ostane i za štednju.

Svakodnevica nam pak govori drugačije. Dovoljno je spomenuti 325.000 nezaposlenih, više od 270.000 građana s blokiranim računima te stopu rizika od siromaštva veću do 20 posto.

U tu crnu sliku se uklapa i anketa GfK koja je pokazala da više od polovice građana (53 posto) neće biti u mogućnosti štedjeti u narednih godinu dana. To je najviši postotak 'neštediša' od početka krize. Štoviše, samo 13 posto građana je odgovorilo da će sigurno moći štedjeti.

Sve dosad navedeno na prvi pogled vodi nas na zaključak da su glavni nosioci štednje bogati građani i da smo svjedoci sve snažnijeg socijalno raslojavanja stanovništva.

Nažalost, ta se tvrdnja ne može provjeriti jer ne postoje službeni podaci koliki dio ukupne štednje drže mali, srednji i veliki štediše.

Ekonomski analitičar Damir Novotny smatra kako teza o nekolicini bogataša koji drže hrvatsku štednju ne drži vodu.

'Štednja raste jer štede svi koji mogu. Čak i umirovljenička populacija koja je inače dobar potrošač jer ne odvaja novac za novi stan ili kuću. Ali i oni su se u općoj apatiji okrenuli štednji. Mnogo štede građani koji se bave turističkom djelatnošću. Problem su nezaposleni, radi se o gotovo petini kućanstava, oni su na rubu financijskog sloma. Njima su računi blokirani. Njima ne može pomoći nikakva socijalna preraspodjela, već samo stvaranje novih radnih mjesta', mišljenja je Novotny.

On se ne slaže ni s tvrdnjom da je sve veće socijalno raslojavanje građana.

'To nije glavni problem. Oni koji su se stvarno obogatili ne žive u Hrvatskoj, svoju imovinu drže vani. Problem je što je nestalo srednjeg sloja, kućanstava čiji su mjesečni prihodi 10 do 15 tisuća kuna', ističe Novotny.

S druge strane sociolog Gojko Bežovan sa zagrebačkog Pravnog fakulteta smatra kako će se socijalne nejednakosti sve više produbljivati i da se to može ublažiti jedino dobrom poreznom politikom.

'Mi danas imamo porezni sustav gdje odvjetnici plaćaju manje doprinose nego učitelji u školama. Veliki broj građana, osobito u primorju, ima nekretnine koje iznajmljuje. I to su dohoci koji su skriveni i koji su neoporezovani. Takvi ljudi štede. Ne štede mlade obitelji i radništvo', naglašava Bežovan.

Ekonomist Vuk Vuković iz Zagrebačke škole ekonomije i managementa ističe kako su se nejednakosti dohotka zasigurno povećane tijekom krize.

'Ali povećanje neto financijske imovine s jedne strane i povećane nemogućnosti štednje većine građana s druge ne mora nužno svjedočiti povećanom jazu između bogatih i siromašnih, koliko god bilo indikativno. Moguće je da je na povećanje štednje utjecala i porezna presija koja destimulira ulaganja kod privatnog sektora jer nisu samo kućanstva podizala neto imovinu, činio je to i privatni sektor, ali i visoke razine neizvjesnosti na domaćem tržištu, gdje se ne nadzire kraj krize', kaže Vuković.

Njegov recept za smanjenje socijalne nejednakosti je poticanje socijalne mobilnosti, to jest da neovisno o početnom dohotku svatko može dogurati do vrha, temeljem isključivo vlastite sposobnosti i kvalitete.

'U Hrvatskoj nažalost imamo društvo temeljeno na podobnosti i klijentelizmu, tzv. crony kapitalizam, uz odsutnost tržišnih inicijativa stvaranja vrijednosti i u značajnoj ovisnosti velikog broja grupa o državi. To ne samo da je nepoticajno za ekonomski rast, već uzrokuje i velike društvene razdore', zaključuje Vuković.