Todorićevu objavu prenosimo neizmjenjenu i u cjelosti:

'S obzirom na prošli tjedan prezentiranu strukturu nagodbe od strane izvanrednog povjerenika i njegovog savjetnika za restrukturiranje, potrebno je dati očitovanje koje ne ulazi u sam meritum prijedloga nagodbe, već daje osvrt na postupanje izvanrednog povjerenika i njegovo samovlasno zaobilaženje svih drugih tijela postupka, kao i činjenica koje ne odgovaraju njegovom planu.

Primarno, osnovno je pitanje što uopće predstavlja temelj za procjenu stvarnog financijskog stanja koncerna? Još uvijek nije jasno kako se prezentirana financijska izvješća mogu uzimati kao vjerodostojan temelj kad ista:

(a) nisu bezrezervno prihvaćena od strane revizora kojeg je izabrao sam izvanredni povjerenik, tj. PWC-a;

(b) u javnosti je više puta bilo isticano kako su ista mijenjana, no niti jedna izmjena nije objavljena, a što je dužnosti prema svim računovodstvenim propisima da bi izmjena bila valjana. Naime, sam PWC se na više mjesta ogradio od prezentiranog izvješća s jasnim navodom da prema prezentiranoj dokumentaciji nije bilo moguće dati procjenu vrijednosti vezano uz povezana društva, stanje zaliha i masu drugih stvari. Ali dobro, to je očigledno nešto što Ramljaka previše ne smeta iz razloga što «cilj opravdava sredstvo», a cilj je njemu jasno znan. To što razlika u vrijednosti koncerna može biti nekoliko milijardi veća ili manja (a što znatno utječe na prava vjerovnika i dioničara kod debt-to-equity swapa, to njega pretjerano ne zamara).

Nadalje, Ramljak prilikom donošenja plana nagodbe: (a) ili grubo krši odredbe zakona kojeg je sam pisao; ili (b) jako dobro zna što je napisao i kako se izigrava sustav temeljem Lex Agrokora.

(a) Naime, namirenje vjerovnika nagodbom izvanredni povjerenik može predložiti isključivo uz suglasnost vjerovničkog vijeća (čl. 43. st. 1. Lex Agrokora), dok je istim zakonom propisano da u ime vjerovnika u izradi nagodbe sudjeluje vjerovničko vijeće (čl. 43. st. 4. Lex Agrokora). Koliko je autoru poznato vjerovničko vijeće još nije formirano, tj. isto se formira u roku od 30 dana od dana poziva izvanrednog povjerenika vjerovnicima da imenuju svoje članove u vijeće (do čega još nije došlo). Dakle, nisu još formirane niti skupine vjerovnika, niti su izabrani članovi vjerovničkog vijeća, niti se zna kakav je postupak izbora tih članova i sl.

(b) S druge strane, Ramljak će sada tvrditi da je u izradi nagodbe sudjelovalo tzv. «privremeno vjerovničko vijeće», a koje prema odredbama Lex Agrokora ima sva prava i obveze pravog vjerovničkog vijeća sve dok ono (pravo vjerovničko vijeće) ne bude osnovano. To nije niti se može smatrati stvarnim sudjelovanjem vjerovnika u kreiranju nagodbe iz jednostavnog razloga: sve članove privremenog vjerovničkog vijeća Ramljak je sukladno svom zakonu izabrao sam, a sud ih je samo formalno potvrdio, odnosno, sud nema nikakve mogućnosti izmijeniti sastav privremenog vjerovničkog vijeća ili odbiti imenovati članove predložene od izvanrednog povjerenika. Dakle, umjesto tijela koje bi u ime svih vjerovnika trebalo nadzirati rad izvanrednog povjerenika (pravo vjerovničko vijeće) i sudjelovati u pisanju nagodbe, navedenu ulogu je preuzelo privremeno vjerovničko vijeće koje sa stvarnom strukturom svih vjerovnika nema nikakve veze, niti legitimitet crpi iz vjerovnika, a sve iz razloga što se radi o tijelu čije je članove izabrao sam Ramljak.

Kao što mu i ime kaže, privremeno vjerovničko vijeće bi moralo biti privremeno i obavljati samo nužne radnje potrebne za funkcioniranje postupka do trenutka dok pravo vjerovničko vijeće ne bude izabrano, pa se postavlja pitanje: Zašto Ramljak nije pričekao formiranje pravog vjerovničkog vijeća?

Odgovor je jasan: Ramljak autokratski, uz masku «privremenog vjerovničkog vijeća» servira nagodbu medijima kao nešto što je dogovoreno s vjerovnicima, iako tijelo kroz koje vjerovnici djeluju u postupku još nije oformljeno. Zatim, nakon što vjerovničko vijeće jedan dan bude izabrano, članovima tog vijeća će se tekst nagodbe prezentirati kao nešto što je već dogovoreno i prezentirano javnosti, tako da se više ne može mijenjati, čime će vjerovnici doći na gotovu stvar, bez mogućnosti izbora, sudjelovanja, rasprave…

Ali što očekivati od postupka i zakona kojeg su pisali sami oni koji ga provode? Pa unaprijed su znali da će morati sakriti silne nedostatke svog rada i da možda neće naći podršku u svim vjerovnicima. Zato Lex Agrokor niti nema predviđeno tijelo koje je najvažniji organ u svim insolvencijskim postupcima – skupštinu vjerovnika na kojoj svi vjerovnici, ravnopravno, prema visini svojih tražbina sudjeluju u radu skupštine, predlažu odluke, raspravljaju o njima i glasaju… Zato Lex Agrokori i predviđa u svrhu zaštite vjerovničkih prava samo «vjerovničko vijeće» koje se sastoji od najviše 9 izabranih za koje se prema zakonu ne zna uopće koji je postupak temeljem kojeg se biraju (da li se biraju na skupštini, nekakvom ročištu, pisanim putem i sl.), a biraju se prema skupinama koje kreira sam Ramljak.

Ali čak niti to nije bilo dovoljno, moralo se naći i tijelo koje će imati legitimitet svih vjerovnika, a neće imati veze s vjerovnicima – i to je onda famozno «privremeno vjerovničko vijeće» koje s Ramljakom kreira nagodbu u ime vjerovnika, koje bira sam Ramljak, a sa vjerovnicima nema veze.. Sve transparentno kao i sam Lex Agrokor, zna se tko ga je pisao i za koga.

Samim time, kako prezentirana nagodba može biti smatrana legitimnom ako se temelji na financijskim izvješćima od kojih su se ogradili čak i Ramljakovi revizori, ako su ta izvješća mijenjana bez da su izmjene objavljene, ako se ne zna stvarna vrijednost koncerna, ako se ne zna kakva je pravna situacija s imovinom koncerna izvan RH, ako se ne zna što je sa sudbinom nekih velikih vjerovnika (Sberbank), ako u njenom radu nisu sudjelovali stvarni predstavnici vjerovnika, ako vjerovnici neće imati mogućnosti utjecati na njen tekst. Nije legitimna niti može biti.'