Od 127 gradova, koliko ih ima u Hrvatskoj, Agrokor, odnosno tvrtke iz njegova sustava, ostale su dužne u njih 78. Gotovo da nema grada u kojem je Agrokor imao barem kiosk Tiska, a da nije ostao dužan za komunalnu naknadu, spomeničku rentu ili najam prostora
I kad se takav pronađe, poput Buzeta, pojavi se dugovanje prema nekoj tvrtki koja se nalazi u vlasništvu grada.
Iako dug prema Buzetu ne postoji, on postoji prema tvrtki Istarski vodovod, čiji je jedan od vlasnika i osnivača, uz još nekoliko gradova i općina s Istarskog poluotoka, spomenuti Buzet. Ista stvar je, primjerice, u Kninu, u kojem dug nije zabilježen prema gradu, ali jest prema tamošnjem komunalnom poduzeću.
Dugovi se kreću od nekoliko tisuća kuna do 17,5 milijuna kuna, koliko je Grad Zagreb prijavio svoja potraživanja.
Nakon Zagreba prvi na listi je Dubrovnik ubilježivši se s oko sedam milijuna kuna, ali dio njih, oko pet milijuna, na sudu osporava nova Agrokorova uprava.
Slijede Zadar (oko 1,5 milijuna), Split (1,04 milijuna), Osijek (milijun), Rijeka (oko 650 tisuća kuna)…
Ukupan dug prema gradovima s osnova zakupa prostora, zemljišta, komunalne naknade i spomeničke rente kreće se oko 60 milijuna kuna.
Iako se ta brojka ne čini velikom, kada se usporedi s recimo potraživanjima koja je prijavio Zagrebački holding (86,7 milijuna), ona zapravo ukazuje na to da se Ivici Todoriću rijetko tko htio zamjeriti. Da Gazda nije plaćao na vrijeme, odnosno da je plaćao s velikim zakašnjenjem, odavno je poznata priča, ali prijavljene brojke i podaci dugovanja prema gradovima ukazuju i na strah lokalnih političara iz svih političkih opcija da pravovremeno naplate potraživanja.
Jer kada građanin ne plati račune za vodu ili smeće, u roku od dva, tri mjeseca može očekivati ovrhu, a u slučaju Agrokora dopustilo se da se dug gomila.
U konačnici je jasno da dug ni u jednom slučaju neće biti u cijelosti naplaćen i da će tek dio tražbina biti namiren tijekom nekoliko godina.
Ivo Baldasar, bivši gradonačelnik Splita, za tportal je kazao kako su Konzum i Tisak uvijek kasnili, ali da bi u konačnici platili dugovanje.
'Nitko nije znao i mogao predvidjeti da će se dogoditi ono što se dogodilo. Ne znam jesmo li kad išli u ovrhu, to je pitanje za ljude koji vode financije grada. Znam da je s Tiskom bilo nekih ekstremnih situacija s kašnjenjem pa se to riješilo. S Konzumom smo dugovanja znali prebiti kroz bonove za blagdane', pojasnio je Baldasar kako su se rješavala dugovanja.
Andro Vlahušić, bivši gradonačelnik Dubrovnika, podsjetio je da je taj grad za njegova mandata pokrenuo nekoliko sudskih sporova protiv Todorićevih turističkih tvrtki vezano za zaustavljanje i parkiranje autobusa u centru grada.
'Neke sporove smo i dobili, a neki se vode i zbog toga sadašnja uprava Agrokora ne priznaje dio duga od sedam milijuna kuna. Što se tiče dugovanja za komunalnu naknadu, spomeničku rentu i slično, potraživanja smo uvijek naplaćivali, ali trebate znati da što uspijete naplatiti do studenog i prosinca, naplatite to jer nakon toga gospodarstvo u Dubrovniku spava zimski san. I tada nastanu dugovanja od nekoliko mjeseci koja se naplate čim sezona ponovno krene', pojasnio je Vlahušić.
Osim gradovima, Todorić je ostao dužan općinama. Njih 67 prijavilo je tražbine koje se kreću od nekoliko stotina kuna do nekoliko desetaka tisuća.