Namjeru da se od dioničara otme Agrokor započeli su Lex Agrokorom, trenutno je provode, a pokušat će finalizirati ovo protupravno otimanje takozvanom nagodbom. Međutim, ovo neće proći.

Znamo da je organizirana zločinačka organizacija, na čelu sa Martinom Dalić, dobila politički mandat da piše Lex Agrokor. O tom Zakonu sam puno pisao, a danas je potpuno jasno da su Dalić i ekipa napravili zakon koji im je osigurao privatni deal, da rade što hoće i kako hoće s tuđom imovinom. Glavni cilj zakona je da se blokira bilo kakav pravni lijek prema kojem drugi dionici, pa i vlasnici, mogu osporiti protuzakonite radnje izvanrednoj upravi Agrokora.

I sada, nakon nekoliko mjeseci, imamo činjenicu da izvanredna uprava uz odobrenje privremenog vjerovničkog vijeća, kojeg je birao sam izvanredni povjerenik (koji je napravio čitav niz krivičnih dijela u Agrokoru), nadležno Ministarstvo na čelu s ministricom Dalić, Vladom, odobravaju radnje koje nisu u skladu sa zakonom. Na drugoj strani dionici Agrokorovog procesa nemaju mogućnost nikakvog pravnog lijeka. Najbolji primjeri su roll up ugovor o kreditnom aranžmanu, kao i nepostojanje pravnog lijeka protiv nevjerojatno kriminalnog dokumenta kojeg je isproducirala izvanredna uprava, a to su revidirana bilanca za 2015. i 2016. godinu. I danas smo svjedoci manipulacije financijskim izvješćima za 2017.g., kako bi se prikazalo stanje koje može zadovoljiti financijski model za nagodbu.

Ako gledamo što se događa iz pravne perspektive, prijedlog nagodbe je odlučujući korak da se na bazi čitavog niza falsifikata oduzme vlasništvo (izvrši eksproprijacija) Agrokora većinskom vlasniku i malim dioničarima. To što je izvanredna uprava nanijela ogromne financijske štete i prouzročila čitav niz kaznenih djela, Dalić i ekipa su kroz zakon omogućili i zaštitili. Imaju plan imovinu grupe Agrokor preseliti u novu strukturu holdinga, a predloženom nagodbom žele pretvoriti potraživanja zajmodavaca u kapital, a kako su kapital vlasnika obezvrijedili, vlasnik ostaje bez imovine. Pri tome, naravno, Lex ne daje pravo vlasniku, odnosno dioničarima, niti uvid u način procjene imovine društva, niti da na bilo koji način mogu prigovarati izvršenoj procjeni. A o tim procjenama vlasniku ovisi vrijednost njegove imovine u Agrokoru.

Iako sam sa svojim nizozemskim kompanijama formalno još uvijek vlasnik, jasno je da smo široko isključeni iz procesa. Vlasnik, odnosno dioničari, nisu predviđeni kao stranka u postupku izvanredne uprave, ne mogu osporavati tražbine drugim vjerovnicima, nemaju pravo uvida u rad izvanredne uprave, nemaju pravo uvida u predmet, nemaju pravo na podnošenje pravnih lijekova protiv rješenja suda donesenih u postupku izvanredne uprave, nemaju pravo sudjelovanja na ročištu za glasanje o nagodbi, ne mogu izjaviti žalbu na rješenje kojim se nagodba prihvaća…

Ne znamo kakve se informacije dostavljaju dionicima. Sve što imamo su objave Agrokora na internetu. Dakle, u 21. stoljeću u srcu Europe prvo se vlasniku oduzima pravo na raspolaganje imovinom i svim pravima koja proistječu iz prava vlasništva, zatim se ta imovina obezvrjeđuje i na kraju prenosi trećim osobama, čime vlasnik ostaje bez ičega. Otimačina privatne imovine, dirigirana od strane države, uz isključenje bilo kakve sudske kontrole i sudjelovanja vlasnika u sudskom procesu.

Protupravno izvlaštenje (otimanje) se upravo dešava sada. A, prijedlog nagodbe je odlučujući korak u oduzimanju Agrokora vlasnicima. Vlasnik je Lexom u cijelom procesu stavljen u poziciju da nema nikakav pravni lijek i niti može štititi svoja prava. Jedina mogućnost vlasniku jest tražiti od Ustavnog suda pokretanje postupka ocjene ustavnosti Lexa, kao i od nadležnih tijela tražiti progon uslijed počinjenja kaznenih djela, a što sam kao vlasnik i iskoristio. No, institucionalnih epiloga mojih argumentiranih kaznenih prijava još uvijek nema. Za to se vrijeme vrijednost Agrokora rastače baš prema planu skupina koje sam jasno detektirao i već davno raskrinkao.