'Još nam samo nedostaje biblijska najezda skakavaca', jedan je od šaljivo-fatalističkih komentara koje smo čuli dok smo u utorak obilazili Slavonski Brod. Zadatak je bio doznati kako njegovi stanovnici rade inače banalne stvari poput kuhanja ili pranja zubi otkako se doznalo da je zagađena voda iz slavina.

Proljeće je naglo zagospodarilo i gradom na Savi. Kratki rukavi i sunčane naočale vratili su se na ulice. Lokali na središnjem gradskom trgu koji nosi naziv Ivane Brlić Mažuranić, popularni Korzo, bili su sasvim dobro popunjeni za sredinu radnog dana. Jedino što je kvarilo idiličnu sliku, barem nama nedomaćima, bili su čudni mirisi u zraku i crvena vatrogasna cisterna parkirana uz obližnje zgrade.

'Najgore je bilo prvi dan. Stanje je bilo kaotično. Ljudi su se tukli za vodu u trgovinama. Sad je bolje. Imamo dovoljno cisterni i spremnika. Najviše me strah za Juraja. Ima godinu dana i devet kilograma. Ne znam kako bi ta voda zagađena ugljikovodicima utjecala na njega. Zato ga kupamo u vodi iz cisterne. Prije toga je zagrijemo', kaže nam Martina Baus, jedna od brodskih mama koje smo sreli na Korzu.

Njezina prijateljica, Marija Alerić, brine se za svoju 16-godišnju kćer. Djevojčica boluje od kronične upalne kožne bolesti, atopijskog dermatitisa. Srećom, trenutno je na srednjoškolskoj ekskurziji u Španjolskoj.

'Ne znam što ćemo kad se vrati. Dok je bila tu, uopće nije prala zube, kupala se... Drugu kćer, Martu, koja ima šest godina, također ne kupamo vodom iz vodovoda. Muž je polijeva iz boce. Muka je to živa. Pitanje je - kad prođe kriza, hoće li te vodovodne cijevi biti čiste? Hoću li te tvari ostati u njima? Imamo puno pitanja, a ne možemo doći do pravih informacija', ogorčena je Marija.

Otvoreni rat između gradonačelnika Mirka Duspare te ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića oko toga što je uzrokovalo zagađenje vode brodske mame previše ne zanima. Njih muče pitanja mogu li vodom iz slavina prati voće? Je li sigurno prati posuđe? Mogu li jesti uskrsnu šunku koju su kuhali u vodi za koju se tad nije znalo da je puna ugljikovodika?

'Neki su bacali te šunke. Trebamo točne i vjerodostojne informacije! Nitko ne želi izaći pred nas i dati nam nedvosmislene odgovore. Kružile su čak priče da ni voda iz cisterni nije za piće, nego samo za kuhanje. Pomalo smo izgubljeni među svim tim kontradiktornim vijestima', požalila se Magdalena Tolić, a svoje troje djece od osam do 18 godina ipak kupa u vodi iz vodovoda. Smatra kako je ona iz cisterni potrebnija za manju djecu, dok su njezini, nada se, otporniji.

I dok su Martina, Marija i Magdalena te njihovi muževi u godinama kad im nije problem svako jutro nositi vodu u kanistrima, njihovi sugrađani Mateja i Anto Lipovac više nisu u snazi. Starost i bolesti učinili su svoje te im zbog toga pomaže Crveni križ.

Pero Grgić, voditelj interventnog tima brodskog Crvenog križa, kaže kako trenutno dopremaju vodu za više od 400 kućanstava, a taj broj svaki dan raste. On nas je odveo do supružnika Lipovac koji žive u oronuloj zgradi u širem centru grada. Zatekli smo ih, unatoč svemu, u dobrom raspoloženju.

'Ne mogu na noge, a osim toga, imam bolesno srce. Niti Anto više nije mladić. Ali dobro je. Prvih dana su nam pomogli susjedi. Sad nam dolazi Crveni križ. Vode imamo dovoljno. Inače puno pijem vode', kaže nam 73-godišnja Mateja.

Anto (78) s druge strane dnevnog boravka dobacuje kako je njemu od vode draže nešto 'malo' jače.

'Ja ti ne pijem toliko vode. Rađe drmnem rakijicu. Onda je voda nakon nje ružna', smije se Anto.

On je, kaže, godinama radio u Rafineriji Bosanski Brod. Ni tad se, tvrdi, nije vodila dovoljna briga o produktovodu za koji se sumnja da je uzrok onečišćenja brodske vode.

Paradoksalno je to kako je taj produktovod trebao biti rješenje problema zagađenog zraka u Slavonskom Brodu. Plan je da se on, nakon dugog nekorištenja, prenamijeni u plinovod kako bi bosanska rafinerija umjesto mazuta i nafte koristila plin. Time bi se u velikoj mjeri smanjila emisija opasnih čestica i smrdljivih plinova koje desetljećima udišu Brođani s obje strane Save.

Međutim prilikom testiranja produktovoda koji radi tvrtka Crodux u vlasništvu generala Ivana Čermaka došlo je do njegovog puknuća i istjecanja oko 200 litara benzina. Pitamo Antu misli li da je ta, relativno mala količina, mogla zagaditi svu brodsku vodu.

'Ne znam. Sve ti je to, moj prijatelju, politika...', kratko je odgovorio, ne želeći pojašnjavati što misli.

Istu tu misao 'sve je to politika' čuli smo više puta razgovarajući s Brođanima. Mrvicu rječitiji bio je Pero Krajinović, kojeg smo uhvatili dok je hvatao zalet da 15 litara vode dostavi 82-godišnjoj punici koja živi na trećem katu jednog od brodskih nebodera.

'Sve ti je to politika. Ovo se trebalo dogoditi, a vezano je za vodocrpilište u Sikirevcima. Barem tako govore ljudi i pišu se komentari na internetu. Nisu htjeli Slavonski Brod spojiti na Sikirevce, a sad to moraju napraviti nakon zagađenja vodocrpilišta Jelas', uvjeren je Pero.

Što je to sporno sa Sikirevcima? Oko tog vodocrpilišta, koje je novije i s kvalitetnijom vodom od Jelasa, više od 15 godina svađaju se Slavonski Brod s jedne strane te Vinkovci i Hrvatske vode s druge. Brodske gradske vlasti tvrde kako je apsurdno to što Sikirevcima upravlja vinkovački vodovod, a crpilište se nalazi u Brodsko-posavskoj županiji. Usto Brođane boli to što su Vinkovci spojeni cjevovodom sa Sikirevcima još prije deset godina, dok oni, žale se, 'stoje i čekaju milost Hrvatskih voda i Vinkovaca'.

Kako bi se povukao novac iz fondova EU-a za obnovu vodocrpilišta i širenje regionalne vodovodne mreže, čime bi među ostalim Sikirevci bili spojeni s Brodom, bilo je nužno osnovati tvrtku koja bi bila nositelj projekta. Nakon godina svađa početkom ožujka donesena je odluka kako će 60 posto vlasništva nad tom tvrtkom pripasti Brodsko-posavskoj, a 40 posto Vukovarsko-srijemskoj županiji. To je na nož dočekao gradonačelnik Duspara, za kojeg je to izdaja brodskih interesa. Uglavnom, svađa se nastavlja...

Nije ni zamjeriti Brođanima to da su nakon tog političkog kuršlusa skloni teorijama zavjere, koliko god one zvučale nevjerojatno.

'Politika i politički sukobi nas ne zanimaju. Samo želimo znati možemo li mi i naša djeca u ovom gradu živjeti sigurno i zdravo. Ako je to nemoguće, odlazim! Mnogi su se već odselili', rezolutno je rekla Martina, mama jednogodišnjeg Juraja s početka ovog teksta.

Kad bi je još samo čuli oni koji su joj dužni dati te odgovore...

Napuštamo Brod vrteći u glavi još jednu lokalnu zezalicu na trenutnu situaciju. Ova je u formi bećarca. 'Mala moja popila benzina, pila vodu u Slavonskom Brodu.' Ako već oskudijevaju čistim zrakom i vodom, Brođanima se mora priznati da im ne nedostaje smisla za humor i šala na svoj račun.