Premda nitko ne može osporiti to da je donošenjem lex Agrokora i potezima izvanrednog povjerenika zaustavljeno urušavanje Todorićeva koncerna, iz dana u dan otvaraju se nova pitanja oko uloge Vlade u cijelom procesu, a željeni ishod koji podrazumijeva kvalitetnu nagodbu vjerovnika još uvijek je obavijen velikom dozom neizvjesnosti.

Podsjećamo na ono što je dosad napravljeno i što još treba učiniti te koji su potezi izazvali najveće prijepore u javnosti, među stručnjacima i ključnim dionicama u krizi Agrokora.

1. Lex Agrokor – da ili ne?

Na samom početku rješavanja krize u Agrokoru velike polemike izazvalo je usvajanje posebnog zakona kojim je država privremeno preuzela kontrolu nad koncernom. Lex Agrokor donesen je s ciljem da se izbjegne stečaj koncerna te da povjerenik Vlade kratkoročno stabilizira poslovanje i pripremi prijedlog nagodbe za vjerovnike.

Kritičari zakona dovode u pitanje njegovu ustavnost i upozoravaju na to da je njegovim donošenjem Vlada preuzela rizik od sudskih tužbi protiv države koje bi mogle uslijediti u slučaju neuspješnog ishoda pregovora o nagodbi.

S druge strane pobornici zakona ističu da je u danim okolnostima Vlada morala brzo intervenirati kako bi se otklonio sistemski rizik i ogromne potencijalne štete za cijelo gospodarstvo.

Dosadašnji pozitivni efekti idu u prilog rješenju Vlade, ali još uvijek postoji velika neizvjesnost u pogledu konačnog ishoda.  

2. Što je otkrio sukob dobavljača i bankara oko mjenica?

Nakon izbijanja krize u Agrokoru razotkriven je model prikrivenog financiranja koncerna u kojem su sudjelovali dobavljači i financijske institucije (banke i faktoring kuće).

Pokazalo se da su dobavljači Konzuma u pravilu prihvaćali rokove plaćanja dulje od 60 dana i tako zapravo kreditirali Agrokor, a zauzvrat su dobivali mjenice kao jamstvo osiguranja naplate.

Kako bi brže došli do novca, mjenice su prodavali bankama i faktoring društvima. Pritom je dio mjenica imao pokriće u isporučenoj robi i uslugama, a dio je izdan bez pokrića i služio kao prikriveno financiranje koncerna.

Kada se pokazalo da Agrokor ne može namiriti obveze po izdanim mjenicama, cijeli sustav se urušio, a banke i faktoring kuće su na temelju regresnog prava zatražile povrat novca od dobavljača.

Dobavljači su morali prihvatiti obveze po mjenicama u vrijednosti od oko tri milijarde kuna, a u pojedinačnim pregovorima s bankama i faktoring kućama dogovorili su model otplate kroz odgodu plaćanja, novi kredit ili neki drugi obostrano prihvatljiv način.

Iz roll-up kredita dobavljačima je podmiren dio potraživanja, a ostatak će s ostalim potraživanjima ući u nagodbu.

3. Kako je došlo do roll-up kredita i što je sporno u cijeloj toj priči?

Nakon zaustavljanja stečaja prvi konkretan potez izvanredne uprave bilo je osiguranje kredita za likvidnost i pripremu turističke sezone. Dogovoren je kredit od 960 milijuna eura po roll-up modelu, kojim se kreditorima za jednu kunu novog kredita priznalo pravo prenošenja jedne kune starog duga u prvenstvo naplate (senioritet).

U tako dogovorenom aranžmanu sudjelovala je većina postojećih kreditora, uključujući rusku VTB banku. Jedini veći kreditor koji nije prihvatio roll-up model ruski je Sberbank.

Svi kreditori sudjelovali su s 960 milijuna eura, pri čemu je 480 milijuna eura predstavljao kredit za tekuće poslovanje Agrokora, dok je 480 milijuna poslužilo za refinanciranje starih financijskih obaveza.

Dijelovi ugovora o roll-up kreditu, koji su se pojavili u medijima, izazvali su brojne prijepore. Kritičari tvrde da sporne odredbe de facto stavljaju izvan snage lex Agrokor i pretjerano pogoduju kreditorima.

Dovodi se u pitanje i otkup obveznica od strane Agrokora iako je riječ o refinanciranju odnosno zamjeni starih kredita i obveznica novim kreditom po povoljnijim uvjetima.  

S druge strane treba voditi računa da su svi vjerovnici mali pravo pod istim uvjetima sudjelovati u aranžmanu. Što se tiče sadržaaj ugovora, pravni stručnjaci smatraju da je riječ o uobičajenim odredbama u sličnim kreditima, kojima se kreditori osiguravaju u slučaju promijenjenih okolnosti. Također, naglašavaju da nijedna odredba ugovora ne stavlja lex Agrokor izvan snage.

Roll-up kredit brane i dobavljači, koji smatraju da je u tadašnjim okolnostima to bilo najbolje rješenje. Zadovoljni su i isplatama iz kredita, kojima je pokriven značajan dio njihovih starih potraživanja.   

4. Koliki su gubici i dug Agrokora?

Nalazi revizije Agrokorova poslovanja pokazali su da je koncern Ivice Todorića godinama gomilao gubitke koji su prikrivani računovodstvenim manipulacijama.

Pronađeno je nekoliko milijardi kuna sakrivenih obveza poput kredita, zajmovi su se u knjigama vodili kao gotov novac, a prihodi su računovodstvenom gimnastikom napumpani za 3,5 milijardi kuna.

U konačnici, izvještaj je pokazao da imovina koncerna vrijedi 41,8 milijardi kuna, dok su ukupne obveze 56,3 milijarde kuna.

Ukupni ispravci vrijednosti dosegnuli su 21,7 milijardi kuna pa je na kraju prošle godine Agrokor bio u gubitku iznad vrijednosti kapitala od 14,5 milijardi kuna.

Konačni dug Agrokora bit će poznat nakon što sud potvrdi listu priznatih potraživanja vjerovnika.  

5. Tko koga tuži i zašto?

Paralelno s pripremanjem terena za nagodbu otvaraju se brojni sudski procesi. Zasad je najaktivniji ruski Sberbank, a u slučaju neuspjeha nagodbe i drugi vjerovnici mogli bi potražiti zaštitu sudskim putem.

Pred domaćim sudovima Sberbank nastoji osporiti legalnost modela roll-up kredita, koji novim kreditorima daje prvenstvo u naplati. Također, više banaka već je pokrenulo postupke ovrhe radi naplate na imovini Agrokora u inozemstvu.

Sberbank je također pokrenuo arbitražu u Londonu protiv Agrokora i 11 tvrtki jamaca za naplatu 450 milijuna eura kredita. Arbitražni sud čeka s postupanjem dok se ne odluči o priznanju postupka izvanredne uprave u Engleskoj, koje je Ante Ramljak zatražio na britanskom sudu.  

Država se pak priprema za sudski progon Ivice Todorića i njegovih menadžera. Okidač za pokretanje istrage bili su nalazi revidiranih financijskih izvještaja i kaznena prijava Ante Ramljaka. S druge strane Ivica Todorić priprema kontranapad, najavljujući tužbe protiv Vlade, Martine Dalić i Ante Ramljaka zbog oduzimanja vlasništva i navodnog pogodovanja američkom fondu Knighthead.   

6. Tko donosi ključne odluke?

Premda se u javnosti stječe dojam da izvanredni povjerenik samostalno donosi odluke, svaka odluka vezana uz transakcije koje premašuju vrijednost od 3,5 milijuna kuna podliježe odobrenju vjerovničkog vijeća.

U vijeću sjede predstavnici vjerovnika po grupama. Grupu velikih dobavljača predstavlja Marica Vidaković iz Kraša, a Mato Brlošić predstavlja male dobavljače. Knighthead Capital Management zastupa interese imatelja obveznica, Sberbank predstavlja grupu neosiguranih vjerovnika, a Zagrebačka banka skupinu osiguranih vjerovnika.

Zasad još djeluje privremeno vjerovničko vijeće, a nakon verificiranja svih potraživanja sud će pozvati Agrokorove vjerovnike da formiraju stalno vjerovničko vijeće.  

7. Tko radi na unapređenju poslovanja?

Uz osiguranje financiranja i nesmetanog poslovanja Agrokora, glavni zadatak privremene uprave je unapređenje poslovanja svih sastavnica koncerna.

U većini kompanija privremena uprava postavila je novi menadžment s ciljem racionalizacije poslovanja i povećanja učinkovitosti.  

Na procjeni održivosti pojedinih kompanija i pripremi planova restrukturiranja angažirani su stručnjaci iz savjetničke kuće AlixPartners te obavljaju taj posao u suradnji s menadžmentom Agrokorovih kompanija.  

Planovi se ažuriraju i nadograđuju iz mjeseca u mjesec, a njihovi detalji javnosti bi trebali biti prezentirani danas.

Dosadašnji rezultati rada na poboljšanju učinkovitosti vidljivi su u redovitim mjesečnim izvješćima izvanredne uprave u kojima se navode ključne brojke o poslovanju u ovoj godini.  

8. Što je ključno za postizanje nagodbe među vjerovnicima?

Mjere restrukturiranja trebale bi dovesti do održivog poslovnog plana kao temelja za postizanje vjerovničke nagodbe. Nagodba podrazumijeva dogovor vjerovnika o modelu naplate starih potraživanja, ali i uvjetima pod kojima će Agrokor nastaviti poslovanje.

Dogovor o nastavku poslovanja podrazumijeva prihvaćanje održivog poslovnog plana, koji obuhvaća mjere organizacijskog, poslovnog i financijskog restrukturiranja.    

Postoje različiti scenariji za postizanje nagodbe što uključuju otpis dijela potraživanja, ulazak postojećih vjerovnika u vlasništvo (kroz zamjenu potraživanja za vlasnički udjel), pronalaženje strateškog ulagača koji bi preuzeo većinski udjel u koncernu, razdvajanje koncerna na više dijelova i sl.

Krajnji rok za pripremanje nagodbe je 15 mjeseci od otvaranja postupka, a prema neslužbenim informacijama, Ante Ramljak planira pripremiti nacrt nagodbe do kraja ove godine.  

Ako izvanredna uprava u konačnici ne uspije postići nagodbu, dužna je pokrenuti stečaj Agrokora.